Skandal Black Sox

Osmorica igrača Chicago White Soxa optužena su da su za novac namjerno izgubila Svjetsku seriju 1919. Porota ih je oslobodila za dva sata, a sljedećeg dana povjerenik lige zauvijek ih je zabranio.

Ukratko

  • U Svjetskoj seriji 1919., završnici američke bejzbolske lige, Cincinnati Redsi pobijedili su Chicago White Soxe 5:3, iako su White Soxi bili veliki favoriti.
  • Osmorica igrača White Soxa optužena su da su primila novac kockara da namjerno izgube; dvojica su priznala velikoj poroti, ali su priznanja nestala iz sudskih spisa.
  • Porota ih je u kolovozu 1921. oslobodila, a novi povjerenik lige Kenesaw Mountain Landis sljedećeg ih je dana doživotno zabranio.
  • Je li svih osmorica doista namještalo utakmice i tko je bio stvarni organizator, povjesničari i danas raspravljaju.

Chicago White Soxi 1919. imali su možda najbolju momčad američke lige. Vlasnik Charles Comiskey plaćao je igračima malo u odnosu na druge klubove, a dio njih bio je nezadovoljan. U takvom raspoloženju prvi bazni igrač Arnold "Chick" Gandil prišao je kockarima, a oni su obećali novac svakome tko pristane izgubiti Svjetsku seriju.

Dogovor

Gandil se 18. rujna 1919. u Bostonu sastao s kockarom Josephom "Sportom" Sullivanom, a dva dana kasnije održao se sastanak u New Yorku. Uz njega su, prema kasnijim iskazima, u dogovor ušli bacač Eddie Cicotte, bacač Claude "Lefty" Williams, igrač kratke baze Charles "Swede" Risberg, vanjski igrač Oscar "Happy" Felsch i rezervist Fred McMullin. Treći bazni igrač George "Buck" Weaver znao je za plan, ali je tvrdio da nije primio novac. Najpoznatiji igrač momčadi, vanjski igrač "Shoeless" Joe Jackson, prema nekim iskazima primio je 5.000 dolara, no sam je to poricao.

U priči se često spominje i njujorški kockar Arnold Rothstein kao financijer. Rothstein je 1920. svjedočio pred velikom porotom, ali nije bio među optuženima, a povjesničari se ne slažu koliko je zapravo bio uključen.

Serija

Serija se igrala u najboljih devet utakmica. Prva utakmica odigrana je 1. listopada 1919. u Cincinnatiju. Cicotte je u prvoj izmjeni pogodio prvog udarača Reda, što je, prema predaji koju prenosi Asinof, bio dogovoreni znak. White Soxi izgubili su prve dvije utakmice. Dobili su treću, izgubili četvrtu i petu, pa dobili šestu i sedmu, a seriju su Redsi osvojili 5:3 devetog listopada, pobjedom u osmoj.

Jackson je u seriji imao najbolji prosjek među svim igračima, 0,375, i jedini home run, pa je teško odrediti je li doista igrao protiv svoje momčadi. Kritičari koji ga brane to navode kao dokaz nevinosti, a oni koji ga smatraju krivim ističu da je većina njegovih udaraca došla u utakmicama koje su već bile odlučene.

Velika porota i suđenje

Sumnje su se pojavile gotovo odmah, a istraga je ozbiljno krenula tek 1920. Cicotte je 28. rujna 1920. priznao velikoj poroti da je primio 10.000 dolara. Porota je 22. listopada 1920. optužila osam igrača i petoricu kockara.

Prije suđenja potpisana priznanja Cicottea i Jacksona nestala su iz zgrade suda okruga Cook. Obojica su kasnije poricala svoje iskaze, a priznanja su godinama poslije pronađena u posjedu Comiskeyjeva odvjetnika. Suđenje je počelo 27. lipnja 1921., a svjedočenja su krenula 18. srpnja. Porota je vijećala manje od tri sata i optužene oslobodila 2. kolovoza 1921.

Zabrana

Liga je već prije imala novog šefa. Federalni sudac Kenesaw Mountain Landis imenovan je povjerenikom bejzbola s velikim ovlastima. Dan nakon oslobađajuće presude, 3. kolovoza 1921., izdao je izjavu da nijedan igrač koji je namjestio utakmicu ili je znao za namještanje i to nije prijavio neće više igrati profesionalni bejzbol, bez obzira na presudu porote. Osmorica su doživotno stavljena na popis igrača kojima je zabranjen nastup. Zabrana je ostala na snazi do danas, a zahtjevi za vraćanje, osobito za Jacksona i Weavera, više su puta odbijeni.

Skandal je dobio popularnost knjigom Eliota Asinofa Eight Men Out (1963.) i istoimenim filmom iz 1988. Kasnija istraživanja, među ostalim Društva za istraživanje američkog bejzbola (SABR), pokazala su da je knjiga na više mjesta slobodno obrađivala činjenice.

Kronologija

  1. 18. rujna 1919.: Gandil se u Bostonu sastaje s kockarom Sullivanom.
  2. 1. listopada 1919.: Počinje Svjetska serija u Cincinnatiju.
  3. 9. listopada 1919.: Redsi osvajaju seriju 5:3.
  4. 28. rujna 1920.: Cicotte priznaje velikoj poroti.
  5. 22. listopada 1920.: Velika porota optužuje osam igrača i pet kockara.
  6. 27. lipnja 1921.: Počinje suđenje u Chicagu.
  7. 2. kolovoza 1921.: Porota oslobađa optužene.
  8. 3. kolovoza 1921.: Landis doživotno zabranjuje osmoricu igrača.

Ključne osobe

  • Chick Gandil: Prvi bazni igrač White Soxa, smatra se vođom igrača uključenih u dogovor.
  • Eddie Cicotte: Bacač koji je priznao velikoj poroti da je primio novac.
  • Joe Jackson: Najpoznatiji od osmorice, uvijek je poricao da je namjerno igrao loše.
  • Buck Weaver: Treći bazni igrač koji je znao za plan, ali tvrdio da nije primio novac.
  • Arnold Rothstein: Njujorški kockar kojeg se često spominje kao financijera.
  • Kenesaw Mountain Landis: Prvi povjerenik bejzbola, koji je osmoricu doživotno zabranio.

Što se zna

  1. Osmorica igrača White Soxa Gandil, Cicotte, Felsch, Jackson, McMullin, Risberg, Weaver i Williams stavljena su 1921. na popis igrača kojima je zabranjen nastup.
  2. Redsi su Svjetsku seriju 1919. osvojili 5:3, a posljednja utakmica odigrana je 9. listopada.
  3. Cicotte je 28. rujna 1920. velikoj poroti priznao primitak novca, a porota je 22. listopada optužila osam igrača i pet kockara.
  4. Priznanja Cicottea i Jacksona nestala su prije suđenja iz suda okruga Cook.
  5. Porota je optužene oslobodila 2. kolovoza 1921., a Landis ih je sljedećeg dana doživotno zabranio.
  6. Jackson je u seriji imao prosjek udaranja 0,375.

Otvorena pitanja

  • Je li Joe Jackson doista primio novac i je li namjerno igrao lošije?
  • Koliko je Arnold Rothstein stvarno bio uključen i je li iza dogovora stajao organizirani kriminal?
  • Tko je i zašto uklonio priznanja iz zgrade suda?
  • Koliko se Asinofova knjiga može smatrati pouzdanim prikazom?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Carney, G. (2006). Burying the Black Sox: How Baseball's Cover-Up of the 1919 World Series Fix Almost Succeeded. Potomac Books.

Izvori