Vidi li se Kineski zid iz svemira?

Tvrdnja koja je starija od svemirskih letova

Najraniji zapis koji navodi Scientific American je strip Ripley's Believe It or Not! iz 1932., u kojem stoji da je zid „najmoćnije djelo čovjeka” i jedino koje bi se s Mjeseca vidjelo ljudskim okom. NASA navodi da tvrdnja o vidljivosti s Mjeseca potječe barem iz 1938. Izvori se dakle razlikuju u godini, ali se slažu da je mit nastao prije prvog leta u svemir i da je rastao sve dok ljudi nisu stigli na Mjesec.

Zid se proteže oko 7200 kilometara. Niska Zemljina orbita počinje na oko 160 kilometara visine, a Mjesec je od Zemlje u prosjeku udaljen oko 370 000 kilometara. Prema Hoffmanu, ljudsko oko najosjetljivije je na kontrast, pa duljina zida sama po sebi ne pomaže.

Što su rekli astronauti

Neil Armstrong, prema usmenoj povijesti NASA-ina svemirskog centra Johnson, s Mjeseca je vidio kontinente, jezera i bijele mrlje na plavom, ali nikakve ljudske građevine. Jeffrey Hoffman, koji je letio u pet misija Space Shuttlea od 1985. do 1996., nikad nije vidio zid iako je mnogo puta preletio Kinu. Isto tako nije razaznao egipatske piramide, ali je vidio ceste, uzletišta i kanale za navodnjavanje. Objasnio je da je ljudsko oko najosjetljivije na kontrast.

Kineski astronaut Yang Liwei, nakon leta Shenzhou 5 2003. koji je trajao 14 orbita, izjavio je da zid nije vidio. Prema Scientific Americanu, na internetskim forumima nastalo je razočaranje, a kinesko Ministarstvo obrazovanja pokrenulo je izmjenu osnovnoškolskih udžbenika koji su tvrdili suprotno.

Nisu svi isti. Eugene Cernan i Ed Lu rekli su da su zid vidjeli iz niske orbite. Scientific American bilježi da se zid vidi uglavnom pri posebnom osvjetljenju, primjerice kad nisko sunce baca duge sjene.

Fotografije s postaje

Leroy Chiao, zapovjednik 10. posade Međunarodne svemirske postaje, snimio je 24. studenoga 2004. središnju Unutarnju Mongoliju, oko 320 kilometara sjeverno od Pekinga, objektivom od 180 milimetara. Prema NASA-i, to je prva potvrđena fotografija zida. Druga snimka, od 20. veljače objektivom od 400 milimetara, možda također prikazuje zid. Sam Chiao rekao je da zid nije vidio i da nije siguran prikazuje li ga fotografija.

Kamlesh Lulla, NASA-in glavni znanstvenik za promatranje Zemlje, objasnio je da je zid općenito teško vidjeti i fotografirati jer je od materijala iste boje i teksture kao okolina. Na snimci iz studenoga 2004. bio je sunčan dan, a svježi snijeg povećao je vidljivost zida. Na radarskim snimkama dijelovi zida vide se lako; NASA objavljuje snimku zida u pustinji oko 700 kilometara zapadno od Pekinga, nastalu radarom na Space Shuttleu Endeavour.

Ronald Beck iz američke geološke službe objašnjava da na satelitskim snimkama Landsata, koji kruže na oko 705 kilometara, vidljivost ovisi o vremenu, primjerice o snijegu koji se razlikuje od očišćenih dijelova zida. Na naseljenim područjima geolozi zid traže po parkiralištima i stazama, a na pustima po prekidima u vegetaciji.