Svjetla u šumi Rendlesham

Kraj 1980. bio je vrhunac Hladnog rata. U Suffolku, na istočnoj obali Engleske, američko ratno zrakoplovstvo koristilo je dvije susjedne britanske baze, RAF Bentwaters i RAF Woodbridge. Između njih i mora prostire se borova šuma Rendlesham. Stražnja vrata baze Woodbridge izlazila su ravno u nju.

Prva noć

U ranim jutarnjim satima 26. prosinca 1980., oko tri sata, pripadnici sigurnosne policije baze primijetili su svjetla koja su se spuštala u šumu iza stražnjih vrata. Pomislili su da se srušio zrakoplov. Trojica, narednik Jim Penniston, John Burroughs i Edward Cabansag, dobila su dopuštenje da pješice odu u šumu.

Ondje su slijedili svjetla između stabala. U kasnijem Haltovu dopisu opisan je sjajan objekt metalnog izgleda, trokutast, dva do tri metra širok, s crvenim svjetlom na vrhu i plavim svjetlima ispod, koji je manevrirao između stabala i nestao. Prema dopisu, životinje na obližnjoj farmi bile su uznemirene. Burroughs i Cabansag u svojim su izjavama ipak naveli da je svjetlo koje su slijedili na kraju bilo svjetlo svjetionika. Penniston je tek mnogo godina kasnije počeo govoriti da je letjelicu vidio izbliza; te tvrdnje u izjavama iz 1980. nema i nitko ih nije potvrdio.

Sljedećeg jutra na čistini su pronađena tri udubljenja u tlu i tragovi na stablima. Lokalna policija pozvana je na mjesto, a ona i šumar procijenili su da je riječ o tragovima koje su ostavili zečevi i o zarezima koje šumari urezuju u stabla.

Druga noć i Haltova vrpca

U noći s 27. na 28. prosinca zamjenik zapovjednika baze, potpukovnik Charles Halt, otišao je s nekoliko ljudi u šumu kako bi ispitao mjesto. Sve je snimao na mali kasetofon. Mjerili su zračenje Geigerovim brojačem i bilježili očitanja kod udubljenja. Prema Haltu, kroz stabla su ugledali crveno svjetlo poput Sunca koje se micalo i pulsiralo, a zatim se raspalo u nekoliko bijelih objekata. Nakon toga su na nebu vidjeli više svjetala poput zvijezda, od kojih je jedno, prema njegovim riječima, povremeno slalo snop svjetla prema tlu.

Dopis "Unexplained Lights"

Dana 13. siječnja 1981. Halt je napisao jednostranični dopis naslovljen "Unexplained Lights" (Neobjašnjena svjetla) i poslao ga britanskom zapovjedniku baze, a preko njega ministarstvu obrane. U dopisu su datumi pomaknuti za dan, na 27. i 29. prosinca. Britansko ministarstvo obrane zaključilo je da događaj nema značenja za obranu zemlje i nije provelo opsežniju istragu.

Javnost za sve to nije znala do 1983. Tada je američka skupina CAUS, koja je istraživala NLO-e, na temelju zakona o slobodi pristupa informacijama dobila kopiju Haltova dopisa i proslijedila je britanskim istraživačima. Ubrzo je priča izašla u britanskom tisku, a s godinama su nastale knjige, dokumentarni filmovi i turistička staza NLO-a kroz šumu.

Svjetionik, meteor i zvijezde

Britanski pisac i astronom Ian Ridpath posvetio je slučaju godine istraživanja. Prema njemu, prvu noć pokrenuo je jarki meteor koji je oko tri sata ujutro 26. prosinca bljesnuo nebom iznad južne Engleske i koji su vidjeli i drugi promatrači. Svjetlo koje su vojnici slijedili kroz šumu, kaže, bilo je svjetlo svjetionika Orford Ness, oko osam kilometara istočno od ruba šume, koje se kroz stabla vidi kao bljesak koji se ponavlja svakih pet sekundi. Isti ritam čuje se na Haltovoj snimci. Svjetla poput zvijezda koja je Halt vidio drugu noć bila su, prema Ridpathu, upravo zvijezde, a najsjajnija od njih Sirius. Izmjerena razina zračenja bila je, kaže, na razini prirodnog zračenja.

Zagovornici neobjašnjenog podrijetla odgovaraju da su vojnici dobro poznavali svjetionik, da opisi trokutastog objekta ne odgovaraju svjetioniku i da je Halt, iskusan časnik, svoj ugled stavio na kocku službenim dopisom. Bivši pripadnik sigurnosne policije Kevin Conde tvrdio je da je svjetla izazvao šalom, vozeći policijsko vozilo s promijenjenim svjetlima, ali nema dokaza da se to dogodilo upravo tih noći.