Trovanje Aleksandra Litvinenka
Bivši ruski obavještajac otrovan je polonijem-210 u Londonu 2006.; britanska javna istraga poslije je utvrdila da je operacija gotovo sigurno bila odobrena na najvišoj ruskoj razini.
Ukratko
- Aleksandar Litvinenko bio je bivši časnik ruske sigurnosne službe koji je postao kritičar ruskog vodstva.
- U studenome 2006. otrovan je radioaktivnim polonijem-210 i umro u Londonu.
- Britanska javna istraga zaključila je da su Andrej Lugovoj i Dmitrij Kovtun izveli trovanje te da je operacija vjerojatno odobrena na najvišoj razini ruske države.
Od bivšeg časnika do protivnika Kremlja Aleksandar Litvinenko radio je u ruskim sigurnosnim strukturama, uključujući Saveznu sigurnosnu službu (FSB). Krajem 1990-ih javno je iznio optužbe o nezakonitim postupcima dijelova službe. Godine 2000. napustio je Rusiju i dobio azil u Ujedinjenom Kraljevstvu. U Londonu je nastavio kritizirati ruske vlasti i surađivati s novinarima i istraživačima.
Dana 1. studenoga 2006. sastao se s Andrejem Lugovojem i Dmitrijem Kovtunom u londonskom hotelu. Ubrzo se teško razbolio. Liječnici su postupno utvrdili da je izložen poloniju-210, rijetkom radioaktivnom izotopu koji može uzrokovati smrtonosno unutarnje ozračenje ako dospije u tijelo.
Smrt i istraga Litvinenko je umro 23. studenoga 2006. Britanska istraga pratila je tragove radioaktivne kontaminacije u hotelima, restoranima, zrakoplovima i drugim mjestima koja su posjetili osumnjičeni. Tragovi polonija pomogli su rekonstruirati kretanje osoba i pokazali da se nije radilo o običnom trovanju hranom ili slučajnoj izloženosti.
Lugovoj i Kovtun negirali su odgovornost. Rusija nije izručila Lugovoja, koji je poslije postao član ruske Državne dume. Zbog toga britansko kazneno suđenje nije održano u uobičajenom obliku, ali je 2014.–2016. provedena javna istraga s pristupom dokazima i svjedočenjima.
Što je zaključila javna istraga? Izvješće koje je vodio Sir Robert Owen zaključilo je da su Lugovoj i Kovtun namjerno otrovali Litvinenka. Istraga je navela da je operacija vjerojatno odobrena od strane Nikolaja Patruševa, tadašnjeg čelnika FSB-a, i ruskog predsjednika Vladimira Putina. To su zaključci britanske javne istrage, a ne presuda donesena nakon kaznenog suđenja optuženima.
Europski sud za ljudska prava 2021. zaključio je da je Rusija odgovorna za ubojstvo u smislu Europske konvencije, uzimajući u obzir zaključke javne istrage i dokaze. Ruska država i osobe koje se dovode u vezu s operacijom odbacile su optužbe. Važno je jasno navesti razliku između utvrđenja britanske istrage i stajališta optužene strane.
Što se zna
- Litvinenko je umro 23. studenoga 2006. u Londonu.
- Uzrok smrti bilo je trovanje polonijem-210.
- Britanska javna istraga zaključila je da su Lugovoj i Kovtun izveli trovanje.
- Istraga je ocijenila da je operacija vjerojatno odobrena na najvišoj razini ruske države.
- Europski sud za ljudska prava 2021. utvrdio je odgovornost Rusije; Rusija je odbacila optužbe.
Što tvrde zagovornici
- Britanska javna istraga zaključila je da su trovanje izveli Lugovoj i Kovtun, vjerojatno uz odobrenje vrha ruske države.
- Europski sud za ljudska prava 2021. utvrdio je odgovornost Rusije.
Što kažu kritičari
- Rusija i optuženi odbacuju optužbe i tvrde da je slučaj politički.
- Kazneno suđenje optuženima nije održano jer Rusija nije izručila Lugovoja.
Teorije
- Trovanje je izvela ruska služba uz odobrenje vrha države, kako je zaključila britanska istraga.
- Smrt je podmetnuta Rusiji ili posljedica nezgode, kako tvrde ruske vlasti i optuženi.
Izvori
- UK Government, The Litvinenko Inquiry: Report into the death of Alexander Litvinenko (2016).
- Europski sud za ljudska prava (2021). Carter protiv Rusije, zahtjev br. 20914/07.