Atentat na Martina Luthera Kinga

Ubojica je priznao krivnju, a tri dana kasnije povukao priznanje. Trideset godina poslije Kingova obitelj na sudu je tražila da se dokaže da je on nevin.

Ukratko

Martin Luther King mlađi ubijen je 4. travnja 1968. na balkonu motela Lorraine u Memphisu, jednim hicem iz puške.
James Earl Ray, odbjegli zatvorenik, uhićen je u Londonu, priznao je ubojstvo 1969. i osuđen na 99 godina zatvora, a ubrzo je priznanje povukao.
Odbor Zastupničkog doma zaključio je 1979. da je Ray ispalio hitac, ali da je vjerojatno imao pomagače; građanska porota u Memphisu 1999. zaključila je da je King žrtva zavjere.
Ministarstvo pravosuđa ispitalo je 2000. nove tvrdnje o zavjeri i zaključilo da nisu vjerodostojne. Kingova obitelj i danas vjeruje da Ray nije bio ubojica.

U proljeće 1968. Martin Luther King mlađi došao je u Memphis podržati štrajk gradskih radnika na odvozu smeća, gotovo svih crnaca, koji su tražili jednaku plaću i sigurnije uvjete rada. Uvečer 3. travnja održao je govor u kojem je rekao da je "vidio obećanu zemlju" i da možda neće stići onamo s ostalima. Sljedećeg dana, 4. travnja, nešto poslije šest sati navečer, izašao je na balkon ispred sobe 306 u motelu Lorraine. Jedan hitac iz puške pogodio ga je u lice i vrat. Preminuo je u bolnici sat vremena kasnije, u 39. godini.

Bijeli mustang i puška pred trgovinom

Policija je ubrzo zaključila da je hitac ispaljen iz kupaonice prenoćišta preko puta motela, u ulici South Main Street. Nekoliko minuta nakon pucnja pred obližnjom trgovinom pronađen je zavežljaj s puškom Remington, dalekozorom i osobnim stvarima. Na puški i stvarima bili su otisci prstiju Jamesa Earla Raya, sitnog kriminalca koji je godinu ranije pobjegao iz zatvora u Missouriju. U prenoćište se prijavio pod lažnim imenom, a iz Memphisa je pobjegao bijelim mustangom.

Slijedila je jedna od najvećih potjera u povijesti FBI-ja. Ray je preko Kanade s lažnom kanadskom putovnicom stigao u Europu i 8. lipnja 1968. uhićen je na londonskoj zračnoj luci Heathrow, kad je pokušavao otputovati u Bruxelles. Izručen je Sjedinjenim Državama.

Priznanje i povlačenje

Suđenja zapravo nije bilo. Dana 10. ožujka 1969. Ray je, prema dogovoru s tužiteljstvom, priznao krivnju i osuđen na 99 godina zatvora. Tri dana kasnije povukao je priznanje i ustvrdio da ga je na to nagovorio odvjetnik. Odtad je do smrti tvrdio da je bio samo dio tuđeg plana i da mu je upute davao čovjek kojeg je poznavao samo pod imenom Raoul. Zahtjeve za novo suđenje sudovi su odbijali. Ray je 1977. nakratko pobjegao iz zatvora u Tennesseeju, a umro je u zatvoru 1998. od bolesti jetre.

Sumnje oko FBI-ja

Sumnjama je pridonijelo ono što se o FBI-ju doznalo sredinom sedamdesetih. Istrage Kongresa pokazale su da je FBI pod vodstvom J. Edgara Hoovera godinama prisluškivao Kinga i pokušavao ga diskreditirati, u sklopu programa COINTELPRO. Mnogi su se pitali može li služba koja je Kinga smatrala neprijateljem nepristrano istraživati njegovo ubojstvo.

Odbor Zastupničkog doma za atentate, koji je istraživao i ubojstvo Johna F. Kennedyja, 1979. zaključio je da je Ray ispalio smrtonosni hitac, ali i da vjerojatno nije djelovao sam. Kao moguće pozadine naveo je pomoć njegove braće i ponudu nagrade za Kingovo ubojstvo koja je navodno kružila u St. Louisu. Istodobno je zaključio da nema dokaza da su u atentatu sudjelovale savezne, državne ili lokalne vlasti.

Kingova obitelj i suđenje u Memphisu

Prekretnica je došla devedesetih. Loyd Jowers, bivši vlasnik restorana ispod prenoćišta, 1993. na televiziji je ustvrdio da je sudjelovao u zavjeri s mafijom, memfiškim policajcima i čovjekom zvanim Raoul, te da je hitac ispaljen iz grmlja iza njegova restorana. Kingova udovica Coretta Scott King i djeca povjerovali su da Ray nije ubojica. Sin Dexter King 1997. posjetio je Raya u zatvoru i javno podržao zahtjev za novo suđenje.

Budući da Ray nije dočekao novo suđenje, obitelj je uz odvjetnika Williama Peppera podnijela građansku tužbu protiv Jowersa. U prosincu 1999. porota u Memphisu zaključila je da su Jowers i "drugi", uključujući neimenovane vladine agencije, sudjelovali u zavjeri. Obitelj je tražila simboličnu odštetu od sto dolara. Tužba se nije branila snažno, a mnogi svjedoci govorili su o tuđim izjavama, pa su presudu jedni vidjeli kao potvrdu istine, a drugi kao postupak bez prave druge strane.

