Let 19 (Flight 19)
U prosincu 1945. pet bombardera američke mornarice poletjelo je s Floride na vježbu navigacije i nikad se nije vratilo. Iste večeri nestao je i hidroavion koji ih je krenuo tražiti.
Ukratko
- Dana 5. prosinca 1945. pet torpednih bombardera tipa Avenger poletjelo je iz Fort Lauderdalea na Floridi na vježbu navigacije nad morem, s četrnaest ljudi.
- Vođa leta, poručnik Charles Taylor, izgubio je orijentaciju jer je vjerovao da je iznad otočja Florida Keys, a skupina je zapravo bila kod Bahama.
- Zrakoplovi su nestali kad im je nestalo goriva, a iste je večeri nestao i hidroavion PBM Mariner s trinaest ljudi, koji je krenuo u potragu.
- Ni jedan od šest zrakoplova ni 27 ljudi nikad nije pronađen, a slučaj je postao temelj legende o Bermudskom trokutu.
Bio je to običan školski let, jedan od mnogih koji su se tog dana održavali u mornaričkoj zrakoplovnoj bazi Fort Lauderdale. Rat je bio završio tri mjeseca ranije, a piloti su vježbali navigaciju nad morem, bez orijentira na kopnu. Do kraja te noći nestalo je 27 ljudi u šest zrakoplova.
Navigacijski zadatak broj 1
Vježba se zvala Navigacijski zadatak broj 1. Pet bombardera tipa Avenger, u kojima je bilo ukupno četrnaest pilota i članova posade, trebalo je letjeti na istok do grebena Hens and Chickens, ondje izvesti vježbu bombardiranja, zatim skrenuti na sjever preko otoka Grand Bahama i na kraju se vratiti u bazu. Takvi letovi učili su pilote navigaciji računanjem, iz brzine, smjera i proteklog vremena.
Vođa leta bio je poručnik Charles Taylor, iskusni instruktor s oko 2500 sati letenja, koji je u ratu letio s nosača zrakoplova na Pacifiku. Ostali piloti bili su učenici pri kraju obuke. Taylor je kasnio, pa je skupina poletjela tek u 14.10. Vrijeme je bilo povoljno, a more umjereno do nemirno.
"Kompasi mi ne rade"
Vježba bombardiranja obavljena je oko 15 sati. Četrdesetak minuta kasnije drugi instruktor, poručnik Robert F. Cox, koji je u zraku okupljao svoju skupinu, uhvatio je radiorazgovor u kojem je jedan od učenika govorio da ne zna gdje su. Javio se Taylor. Rekao je da mu ne rade oba kompasa i da je siguran da je iznad otočja Florida Keys, ali ne zna kako doći do Fort Lauderdalea.
To je bila ključna pogreška. Kasnija rekonstrukcija pokazala je da su otoci koje je Taylor vidio vjerojatno pripadali Bahamima, a ne Floridi. Kad je pokušao letjeti prema sjeveroistoku, misleći da tako ide prema Floridi, skupina se udaljavala na otvoreno more. Iz radioporuka se čulo i da se neki od učenika s njim ne slažu: jedan je rekao da bi došli kući kad bi samo letjeli na zapad.
Veza je slabila, vrijeme se pogoršavalo, a sunce je zalazilo. Taylor nije htio prijeći na frekvenciju za potragu i spašavanje jer se bojao da će izgubiti vezu sa svojim zrakoplovima. Oko 17.50 radiopostaje na kopnu odredile su da je skupina sjeverno od Bahama, daleko od obale Floride. Taylor je nekoliko puta mijenjao smjer između istoka i zapada. Posljednja poruka koja se pripisuje njemu, oko 18.20, bila je da se zrakoplovi drže zajedno i da će se, kad prvome nestane goriva, svi zajedno spustiti na more.
Hidroavion koji se nije vratio
U potragu su krenuli zrakoplovi i brodovi. Hidroavion PBM Mariner s trinaest ljudi poletio je u 19.27 iz baze Banana River, javio se tri minute kasnije i više se nikad nije čuo. U 21.15 posada tankera Gaines Mills javila je da je vidjela plamen nalik eksploziji i zatim mrlju nafte i goriva na moru, a nosač zrakoplova Solomons u isto je vrijeme na tom mjestu izgubio radarski odraz zrakoplova. Hidroavioni tog tipa nosili su velike količine benzina, a njihovi savitljivi vodovi goriva znali su propuštati. Istraga je zaključila da je Mariner najvjerojatnije eksplodirao u zraku.
Potraga za letom 19 trajala je danima i obuhvatila je golemo područje Atlantika, ali nije pronađen ni jedan dio zrakoplova ni ijedan čovjek.
