Pljačka muzeja Gardner

Isabella Stewart Gardner bila je bostonska kolekcionarka koja je krajem 19. stoljeća sakupila europske slike, kipove i predmete umjetničkog obrta. Za njih je dala sagraditi palaču po uzoru na venecijanske, otvorenu za javnost 1903. U oporuci je odredila da se raspored zbirke nikad ne smije mijenjati. Ta odredba danas daje muzeju neobičan izgled: na zidovima vise okviri bez slika.

Noć svetog Patrika

U subotu 17. ožujka 1990. Boston je slavio dan svetog Patrika. Nekoliko minuta nakon jedan sat poslije ponoći dvojica muškaraca u policijskim odorama pozvonila su na sporedni ulaz muzeja. Rekli su čuvaru preko interfona da su došli zbog prijave o neredu. Čuvar ih je, protivno pravilima, pustio unutra.

Muškarci su čuvara zamolili da se udalji od stola s alarmom. Zatim su njega i njegova kolegu omotali ljepljivom trakom, odveli u podrum i ondje ih vezali lisičinama. Detektori pokreta zabilježili su da su lopovi nekoliko minuta čekali prije nego što su krenuli u galerije, možda kako bi bili sigurni da policija nije obaviještena.

Trinaest djela

U Nizozemskoj dvorani na drugom katu lopovi su skinuli sa zidova dvije Rembrandtove slike, Krist u oluji na Galilejskom moru i Dama i gospodin u crnom, razbili staklo i izrezali platna iz okvira. Uzeli su i Koncert Johannesa Vermeera, jednu od tridesetak njegovih poznatih slika, te Krajolik s obeliskom Goverta Flincka, koji se dugo pripisivao Rembrandtu. Odnijeli su i malen Rembrandtov autoportret u bakrorezu i drevnu kinesku brončanu posudu.

U drugoj galeriji uzeli su pet crteža Edgara Degasa i pozlaćenog orla s vrha napoleonske zastave. U prizemlju je nestala Manetova slika Kod Tortonija. Veliki Rembrandtov autoportret na drvu skinuli su sa zida, ali su ga ostavili. Nisu dirali ni djela Rafaela, Botticellija i Michelangela.

Prije odlaska lopovi su još jednom provjerili čuvare, a iz ureda zaštitara odnijeli su videokazete nadzornih kamera i ispise detektora pokreta. Vrata su posljednji put otvorena u 2.45. Pljačka je trajala 81 minutu. Čuvari su pronađeni tek ujutro, kad je stigla sljedeća smjena.

Zagonetka izbora

Odabir djela zbunjuje stručnjake. Lopovi su uzeli neka od najvrjednijih djela u zbirci, ali i predmete gotovo bez tržišne vrijednosti, dok su skuplje slike ostavili. Ukradena djela procjenjuju se na stotine milijuna dolara, a Koncert se smatra najvrjednijom ukradenom slikom na svijetu. Takva su djela preslavna da bi se legalno prodala, pa se nagađa da su lopovi računali na otkupninu, na zamjenu za blažu kaznu nekom zatvoreniku ili da ih je naručio privatni kolekcionar.

Muzej u to vrijeme nije imao osiguranje za zbirku, pa nije dobio nikakvu odštetu.

Istraga

FBI je preuzeo slučaj jer su djela mogla prijeći granice saveznih država. Fizičkih dokaza bilo je malo, pa se istraga oslanjala na doušnike, ispitivanja i tajne operacije. Glavni trag vodio je u bostonsko kriminalno podzemlje, koje je tih godina bilo usred sukoba bandi.

U ožujku 2013. FBI je objavio da s velikom sigurnošću zna tko su lopovi, da su pripadali kriminalnoj organizaciji koja je djelovala u srednjoatlantskim državama i Novoj Engleskoj, te da su djela u godinama nakon krađe prebačena u Connecticut i područje Philadelphije, gdje su oko 2002. ponuđena na prodaju. Imena nije objavio. Godine 2015. FBI je izjavio da su obojica lopova mrtva.

Jedna od teorija povezuje pljačku s Bobbyjem Donatijem, članom bostonskog podzemlja ubijenim 1991., koji je navodno htio djela iskoristiti za oslobađanje svog šefa iz zatvora. Druga upire u bandu iz četvrti Dorchester. Osumnjičeni koji su još živi poricali su bilo kakvu vezu s krađom, a ni ponude nagrade ni blaže kazne nisu dovele do slika.

Muzej je nagradu postupno povećavao, a 2017. udvostručio ju je na deset milijuna dolara. Posebna nagrada nudi se za povratak pozlaćenog orla.