Mary Celeste

U studenome 1872. američki brigantin Mary Celeste isplovio je iz New Yorka prema Genovi s teretom od 1701 bačve industrijskog alkohola. Mjesec dana kasnije pronađen je kako sam plovi Atlantikom. Na brodu nije bilo nikoga, a sudbina deset ljudi koji su s njim isplovili do danas je nepoznata.

Brod s lošim glasom

Brod je izgrađen 1861. u Novoj Škotskoj pod imenom Amazon. Već na prvom putovanju umro mu je kapetan, a u sljedećim godinama imao je nekoliko sudara i nasukavanja. Nakon jednog od njih prodan je američkim vlasnicima, popravljen i preimenovan u Mary Celeste. Mornari su takve brodove smatrali nesretnima, ali Mary Celeste je 1872. bio temeljito obnovljen i sposoban za plovidbu.

Posada

Kapetan je bio Benjamin Spooner Briggs, iskusan pomorac iz Massachusettsa, poznat kao trijezan i pažljiv zapovjednik. Na putovanje je poveo suprugu Sarah i dvogodišnju kćer Sophiju, dok je sedmogodišnji sin Arthur ostao kod bake. Posadu je činilo sedam ljudi: prvi i drugi časnik, kuhar i četiri mornara iz Njemačke. Prema svemu što se zna, bili su pouzdani ljudi bez sukoba s kapetanom.

Pronalazak

Kanadski brod Dei Gratia, kojim je zapovijedao David Morehouse, isplovio je iz New Yorka osam dana nakon Mary Celeste. Dana 4. prosinca posada je ugledala brigantin kako neobično plovi s djelomično razvijenim jedrima. Kad nitko nije odgovarao na dozive, prvi časnik Oliver Deveau ukrcao se na brod.

Zatekao je prazan brod. U potpalublju je bilo nešto vode, jedna pumpa bila je rastavljena, a na palubi je ležala sonda za mjerenje dubine vode u brodu. Teretni otvori bili su otvoreni. Nedostajao je jedini čamac za spašavanje, kao i kronometar, sekstant te većina brodskih isprava. Hrane i vode bilo je za šest mjeseci, a osobne stvari posade bile su na mjestu, uključujući lule i odjeću mornara. Posljednji upis u brodski dnevnik napisan je 25. studenoga u osam ujutro, kad je brod prolazio pokraj otoka Santa Maria na Azorima.

Istraga u Gibraltaru

Deveau je s tri mornara doplovio s Mary Celeste do Gibraltara. Ondje je pokrenut postupak o nagradi za spašavanje, a britanski državni odvjetnik Frederick Solly-Flood posumnjao je na zločin: pobunu posade ili čak dogovor posade Dei Gratie. Tragove na ogradi i kapetanovom maču smatrao je krvlju, ali analiza to nije potvrdila. Sud nije našao dokaze za nasilje i posadi Dei Gratie dodijelio je tek oko petinu vrijednosti broda i tereta, što se tumačilo kao znak da sumnje nisu do kraja odbačene.

Kad je teret istovaren u Genovi, utvrđeno je da je devet bačava prazno. Bile su od crvenog hrasta, koji je porozniji od bijelog, pa je alkohol iz njih mogao isparavati.

Kako je nastala legenda

Slučaj bi možda ostao zabilježen samo u pomorskim arhivima da mladi Arthur Conan Doyle 1884. nije objavio pripovijetku "J. Habakuk Jephson's Statement" o brodu koji je nazvao Marie Celeste. Priča je bila izmišljena, ali mnogi su je prihvatili kao istinitu. Iz nje potječu detalji kojih u stvarnosti nije bilo, poput još tople hrane i šalica čaja na stolu. Ti se detalji i danas prepričavaju kao činjenice.

Kraj broda

Mary Celeste je plovio još dvanaest godina pod raznim vlasnicima. Godine 1885. kapetan Gilman Parker namjerno ga je nasukao na greben kod Haitija kako bi naplatio osiguranje, za što je kasnije optužen. Ekspedicija koju je 2001. financirao pisac Clive Cussler objavila je da je pronašla olupinu, ali kasnija datacija drva upućivala je na to da je riječ o drugom brodu.