Tichborneov nasljednik

Je li krupni australski mesar mogao biti nestali engleski nasljednik i dobiti obiteljsko bogatstvo?

Ukratko

  • Roger Tichborne nestao je nakon brodoloma 1854. godine.
  • Godinama poslije javio se muškarac iz Australije koji je tvrdio da je Roger.
  • Njegova majka povjerovala mu je, ali ostatak obitelji osporio je njegov identitet.
  • Dugotrajni sudski postupci završili su osudom podnositelja zahtjeva za krivokletstvo.

Nestali nasljednik

Roger Tichborne bio je član bogate engleske obitelji. Godine 1854. plovio je iz Brazila na brodu koji je nestao s posadom i putnicima. Smatralo se da je poginuo, a obiteljska imovina nakon smrti drugih članova obitelji prešla je na nasljednike koji su ostali u Engleskoj.

Rogerova majka nije se pomirila s mogućnošću da je njezin sin mrtav. Objavljivala je oglase tražeći informacije o njemu. Godine 1865. do nje je stigla vijest da bi se u Australiji mogao nalaziti čovjek koji odgovara opisu nestalog nasljednika.

Taj se čovjek u Australiji zvao Tom Castro, a njegovo je pravo ime bilo Arthur Orton. Bio je sin londonskog mesara i radio je u Australiji. Nije izgledao kao Roger: bio je znatno krupniji, a kosa i crte lica razlikovale su se od opisa nestalog mladića. Ipak, majka je prihvatila mogućnost da je pronašla sina.

Povratak u Englesku

Navodni Roger stigao je u Englesku 1866. godine. Lady Tichborne prepoznala ga je kao sina i pružila mu financijsku potporu. Njegovi su pristaše tvrdili da su promjene izgleda posljedica godina provedenih u inozemstvu. Neki su ljudi iz obitelji i okolice prihvatili njegovu priču, dok su je drugi odmah odbacili.

Zahtjev nije bio samo obiteljsko pitanje. Ako bi sud potvrdio da je muškarac Roger Tichborne, mogao bi polagati pravo na golemo nasljedstvo. Zato je slučaj privukao pozornost javnosti, a navodni nasljednik počeo je prikupljati novac za pravne troškove.

Njegove izjave sadržavale su brojne proturječnosti. Nije znao uvjerljivo objasniti pojedinosti iz Rogerova života, a dokazi su pokazivali da su se dijelovi njegova vlastitog iskustva u Južnoj Americi pojavili u priči koju je pripisivao nestalom nasljedniku. Sumnju su pojačali i podaci o njegovoj obitelji u Londonu.

Suđenja i presuda

Građanski postupak oko nasljedstva započeo je 1871. i trajao mjesecima. Slučaj je postao javni spektakl. Stotine svjedoka raspravljale su o izgledu, sjećanjima, navikama i obiteljskim pričama. Brojni ljudi iskreno su vjerovali podnositelju zahtjeva, što pokazuje koliko je teško razriješiti identitet kada svjedočenja, emocije i financijski interesi postanu isprepleteni.

Građanski postupak nije mu donio nasljedstvo. Godine 1873. započelo je kazneno suđenje zbog krivokletstva. Sud je zaključio da je podnositelj zahtjeva Arthur Orton, a ne Roger Tichborne. Godine 1874. osuđen je na četrnaest godina zatvora.

Nakon izlaska iz zatvora Orton je pokušavao zarađivati javnim nastupima i povremeno mijenjao svoju priču, ali je postupno izgubio pozornost publike. Umro je 1898. godine.

Što se zna

  1. Roger Tichborne nestao je na brodu koji je potonuo 1854. godine.
  2. Arthur Orton tvrdio je da je Roger i tražio pravo na nasljedstvo.
  3. Lady Tichborne prihvatila ga je, ali su drugi članovi obitelji osporili njegov identitet.
  4. Dva suđenja privukla su veliku pozornost javnosti.
  5. Orton je 1874. osuđen za krivokletstvo i dobio četrnaest godina zatvora.

Izvori