Champ, čudovište iz jezera Champlain

Jezero Champlain dugo je i usko slatkovodno jezero. Najvećim dijelom dijeli savezne države New York i Vermont, a sjeverni mu kraj seže u Kanadu. Ime je dobilo po francuskom istraživaču Samuelu de Champlainu, koji je do njega stigao 1609.

Riba koju je opisao Champlain

Često se piše da je upravo Champlain prvi Europljanin koji je vidio čudovište, i da je zapisao kako je vidio "zmiju debelu kao bačva, s glavom poput konja". Najstariji poznati izvor te tvrdnje je članak u časopisu Vermont Life iz ljeta 1970. U Champlainovim zapisima nema ničeg takvog. Champlain je opisao veliku ribu koju su domoroci zvali chaoufarou, dugu do dva-tri metra, s dugom njuškom, dvostrukim redom oštrih zuba i ljuskama koje ni bodež ne može probiti. Prijevod njegovih dnevnika iz 1878. objašnjava da je riječ o koštunjači (Lepisosteus osseus), ribi duge njuške.

Starije su predaje irokeških naroda o golemim zmijama, koje su Mohawci zvali Onyare'kowa. Neki istraživači u njima vide korijen kasnije priče o Champu.

Prijave iz 19. stoljeća

Godine 1819. list Plattsburgh Republican objavio je da je kapetan Crum vidio golemu zmiju dugu oko 57 metara, na udaljenosti od gotovo 200 metara. Unatoč udaljenosti, opisao je da ima tri zuba, oči boje oguljenog luka, crveni pojas oko vrata i bijelu zvijezdu na čelu. Šerif Nathan H. Mooney 1883. tvrdio je da je vidio vodenu zmiju dugu sedam do devet metara, dovoljno blizu da joj u ustima razabere okrugle bijele mrlje. Nakon njegove prijave javili su se i drugi svjedoci. Zabavljač P. T. Barnum 1873. i 1887. nudio je nagradu onome tko mu dopremi čudovište.

Fotografija s obiteljskog izleta

U utorak, 5. srpnja 1977., Sandra Mansi iz Bristola u Connecticutu bila je s obitelji na izletu uz jezero, negdje između St. Albansa u Vermontu i kanadske granice. Snimila je fotografiju na kojoj se iznad vode vidi tamni oblik s nečim nalik dugom vratu i glavi.

Fotografija je za javnost postala poznata tek 1979., a 30. lipnja 1981. objavio ju je New York Times. Ubrzo je postala najpoznatiji dokaz za jezerska čudovišta. Istraživači Benjamin Radford i Joe Nickell napisali su da ona "stoji sama kao najvjerodostojniji i najvažniji fotografski dokaz" postojanja jezerskih čudovišta, upravo zato što je toliko autora drže vjerodostojnom.

Ali od početka su nedostajala dva ključna podatka. Fotografija je 1979. poslana Philipu Reinesu, stručnjaku sa Sveučilišta Države New York u Plattsburghu. Sandra Mansi rekla mu je da je negativ bacila i da ne može pronaći mjesto na kojem je snimala. Bez negativa slika se nije mogla povećati, a bez mjesta nije se mogla procijeniti veličina ni udaljenost predmeta. Reines je nije mogao potvrditi.

Istraživač Robert E. Bartholomew 2013. objavio je dokumente koji do tada nisu bili javni. Vermontski prirodoslovac Charles Johnson zapisao je 1980. da je gospođa Mansi rekla da su negativ bacili, kao i sve druge, a njezin muž, kad je s njim razgovarao nasamo, da su ga zakopali ili spalili jer ih je događaj uplašio. Bartholomew navodi i da su se njezini iskazi o tome gdje je fotografija godinama stajala s vremenom mijenjali. Joe Nickell upozorio je da zaljev u kojem je fotografija navodno snimljena nije dublji od oko četiri metra i da bi se golemo biće ondje teško moglo kretati, a kamoli skrivati. Neki istraživači smatraju da je na slici deblo koje je izronilo iz vode.

Val prijava

Fotografija je pokrenula val zanimanja. U kolovozu 1981. u Shelburneu u Vermontu održan je skup o Champu, a sljedeće su godine zakonodavna tijela New Yorka i Vermonta donijela rezolucije o zaštiti bića od uznemiravanja. Kad je Radford 2004. pregledao ploču s prijavama u Port Henryju, gotovo polovina od 132 zapisane prijave bila je iz 1981. i 1982. Radford i Nickell zaključili su da je publicitet fotografije pokrenuo lančanu reakciju u kojoj prijave potiču nove prijave.

I kasnije su se pojavljivale snimke. Ribari Dick Affolter i Pete Bodette 2005. snimili su nešto u vodi što se može tumačiti kao glava i vrat ili kao riba. Dvojica umirovljenih analitičara slike FBI-ja zaključila su da snimka nije mijenjana, ali je jedan dodao da na njoj ne vidi nikakvu životinju. Godine 2003. jedna istraživačka skupina snimila je pod vodom zvukove slične onima koje proizvode kitovi bijelci ili dupini, kojih u jezeru nema.

Champ je danas zaštitni znak kraja. Port Henry ima veliki model bića i svake godine u kolovozu održava Champov dan, a Champ je maskota bejzbolske momčadi iz Vermonta.