Šuma Hoia-Baciu

Zapadno od Cluj-Napoce, najvećeg grada Transilvanije, na brdu iznad doline rijeke Someș prostire se šuma kakvih ima uz mnoge europske gradove. Građani u njoj šetaju pse, voze bicikle i igraju paintball. Ipak, od 2010-ih Hoia-Baciu se redovito pojavljuje na popisima "najukletijih šuma svijeta", uz japansku Aokigaharu, a u Cluj dolaze turisti koji je žele vidjeti noću.

Šuma uz grad

Šuma pokriva oko 3 četvorna kilometra, odnosno nešto manje od 300 hektara, i nigdje nije šira od kilometra. Nalazi se uz gradsku četvrt Grigorescu i otvoreni dio Etnografskog muzeja Transilvanije. Rastu u njoj grab, lipa, javor, nekoliko vrsta hrasta i bor, a dio s medunčevom šumom zaštićen je u europskoj mreži Natura 2000. Upravo zbog blizine grada šuma se godinama suočava i s nezakonitom sječom.

Ime šume vodiči tumače pričom o pastiru zvanom Hoia koji je ondje nestao sa stadom od dvjesto ovaca, a za njim nisu pronađeni ni ljudski ni životinjski ostaci. Ta se priča prepričava u novinama i turističkim tekstovima, ali bez navedenog izvora ili starijeg zapisa.

Ruka koja je nestala u grmu

Prvi koji je o šumi govorio kao o mjestu neobičnih pojava bio je biolog Alexandru Sift. Prema članku dnevnika Jurnalul Național iz 2004., Sift je sredinom 1970-ih ispričao događaj iz srpnja 1953., kad je još bio učenik. Tvrdio je da je na rubu šume vidio sivi predmet u obliku položenog slova V koji se spustio u grm. Kad je u grm gurnuo štap, a zatim i ruku, ruka mu je, prema njegovu opisu, postala nevidljiva do lakta, a topao zračni udar odbacio ga je unatrag. Nakon toga je danima imao vrućicu i slabost.

Sift je, prema istom članku, cijeli život fotografirao šumu i snimio više od 60.000 fotografija na kojima je tražio "nevidljive" oblike. Sredinom 1970-ih u Cluju je nastala skupina zainteresiranih koju je vodio kemičar Adrian Pătruț. Nakon Siftove smrti 1993. veći dio njegove zbirke je, kako piše Jurnalul, nestao. Rumunjska Wikipedija pak navodi da njegove fotografije nikad nisu objavljene.

Srebrni disk iznad čistine

Najpoznatiji događaj dogodio se 18. kolovoza 1968. Prema opisu koji su prikupili rumunjski istraživači NLO-a, Emil Barnea, 45-godišnji građevinski tehničar i bivši vojni časnik, bio je s djevojkom Zamfirom Matteom i dvoje prijatelja na izletu u šumi. Dok je skupljao drva za vatru, Mattea ga je pozvala da pogleda nešto na nebu. Iznad čistine je, prema njihovu opisu, polako i bez zvuka letio okrugli predmet metalnog sjaja, a zatim naglo ubrzao i nestao. Barnea je uspio snimiti četiri fotografije.

Barnea je snimke pokazao inženjeru Florinu Gheorghiți, koji se bavio prijavama NLO-a, a on ih je proslijedio državnoj novinskoj agenciji Agerpres. Jedna je fotografija u rujnu 1968. objavljena u novinama i izazvala raspravu. Ravnatelj zvjezdarnice u Cluju izjavio je da je riječ ili o podvali ili o meteorološkim balonima snimljenima u neobičnim okolnostima. Zagovornici navode da su negative pregledali fotoreporter iz Cluja, stručnjak agencije Agerpres i komercijalni fotolaboratorij i da nisu našli tragove obrade. Britanski The Independent piše da je Barnea zbog te priče izgubio posao, jer je komunistička vlast takve tvrdnje smatrala sumnjivima.

Barneina čistina, Poiana Rotundă, postala je središte svih kasnijih priča. Prema njima, na njoj ne raste drveće, ljudi ondje osjećaju mučninu i tjeskobu, a uređaji se gase.

Što su našli skeptici i biolozi

Pătruț je 1995. objavio knjigu Fenomenele de la Pădurea Hoia-Baciu (Pojave u šumi Hoia-Baciu), u kojoj pojave objašnjava pojmovima poput "bioplazme". Američki skeptički autor Brian Dunning u podcastu Skeptoid 2016. ocijenio je da u knjizi nema mjerenja ni provjerljivih podataka. Dunning je pregledao i rumunjske novinske arhive i nije našao ni ime ni zapis o djevojčici koja je navodno nestala u šumi i vratila se nakon pet godina u istoj odjeći. Geomagnetski podaci za područje Cluja ne pokazuju veća odstupanja, a čistina je, prema njemu, obična livada od oko 2000 četvornih metara, puna trave i cvijeća, kakve nastaju na plitkom tlu ili tamo gdje je voda blizu površine. Crvena svjetla koja posjetitelji snimaju noću mogla bi, smatra on, dolaziti od obližnjeg televizijskog odašiljača, zrakoplova koji slijeću u zračnu luku udaljenu desetak kilometara ili automobila.

Biolog Tibor Hartel sa Sveučilišta Babeș-Bolyai u Cluju 2021. objasnio je za lokalni dnevnik Monitorul de Cluj da su grab, lipa i javor vrste koje nakon sječe tjeraju nove izdanke iz panja. Šuma je sječena više puta, pa su debla rasla iz različitih visina panja, a na oblik su utjecali i nagib terena, vjetar i susjedna stabla. Stara stabla s takvom poviješću mogu izgledati vrlo drukčije od mladih. Hartel pritom kaže da legende ne smetaju i da su dio onoga što mjesto čini posebnim.

Šuma kao turistička priča

Od 2012. udruga Hoia-Baciu Project promiče šumu kao turističko odredište, uz meditacije, igre i druga okupljanja, a mjesni vodiči vode noćne ture. Geografi sa sveučilišta u Cluju 2016. analizirali su upite turista i povezali novo zanimanje s popisima ukletih mjesta koje su objavili BBC i The Guardian te s epizodom serije Ghost Adventures. Istraživanje objavljeno 2025. svrstava šumu u takozvani mračni turizam i bavi se posjetiteljima koji onamo dolaze upravo zbog straha.