Victor Lustig, čovjek koji je prodao Eiffelov toranj
Kako je prevarant uvjerio pariškog trgovca starim željezom da kupuje najpoznatiji francuski spomenik?
Ukratko
- Godine 1925. Victor Lustig lažno se predstavio kao francuski državni službenik.
- Uvjerio je trgovca starim željezom Andréa Poissona da se Eiffelov toranj prodaje u staro željezo.
- Nakon što je primio novac, pobjegao je iz Francuske.
- Pokušao je ponoviti prijevaru, ali drugi put nije uspio.
Toranj koji je navodno trebalo srušiti
Eiffelov toranj izgrađen je za Svjetsku izložbu u Parizu 1889. godine. Iako je s vremenom postao simbol grada, nije uvijek bio omiljen među Parižanima. Kritičari su ga smatrali ružnim, a održavanje velike željezne konstrukcije bilo je skupo. Upravo je takva rasprava poslužila kao polazište za jednu od najpoznatijih prijevara 20. stoljeća.
Victor Lustig bio je profesionalni varalica koji se služio lažnim identitetima i uvjerljivim nastupom. Godine 1925. pročitao je novinski tekst o troškovima održavanja tornja i zaključio da bi priča o njegovu rušenju mogla zvučati uvjerljivo. Nije imao nikakvo pravo raspolagati spomenikom, ali to nije bila prepreka njegovu planu.
Lažni državni službenik
Lustig je izradio lažne službene dopise i predstavio se kao visoki dužnosnik francuskog ministarstva. Pozvao je nekoliko trgovaca starim željezom na povjerljiv sastanak u otmjenom pariškom hotelu. Ondje im je rekao da je održavanje tornja preskupo te da vlasti žele izbjeći javni skandal tako što će prodaju i rušenje držati u tajnosti.
Priča je bila osmišljena da djeluje službeno, ali i hitno. Lustig je trgovcima dao priliku da se natječu za navodni posao. U međuvremenu je promatrao njihove reakcije i usredotočio se na Andréa Poissona, koji je želio steći ugled među pariškim poslovnim ljudima.
U privatnom razgovoru Lustig je nagovijestio da bi mu dodatna isplata mogla osigurati povoljan ishod. Poisson je povjerovao da sudjeluje u koruptivnom, ali stvarnom poslu. Isplatio je novac za navodnu kupnju tornja, kao i mito. Lustig je potom pobjegao.
Zašto žrtva nije odmah prijavila prijevaru?
Prema poznatom prikazu događaja, Poisson je bio toliko posramljen što je povjerovao priči i pokušao podmititi navodnog dužnosnika da nije odmah otišao policiji. Njegova šutnja omogućila je Lustigu da neko vrijeme izbjegne istragu.
Lustig se vratio u Pariz i pokušao izvesti istu prijevaru drugi put. Taj pokušaj nije završio jednako uspješno: potencijalni kupac posumnjao je u ponudu i obavijestio policiju. Lustig je napustio Francusku i nastavio kriminalnu karijeru u Sjedinjenim Državama, gdje je sudjelovao i u krivotvorenju novca. Uhićen je 1935. i osuđen na dvadeset godina zatvora, dio kojih je proveo u Alcatrazu. Umro je 1947. u saveznoj zatvorskoj bolnici u Springfieldu u Missouriju.
Što se zna
- Eiffelov toranj nije bio ponuđen na službenoj prodaji; Lustig nije imao ovlasti prodati ga.
- Službena stranica tornja opisuje prijevaru s trgovcem Andréom Poissonom.
- Lustig se koristio lažnim identitetom i krivotvorenim službenim dopisima.
- Prva prijevara uspjela je, dok je pokušaj ponavljanja propao.
- Pojedinosti iz Lustigova života nisu uvijek sigurne; noviji istraživači doveli su u pitanje čak i dio podataka o njegovu podrijetlu.