Bijeg iz Alcatraza 1962.: jesu li preživjeli?

Frank Morris i braća Anglin ostavili su u krevetima glave od gipsa s pravom ljudskom kosom i nestali iz najstrože čuvanog američkog zatvora. Zatvor ih je proglasio utopljenima, a tijela nikad nisu pronađena.

Ukratko

Od 1934. do zatvaranja 1963. u Alcatrazu je, prema FBI-ju, 36 zatvorenika pokušalo 14 bjegova; Frank Morris i braća John i Clarence Anglin nestali su 1962. i nikad nisu pronađeni.
Plan je uključivao ćelijske ventilacijske otvore proširene improviziranim bušilicama, glave-lutke u krevetima i gumeni splav od više od 50 kišnih ogrtača.
FBI je 1979. slučaj zatvorio uz zaključak da su se vjerojatno utopili; Bureau of Prisons ih vodi kao nestale i pretpostavljene utopljene.
Bijeg je proslavio film *Escape from Alcatraz* (1979.) s Clintom Eastwoodom; stvarni zatvor nije bio "američki Đavolji otok" kakvim ga prikazuju filmovi, tvrdi Bureau of Prisons.

Zatvor na otoku

Prema FBI-ju, Alcatraz je 1934. preuređen u najsigurniji zatvor na svijetu: tvrđe rešetke, strateški smješteni stražarski tornjevi i oko dvanaest provjera zatvorenika dnevno. Bureau of Prisons bilježi da su tamo bili Al Capone, George "Machine Gun" Kelly i drugi poznati zločinci, ali da većina zatvorenika nije bila slavna, nego su to bili oni koji se nisu uklapali u pravila drugih saveznih zatvora ili su smatrani bjeguncima. Prosječno ih je bilo 260 do 275, a kapacitet od 336 nikad nije bio popunjen.

Plan

Morris je u Alcatraz stigao u siječnju 1960. s presudama za pljačku banke, provale i druga djela te s ponovljenim pokušajima bijega iz drugih zatvora. Iste je godine stigao John Anglin, a početkom 1961. njegov brat Clarence. Sva trojica poznavali su se iz ranijih zatvora. Smješteni u susjedne ćelije, počeli su planirati bijeg; vodio ih je Morris, poznat po inteligenciji, a pomagao im je zatvorenik Allen West.

FBI opisuje da su u prosincu 1961. našli stare pile i improviziranim alatima, među njima bušilicom napravljenom od motora pokvarenog usisavača, labavili ventilacijske otvore na stražnjoj stijeni ćelija bušeći blisko postavljene rupe oko poklopca. Iza ćelija bio je zajednički, nečuvani servisni hodnik. Njime su došli do krova bloka ćelija, gdje su postavili tajnu radionicu. Ondje su od više od 50 ukradenih ili skupljenih kišnih ogrtača izradili improvizirane prsluke za spašavanje i gumeni splav veličine 6 × 14 stopa, spojen šavovima i "vulkaniziran" vrućim parnim cijevima, uz drvene vesla i glazbeni instrument preuređen u pumpu.

Noć i jutro

Večer 11. lipnja 1962. bili su spremni. West, kojemu poklopac nije bio posve uklonjen, ostao je u ćeliji. Trojica su ušla u hodnik, skupila opremu, izašla kroz ventilator na krov, spustila se niz dimnjak pekare, prešla preko ograde i na sjeveroistočnoj obali otoka porinula splav. Bureau of Prisons opisuje spuštanje kao penjanje niz odvodnu cijev na sjevernom kraju zgrade, pa se opisi puta s krova razlikuju.

Ujutro 12. lipnja redovita provjera pokazala je da njih trojice nema. U krevetima su ležale glave od gipsa, boje kože i prave ljudske kose. Nacionalni park navodi da su glave bile od kartona i ljudske kose, pa se i materijal u izvorima razlikuje. FBI bilježi da je glava u Morrisovoj ćeliji imala slomljen nos jer je pala na pod kad ju je stražar kroz rešetke gurnuo.

Što je pronađeno

Unutar dva dana pronađen je paket pisama zatvoren u gumu. Poslije su u vodi nađeni komadi drva nalik veslima i dijelovi gumene zračnice, a na plaži Cronkhite izbačen je improvizirani prsluk za spašavanje. Bureau of Prisons bilježi da je nekoliko tjedana poslije uz obalu sjeverno od San Francisca pronađeno tijelo u odjeći nalik zatvorskoj, previše raspadnuto za prepoznavanje. Morrisa i Anglinove vodi kao nestale i pretpostavljene utopljene.

Zaključak FBI-ja

FBI navodi razloge zbog kojih je smatrao da nisu preživjeli: plivanje od više od milje u jakim strujama i ledenoj vodi; plan prema informantu bio je ukrasti odjeću i auto, ali takvih krađa nije bilo; obitelji nisu imale novca za stvarnu pomoć; u 17 godina istrage nije se pojavio vjerodostojan dokaz da su živi. FBI je slučaj službeno zatvorio 31. prosinca 1979. i predao ga američkoj Maršalskoj službi.

Film i stvarnost

Bureau of Prisons navodi da je bijeg "proslavio Clint Eastwood u filmu Escape from Alcatraz" i da Alcatraz nije bio "američki Đavolji otok" kakvim ga često prikazuju knjige i filmovi: mnogi su zatvorenici smatrali uvjete boljima nego u drugim saveznim zatvorima, a neki su tražili premještaj. Isti izvor bilježi da neki Westa smatraju začetnikom plana, što FBI ne spominje; FBI kaže da je West pomogao istražiteljima.

Dokazi za i protiv

Trojica su se utopila

U prilog: FBI navodi hladnu vodu i jake struje, izostanak krađa auta i odjeće te 17 godina bez vjerodostojnih tragova da su živi; pronađeni su veslo, dijelovi zračnice i prsluk u vodi.
Protiv: Nijedno tijelo nije identificirano, a Bureau of Prisons i dalje ih vodi kao nestale, ne kao mrtve.

Preživjeli su i nestali

U prilog: Nikad nisu pronađena njihova tijela, a FBI priznaje da ne zna jesu li prešli zaljev, stigli na Angel Island i odande u okrug Marin, kako su planirali.
Protiv: FBI kaže da u istrazi nije bilo potvrde pomoći obitelji ni vjerodostojnih dokaza da su živi.

Kronologija

1934.: Alcatraz postaje saveznim zatvorom.
Siječanj 1960.: Morris stiže u Alcatraz.
Početak 1961.: Clarence Anglin stiže na otok.
11.–12. lipnja 1962.: Bijeg; jutarnja provjera utvrđuje da ih nema.
1963.: Zatvor se zatvara.
31. prosinca 1979.: FBI zatvara slučaj.

Ključne osobe

Frank Morris: Vođa bijega, poznat po inteligenciji.
John Anglin: Zatvorenik koji je stigao 1960.
Clarence Anglin: Njegov brat, stigao početkom 1961.
Allen West: Zatvorenik koji je pomagao i ostao u ćeliji.

Što se zna

Trojica su nestala iz ćelija 11./12. lipnja 1962. kroz proširene ventilacijske otvore.
Ostavili su glave-lutke u krevetima, a izradili su gumeni splav od više od 50 ogrtača.
FBI je slučaj zatvorio 31. prosinca 1979.; tijela nisu pronađena.