Sportska prokletstva

Navijači su skloni praznovjerju kao malo tko. Nose iste čarape na svaku utakmicu, sjede na istom mjestu, ne gledaju odlučujuće trenutke. Kad momčad desetljećima gubi, a uzrok se ne može objasniti ni igračima ni trenerima, priča o prokletstvu nudi objašnjenje koje se lako pamti. Tri takve priče postale su toliko poznate da su ušle u povijest sporta.

Prodaja Babea Rutha

Početkom 20. stoljeća Boston Red Sox bili su jedna od najuspješnijih bejzbolskih momčadi. Osvojili su pet od prvih petnaest Svjetskih serija, završnica američke profesionalne lige, uključujući i prvu, 1903. Babe Ruth, tada izvrstan bacač i udarač, pridonio je naslovima 1915., 1916. i 1918.

Vlasnik kluba, kazališni producent Harry Frazee, prodao je Rutha njujorškim Yankeesima. Prodaja je dovršena 3. siječnja 1920. Ruth je u New Yorku postao najveća zvijezda bejzbola, a Yankeesi, do tada osrednja momčad, postali su najuspješnija momčad u povijesti lige. Red Sox nisu osvojili nijednu Svjetsku seriju sljedećih 86 godina. U tom su razdoblju igrali u četiri Svjetske serije, 1946., 1967., 1975. i 1986., i svaku su izgubili u sedmoj utakmici.

Predaja kaže da je Frazee novac od prodaje uložio u brodvejski mjuzikl No, No, Nanette. Taj je mjuzikl prvi put izveden tek pet godina nakon prodaje. Ipak, prema Ruthovu životopiscu Leighu Montvilleu, mjuzikl je nastao iz drame My Lady Friends, koja je na Broadwayu otvorena u prosincu 1919., a nju je Frazee doista financirao zahvaljujući Ruthovoj prodaji.

Kako je prokletstvo dobilo ime

O prokletstvu se počelo pisati 1986., nakon još jednog poraza u Svjetskoj seriji. U šestoj utakmici protiv New York Metsa, kad je Bostonu nedostajao samo jedan aut do naslova, lopta je prošla između nogu igrača prve baze Billa Bucknera i Metsi su pobijedili. Izgubili su i sedmu utakmicu. Izraz "prokletstvo Bambina", prema Ruthovu nadimku, ustalio se 1990., kad je novinar Boston Globea Dan Shaughnessy objavio knjigu pod tim naslovom.

U Bostonu je prokletstvo postalo dio gradske kulture. Na prometnom znaku "obrnuti zavoj" na mostu Longfellow netko je dopisao riječi "Obrni prokletstvo", a gradske vlasti ostavile su natpis na mjestu. Prokletstvo je završilo 2004.: Red Sox su u finalu Američke lige protiv Yankeesa gubili 0:3 u nizu na četiri pobjede, a ipak pobijedili, prvi put u povijesti lige, i zatim osvojili Svjetsku seriju.

Jarac na Wrigley Fieldu

U četvrtoj utakmici Svjetske serije 1945. na stadionu Wrigley Field u Chicagu vlasnik gostionice Billy Goat Tavern William Sianis došao je sa svojim jarcem Murphyjem. Jarac je smetao drugim gledateljima pa su obojica morala otići. Prema predaji, Sianis je izgovorio: "Ti Cubsi više neće pobijediti." Njegova obitelj tvrdi da je vlasniku kluba Philipu K. Wrigleyju poslao brzojav u kojem piše da Cubsi više nikad neće osvojiti Svjetsku seriju jer su uvrijedili njegova jarca.

Izvještaj lista Chicago Sun od 7. listopada 1945. govori nešto drukčije: jarca nisu pustili na ulaz, Sianis ga je privezao na parkiralištu i sam ušao na utakmicu. Novine spominju tužbu, a prokletstvo ne spominju. Priču su desetljećima održavali novinski kolumnisti, posebno Mike Royko.

Cubsi su izgubili tu seriju. Svjetsku seriju nisu osvojili od 1908., a idućih 71 godinu nisu u nju ni ušli. Navijači su prokletstvu pripisivali sve: 1969. na stadionu Shea u New Yorku crna mačka prošla je pokraj igrača Cubsa, a momčad je potom izgubila prvo mjesto. Bill Buckner, igrač čija je pogreška 1986. stajala Boston naslova, prije toga je sedam sezona igrao za Cubse. Sianisov nećak Sam više je puta dovodio jarca na stadion da bi skinuo prokletstvo. Cubsi su 2016. osvojili prvenstvo Nacionalne lige, na 46. godišnjicu Sianisove smrti, a zatim i Svjetsku seriju, 108 godina nakon prethodne.

Sto godina Béle Guttmanna

Mađarski trener Béla Guttmann, Židov koji je kao igrač 1920-ih otišao iz Mađarske u Beč, trenirao je momčadi u deset zemalja. Najveći uspjeh postigao je s lisabonskom Benficom: 1961. i 1962. osvojila je Kup europskih prvaka, a u drugom finalu pobijedila je Real Madrid 5:3.

Nakon finala 1962. Guttmann je, prema priči, zatražio povišicu, a uprava ga je odbila. Na odlasku je navodno rekao da Benfica ni za sto godina neće biti europski prvak. Benfica je poslije igrala u još pet finala Kupa prvaka, 1963., 1965., 1968., 1988. i 1990., i sva je izgubila. Prije finala 1990. u Beču, prema pričama, njezin najslavniji igrač Eusébio molio se na Guttmannovu grobu da se prokletstvo skine.

Guttmannov životopisac David Bolchover nije našao nijedan dokument u kojem Guttmann govori o prokletstvu. Prvi spomen pronašao je u portugalskom listu Gazeta dos Desportos u svibnju 1988., na dan šestog Benfičina europskog finala. Priča je, prema njemu, nastala iz slobodnog i nepotpisanog prijevoda intervjua koji je Guttmann 1967. dao njemačkom listu, a A Bola ga je objavila 1968. Guttmann je zapravo 1963. listu A Bola izjavio da će Benfica opet biti europski prvak. Eusébio je 2011. prokletstvo nazvao lažju.