Što se dogodilo s ljudima s broda Mary Celeste?
Dana 7. studenoga 1872. američki brigantin Mary Celeste isplovio je iz New Yorka prema Genovi s teretom od 1701 bačve industrijskog alkohola. Na brodu je bilo deset ljudi: kapetan Benjamin Spooner Briggs, njegova supruga Sarah, njihova dvogodišnja kći Sophia i sedam članova posade.
Osam dana kasnije iz New Yorka je isplovio kanadski brigantin Dei Gratia. Dana 4. prosinca njegova je posada između Azora i portugalske obale ugledala brod koji je neobično plovio i nije odgovarao na dozive. Bio je to Mary Celeste. Na njemu nije bilo nikoga.
Pred tobom su tragovi iz iskaza spasilaca, sudskog postupka u Gibraltaru i kasnijih istraživanja. Otvaraj ih jedan po jedan, a zatim odluči što se moglo dogoditi.
Brod na pučini
Kapetan Dei Gratie David Morehouse primijetio je brod koji je nesigurno plovio, s neobično postavljenim jedrima. Prvi časnik Oliver Deveau i drugi časnik John Wright prešli su na njega čamcem. Prema njihovim iskazima, jedra su bila djelomično razvijena i u lošem stanju, neka su nedostajala, a dio užadi bio je oštećen i visio je preko boka. Kućište brodskog kompasa bilo je pomaknuto s mjesta, a staklo na njemu razbijeno.
Kabine su bile mokre i neuredne od vode koja je ušla kroz vrata i krovne prozore, ali inače u razmjerno dobrom redu.
Brodski dnevnik
Posljednji upis u brodski dnevnik napisan je ujutro 25. studenoga, kad je brod prolazio pokraj otoka Santa Maria na Azorima. Mjesto pronalaska bilo je devet dana kasnije gotovo 400 nautičkih milja dalje. Dnevnik je vjerojatno izgubljen 1885., ali državni odvjetnik u Gibraltaru Frederick Solly-Flood prepisao je njegovih posljednjih pet dana. Prema tim bilješkama brod je noć prije posljednjeg upisa plovio po nemirnom moru i vjetru jačem od 35 čvorova, a dan prije dolaska do Azora kapetan je promijenio smjer i krenuo sjeverno od otoka.
U istraživanju za dokumentarni film Anne MacGregor oceanograf Phil Richardson izračunao je da je brod od tog mjesta mogao doploviti do mjesta pronalaska i bez posade. Prema istoj analizi brod je bio oko 120 milja zapadnije nego što je kapetan mislio, vjerojatno zbog netočnog kronometra.
Pregled u Gibraltaru
Po nalogu Solly-Flooda brod je uz pomoć ronioca pregledao nadzornik brodova John Austin. Zabilježio je zareze s obje strane pramca, za koje je mislio da su napravljeni oštrim predmetom, i moguće tragove krvi na kapetanovu maču. Naglasio je da brod ne izgleda kao da ga je pogodilo teško nevrijeme, a kao dokaz naveo je bočicu ulja za šivaći stroj koja je stajala uspravno na svom mjestu. Ronilac je zaključio da se brod nije sudario ni nasukao. Skupina kapetana Kraljevske mornarice pronašla je na ogradi mrlje koje su mogle biti krv i dubok trag, možda od sjekire.
Znanstvena analiza kasnije je pokazala da mrlje nisu krv. Kapetan američke mornarice Robert Shufeldt, kojeg je angažirao američki konzul, procijenio je da zarezi na pramcu nisu ljudsko djelo, nego posljedica djelovanja mora na drvo.
U potpalublju
U skladištu je bilo oko 1,1 metar vode, što je za brod te veličine znatna, ali ne i zabrinjavajuća količina. Jedna od dvije pumpe bila je rastavljena. Na palubi je ležala improvizirana sonda, šipka kojom se mjeri koliko vode ima u brodu.
Na prethodnom putovanju brod je prevozio ugljen, a nedugo prije isplovljavanja bio je temeljito obnovljen. Mala posada s Dei Gratie dovela ga je do Gibraltara, oko 600 nautičkih milja daleko.
Otvori na palubi
Poklopac glavnog teretnog otvora bio je zatvoren i učvršćen. Prednji otvor i otvor krmenog spremišta bili su otvoreni, a njihovi poklopci ležali su na palubi pokraj njih. Jedini čamac za spašavanje, mali jol, prema svemu je bio smješten preko glavnog otvora. Nedostajao je.
Prema dokumentarnom istraživanju Anne MacGregor, ukrcajna skupina nije prijavila da je osjetila miris alkoholnih para. Na brodu nije bilo znakova požara.
Ljudi na brodu
Kapetan Briggs važio je za iskusnog, trijeznog i pažljivog zapovjednika. James Winchester, jedan od vlasnika broda, svjedočio je u Gibraltaru o njegovu dobrom karakteru i tvrdio da Briggs ne bi napustio brod osim u krajnjoj nuždi. Sedmogodišnji sin Arthur ostao je kod kuće zbog škole; pred isplovljavanje Sarah Briggs napisala je svekrvi da će pamtiti sve s putovanja što bi Arthura moglo razveseliti.
Dvojica njemačkih mornara, braća Volkert i Boye Lorenzen, kasnije su došla pod sumnju jer na brodu nije bilo njihovih osobnih stvari. Njihov potomak izjavio je da su opremu izgubili u brodolomu ranije te godine.
Što je ostalo, a što nedostaje
Uz čamac za spašavanje nedostajali su kronometar, sekstant i većina brodskih isprava. Na brodu je ostalo hrane i vode za šest mjeseci. Osobne stvari posade, uključujući lule i odjeću mornara, bile su na mjestu, kao i stvari u kapetanovoj kabini, gdje je ispod kreveta ležao mač u koricama.
Na brodu nije bilo očitih znakova nasilja, a osobne stvari kapetana i posade, od kojih su neke bile vrijedne, nisu bile dirane.
Teret u Genovi
Kad je teret istovaren u Genovi, od 1701 bačve alkohola devet ih je bilo prazno. Te su bačve bile od crvenog hrasta, a ostale od bijelog. Crveni hrast porozniji je, pa alkohol iz takvih bačava lakše curi i isparava.