Što se dogodilo na Dyatlovljevu prijevoju?
Krajem siječnja 1959. deset studenata i diplomanata Uralskog politehničkog instituta krenulo je na skijaški pohod prema planini Otorten na Sjevernom Uralu. Vodio ih je dvadesettrogodišnji Igor Dyatlov. Jurij Judin vratio se zbog bolesti već drugog dana pješačenja, pa je dalje nastavilo devetero: sedam muškaraca i dvije žene.
Skupina se trebala javiti svom sportskom klubu do 12. veljače. Javljanje je izostalo, a 20. veljače krenula je potraga. Šest dana kasnije spasioci su na padini planine Holat Sjahl pronašli prazan šator. Svih devetero planinara bilo je mrtvo; posljednja četiri tijela pronađena su tek u svibnju.
Pred tobom su tragovi koje su prikupili spasioci, istražitelji i kasniji istraživači. Otvaraj ih jedan po jedan, a zatim odluči što se te noći moglo dogoditi.
Prazan šator
Student Mihail Šaravin, koji je 26. veljače prvi naišao na šator, opisao ga je kao napola srušen i zatrpan snijegom. Bio je prazan. Istražitelji su utvrdili da je platno razrezano iznutra. U šatoru su ostale gotovo sve stvari skupine: odjeća, obuća i hrana.
Svjetla na nebu
Druga skupina planinara, pedesetak kilometara južnije, izvijestila je da je te noći na nebu prema sjeveru vidjela neobične narančaste kugle. Slične pojave nad Ivdeljom i okolicom tijekom veljače i ožujka 1959. opisivali su i drugi svjedoci, među njima meteorološka služba i vojska.
Ta viđenja nisu ušla u istragu 1959. Svjedoci su se javili tek godinama kasnije.
Logor na otvorenoj padini
Iz dnevnika i fotografija zna se da je skupina 1. veljače, po mećavi i slaboj vidljivosti, skrenula s planiranog smjera prema vrhu Holat Sjahla. Šator su podignuli na otvorenoj padini, umjesto da se spuste kilometar i pol niže do šume. Za šator su u snježnoj padini iskopali zaravan.
Prosječni nagib snježne padine iznad šatora iznosio je oko 23 stupnja, manje od 30 stupnjeva koji se često navode kao donja granica za lavine. Ruski istražitelji koji su slučaj ponovno pregledali od 2015. do 2019. procijenili su da je te noći puhao olujni vjetar od 20 do 30 metara u sekundi, uz mećavu i temperaturu do 40 stupnjeva ispod nule.
Tragovi stopa
Od šatora su nizbrdo vodili tragovi devet osoba. Neki su hodali u čarapama, neki u jednoj cipeli, a neki bosi. Tragovi su vodili prema rubu šume, oko kilometar i pol daleko, a nakon petsto metara gubili su se pod snijegom.
Kritičari teorije lavine ističu da tragovi izgledaju kao hod uobičajenim korakom, a ne kao bijeg devetero ljudi u panici.
Spisi istrage iz 1959.
Prema novinarima koji su pregledali dostupne dijelove spisa, istraga je utvrdila da je šestero planinara umrlo od pothlađenosti, a troje od smrtonosnih ozljeda. Na Holat Sjahlu nije bilo znakova drugih ljudi osim njih devetero. Prema tragovima u logoru, svi su ga napustili svojevoljno i pješice. Smrt je nastupila šest do osam sati nakon posljednjeg obroka. Na dijelu odjeće pronađeni su tragovi radioaktivnosti.
Istraga je zatvorena u svibnju 1959. sa zaključkom da su planinari stradali od nesavladive prirodne sile.
Pod cedrom i na padini
Na rubu šume, ispod velikog cedra (sibirskog bora), spasioci su pronašli ostatke male vatre i prva dva tijela, odjevena samo u donje rublje. Grane stabla bile su polomljene do visine od oko pet metara.
Na padini između cedra i šatora ležala su još tri tijela, među njima i Igor Dyatlov, na udaljenostima od otprilike 300 do 630 metara od stabla. Njihovi položaji upućivali su na to da su se pokušavali vratiti prema šatoru. Za svih pet istraga je utvrdila smrt od pothlađenosti.
Snimka spasilaca
Fotografija od 26. veljače prikazuje šator napola zatrpan snijegom i spasioce uz njega. Na šatoru je ostala ručna svjetiljka.
Spasioci su na mjesto stigli 26 dana nakon one noći, kad se vrijeme već popravilo i kad je pao novi snijeg. Nisu zabilježili jasne znakove lavine: ni nanos snijega ni pukotinu na mjestu gdje bi se snježna ploča odlomila.
Jaruga pod snijegom
Posljednja četiri planinara pronađena su 4. svibnja, kad se snijeg otopio, u jaruzi uz potok, oko 75 metara dalje u šumi od cedra, pod četiri metra snijega. Bili su toplije odjeveni od ostalih, a dio odjeće na njima pripadao je onima koji su umrli kod vatre.
Obdukcija je kod troje od njih utvrdila teške ozljede: kod dvoje prijelome prsnog koša, a kod jednoga tešku ozljedu lubanje, bez vanjskih rana koje bi odgovarale prijelomima. Sudski liječnik Boris Vozroždenni procijenio je da je za takve ozljede bila potrebna sila usporediva s onom u prometnoj nesreći i da ih ljudski udarci nisu mogli izazvati.