Što se dogodilo s letom 19?
Dana 5. prosinca 1945. pet torpednih bombardera tipa Avenger poletjelo je iz mornaričke zrakoplovne baze Fort Lauderdale na Floridi na vježbu navigacije nad morem. U njima je bilo četrnaest ljudi: vođa leta, iskusni instruktor poručnik Charles Taylor, i piloti učenici pri kraju obuke sa svojim posadama. Rat je bio završio tri mjeseca ranije.
Nijedan se zrakoplov nije vratio. Iste večeri u potragu je krenuo hidroavion PBM Mariner s trinaest ljudi, i on je nestao. Ni jedan od šest zrakoplova ni 27 ljudi nikad nije pronađen.
Pred tobom su tragovi iz izvješća mornarice, zapisa radioveze i kasnijih istraživanja. Otvaraj ih jedan po jedan, a zatim odluči što se moglo dogoditi.
Navigacijski zadatak broj 1
Skupina je trebala letjeti na istok do grebena Hens and Chickens, ondje izvesti vježbu bombardiranja, zatim skrenuti na sjever preko otoka Grand Bahama i na kraju se vratiti u bazu. Takvi letovi učili su pilote navigaciji računanjem, iz brzine, smjera i proteklog vremena, bez orijentira na kopnu.
Taylor je imao oko 2500 sati letenja i u ratu je letio s nosača zrakoplova na Pacifiku. Kasnio je, pa je skupina poletjela tek u 14.10. Vrijeme je bilo povoljno, a more umjereno do nemirno. Vježba bombardiranja obavljena je oko 15 sati.
Razgovor u eteru
Oko 15.40 drugi instruktor, poručnik Robert F. Cox, koji je u zraku okupljao svoju skupinu, uhvatio je radiorazgovor. Jedan od učenika govorio je da ne zna gdje su i da su se morali izgubiti nakon posljednjeg zaokreta. Javio se Taylor. Rekao je da mu ne rade oba kompasa i da je siguran da je iznad otočja Florida Keys, ali ne zna kako doći do Fort Lauderdalea.
"Kad bismo samo letjeli na zapad"
Kasnije poslijepodne Taylor je naredio skupini da leti prema istoku. U eteru se tada čulo kako netko iz skupine govori da bi došli kući kad bi samo letjeli na zapad.
Taylor nije htio prijeći na frekvenciju za potragu i spašavanje. Rekao je da mora zadržati vezu sa svojim zrakoplovima.
Položaj s kopna
Veza je slabila, vrijeme se pogoršavalo, a sunce je zalazilo. Oko 17.50 radiopostaje na kopnu odredile su da je skupina sjeverno od Bahama, daleko od obale Floride. Taylor je nekoliko puta mijenjao smjer između istoka i zapada, a u 18.04 rekao je da možda nisu letjeli dovoljno daleko na istok.
Posljednja poruka koja se pripisuje njemu, oko 18.20, bila je da se zrakoplovi drže zajedno i da će se, kad prvome nestane goriva, svi zajedno spustiti na more.
Hidroavion u potrazi
Hidroavion PBM Mariner s trinaest ljudi poletio je u 19.27 iz baze Banana River, javio se tri minute kasnije i više se nikad nije čuo. U 21.15 posada tankera Gaines Mills javila je da je vidjela plamen nalik eksploziji, a zatim mrlju nafte i goriva na moru. Nosač zrakoplova Solomons u isto je vrijeme na tom mjestu izgubio radarski odraz zrakoplova.
Hidroavioni tog tipa nosili su velike količine benzina, a njihovi savitljivi vodovi goriva znali su propuštati.
Zaključak istrage
Istražno povjerenstvo mornarice zaključilo je da je Taylor pogrešno vjerovao da je iznad Florida Keysa i da je skupinu zato poveo na otvoreno more. Zrakoplovi su vjerojatno pali u more kad im je nestalo goriva, po noći i nemirnom moru, u kojem su teški Avengeri brzo tonuli. Za hidroavion je zaključeno da je najvjerojatnije eksplodirao u zraku.
Taylorova majka prosvjedovala je da mornarica okrivljuje njezina sina bez tijela i olupina kao dokaza. Mornarica je potom zaključak promijenila, pa je službeni uzrok gubitka postao nepoznat. Kasnije rekonstrukcije pokazale su da su otoci koje je Taylor vidio vjerojatno pripadali Bahamima.
Olupine na dnu
Olupine Avengera više su puta pronađene uz obalu Floride. Ekspedicija 1991. objavila je da je na dnu pronašla pet Avengera, ali oznake na njima razlikovale su se od oznaka zrakoplova leta 19. Jedan od njih kasnije je prepoznat kao zrakoplov srušen 1943., čija je posada preživjela. Do danas nijedna olupina nije potvrđena kao dio leta 19.
Samo iz Fort Lauderdalea između 1942. i 1945. u nesrećama na obuci poginulo je devedesetak zrakoplovaca.
Kako je nastala legenda
Godine 1964. pisac Vincent Gaddis upotrijebio je izraz Bermudski trokut, a let 19 postao je njegov najpoznatiji primjer. U popularnim knjigama prepričavane su i dramatične rečenice o čudnom oceanu i bijeloj vodi koje su piloti navodno izgovorili.
Knjižničar Lawrence David Kusche usporedio je 1975. te priče s izvornim dokumentima i upozorio da se mnogi detalji ne slažu s njima.