Istraga i promijenjeni zaključak
Istražno povjerenstvo mornarice zaključilo je da je Taylor pogrešno vjerovao da je iznad Florida Keysa i da je skupinu zato poveo na otvoreno more. Zrakoplovi su vjerojatno pali u more kad im je nestalo goriva, po noći i nemirnom moru, u kojem su teški Avengeri brzo tonuli. Taylorova majka prosvjedovala je da mornarica okrivljuje njezina sina bez tijela i bez olupina kao dokaza. Mornarica je potom zaključak promijenila, pa je službeni uzrok gubitka postao nepoznat.
Od nesreće do legende
Lako bi let 19 ostao jedna od mnogih nesreća iz doba obuke, u kojima je samo iz Fort Lauderdalea između 1942. i 1945. poginulo devedesetak zrakoplovaca. Ali 1964. pisac Vincent Gaddis upotrijebio je izraz Bermudski trokut, a let 19 postao je njegov najpoznatiji primjer. U popularnim knjigama prepričavane su i dramatične rečenice o čudnom oceanu i bijeloj vodi, a Lawrence David Kusche 1975. upozorio je da se mnogi detalji iz knjiga o Trokutu ne slažu s izvornim dokumentima. Let 19 našao se i na filmu: u Bliskim susretima treće vrste iz 1977. nestali zrakoplovi pojavljuju se netaknuti u meksičkoj pustinji.
Olupine Avengera više su puta pronađene uz obalu Floride. Ekspedicija 1991. objavila je da je na dnu pronašla pet Avengera, ali su se oznake razlikovale od zrakoplova leta 19, a jedan je kasnije prepoznat kao zrakoplov srušen 1943. Do danas nijedna olupina nije potvrđena kao dio leta 19.
Kronologija
- 5. prosinca 1945., 14.10: Pet Avengera polijeće iz Fort Lauderdalea.
- Oko 15.00: Obavljena je vježba bombardiranja kod grebena Hens and Chickens.
- Oko 15.40: Poručnik Robert F. Cox čuje da se skupina izgubila; Taylor javlja da mu ne rade kompasi.
- Oko 17.50: Radiopostaje određuju da je skupina sjeverno od Bahama.
- Oko 18.20: Posljednja poruka koja se pripisuje Tayloru.
- 19.27: Hidroavion PBM Mariner polijeće u potragu i ubrzo nestaje.
- 21.15: Posada tankera Gaines Mills vidi plamen i mrlju goriva na moru.
- 1946.: Nekoliko mjeseci nakon nesreće istražno povjerenstvo mornarice dovršava izvješće.
- 1964.: Vincent Gaddis upotrebljava naziv Bermudski trokut.
- 1991.: Ekspedicija pronalazi pet Avengera koji nisu bili dio leta 19.
Ključne osobe
- Charles Taylor: Vođa leta Flight 19, koji je izgubio orijentaciju nad morem.
- Edward Joseph Powers: Satnik marinaca, jedan od pilota učenika u letu.
- Robert F. Cox: Instruktor koji je u zraku prvi čuo da se skupina izgubila.
- Vincent Gaddis: Pisac koji je 1964. upotrijebio naziv Bermudski trokut.
- Lawrence David Kusche: Knjižničar koji je provjerio izvorne dokumente i osporio mnoge priče.
Što se zna
- Pet Avengera s četrnaest ljudi poletjelo je 5. prosinca 1945. iz Fort Lauderdalea na vježbu navigacije.
- Vođa leta javio je da mu ne rade kompasi i da misli da je iznad Florida Keysa, a skupina je vjerojatno bila kod Bahama.
- Iste večeri nestao je hidroavion PBM Mariner s trinaest ljudi, a tanker je na moru vidio plamen.
- Mornarica je najprije zaključila da je skupina zalutala zbog pogreške vođe leta, a zatim uzrok proglasila nepoznatim.
- Ni zrakoplovi ni 27 ljudi nikad nisu pronađeni.
Otvorena pitanja
- Gdje su točno zrakoplovi pali u more?
- Zašto Taylor nije prihvatio savjet da leti prema zapadu dok je još imao dovoljno goriva?
- Je li Mariner doista eksplodirao, ili je nestao na neki drugi način?
Teorije
- Pogreška u navigaciji, loše vrijeme i nestanak goriva nad otvorenim morem
- Kvar instrumenata i nevrijeme koji bi zbunili i iskusnu posadu
- Neobjašnjiva sila u području Bermudskog trokuta
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Kusche, L. D. (1975). The Bermuda Triangle Mystery-Solved. Harper & Row.
- BBC (2004). The Bermuda Triangle: Beneath the Waves.
Izvori
- The Loss of Flight 19, Naval History and Heritage Command
- Dunning, B. (2014). The Riddle of Flight 19. Skeptoid, epizoda 417.
- Kusche, L. D. (1975). The Bermuda Triangle Mystery-Solved. Harper & Row.
- Flight 19, Wikipedia