Istraga Ministarstva pravosuđa

Na zahtjev obitelji, Ministarstvo pravosuđa SAD-a provelo je novu istragu Jowersovih tvrdnji i tvrdnji bivšeg agenta FBI-ja Donalda Wilsona, koji je rekao da je iz Rayeva automobila uzeo papire s imenom Raoul. U izvješću iz lipnja 2000. zaključilo je da nijedna od tih tvrdnji nije vjerodostojna, da su obojica mijenjala svoje priče i da ništa izneseno na suđenju u Memphisu ne opravdava novu saveznu istragu.

Kingova obitelj izvješće nije prihvatila. Motel Lorraine danas je dio Nacionalnog muzeja građanskih prava, a na balkonu ispred sobe 306 stoji vijenac.

Kronologija

3. travnja 1968.: King u Memphisu drži svoj posljednji govor.
4. travnja 1968.: King je ubijen na balkonu motela Lorraine.
8. lipnja 1968.: James Earl Ray uhićen je na zračnoj luci Heathrow u Londonu.
10. ožujka 1969.: Ray priznaje krivnju i osuđen je na 99 godina zatvora; tri dana kasnije povlači priznanje.
1975.–1976.: Istrage Kongresa otkrivaju da je FBI prisluškivao i progonio Kinga.
1979.: Odbor Zastupničkog doma zaključuje da je Ray pucao, ali da je zavjera vjerojatna.
1993.: Loyd Jowers na televiziji tvrdi da je sudjelovao u zavjeri.
1997.: Dexter King posjećuje Raya u zatvoru i podržava novo suđenje.
23. travnja 1998.: James Earl Ray umire u zatvoru.
8. prosinca 1999.: Porota u građanskoj parnici King protiv Jowersa zaključuje da je postojala zavjera.
Lipanj 2000.: Ministarstvo pravosuđa zaključuje da nove tvrdnje o zavjeri nisu vjerodostojne.

Ključne osobe

Martin Luther King mlađi: Vođa pokreta za građanska prava, ubijen u Memphisu 1968.
James Earl Ray: Odbjegli zatvorenik koji je priznao ubojstvo pa priznanje povukao.
Coretta Scott King: Kingova udovica, koja je podržala Rayev zahtjev za novo suđenje.
Dexter King: Kingov sin, koji je 1997. posjetio Raya u zatvoru.
Loyd Jowers: Vlasnik restorana koji je 1993. tvrdio da je sudjelovao u zavjeri.
William Pepper: Odvjetnik Kingove obitelji i Rayev odvjetnik, zagovornik teze o zavjeri.
J. Edgar Hoover: Ravnatelj FBI-ja u vrijeme atentata.

Što se zna

King je ubijen jednim hicem iz puške 4. travnja 1968. na balkonu motela Lorraine u Memphisu.
Na puški pronađenoj u blizini mjesta pucnja bili su otisci prstiju Jamesa Earla Raya.
Ray je 1969. priznao krivnju i osuđen na 99 godina zatvora, a tri dana kasnije povukao je priznanje.
FBI je prije atentata godinama prisluškivao Kinga i pokušavao ga diskreditirati.
Odbor Zastupničkog doma 1979. zaključio je da je Ray pucao, da je vjerojatno imao pomagače i da nema dokaza o sudjelovanju vlasti.
Porota u građanskoj parnici 1999. zaključila je da je postojala zavjera, a Ministarstvo pravosuđa 2000. da tvrdnje iznesene u toj parnici nisu vjerodostojne.

Što tvrde zagovornici

Ray je bio sitni kriminalac bez novca i iskustva, a ipak je s lažnim dokumentima stigao do Londona, pa mu je netko morao pomagati.
Priznanje je povukao samo tri dana nakon presude i do smrti tvrdio da je nevin, a nikad nije dobio pravo suđenje.
FBI je Kinga smatrao neprijateljem i godinama ga progonio, pa je imao motiv, a ne samo propust.
Porota u Memphisu 1999. saslušala je desetke svjedoka i zaključila da je King žrtva zavjere.
Kingova obitelj, koja je najbolje poznavala slučaj, uvjerena je da Ray nije bio ubojica.

Što kažu kritičari

Rayevi otisci prstiju bili su na puški, dalekozoru i stvarima pronađenima nekoliko minuta nakon pucnja.
Ray je u Memphis došao pod lažnim imenom, kupio pušku pod drugim lažnim imenom i odmah pobjegao iz zemlje.
Parnica 1999. vodila se gotovo bez protivne strane, a velik dio iskaza bile su tuđe izjave koje nitko nije provjeravao.
Ministarstvo pravosuđa utvrdilo je da su Jowers i Wilson svoje priče mijenjali i da ih ništa neovisno ne potvrđuje.
Ni Odbor Zastupničkog doma ni kasnije istrage nisu pronašli dokaz da su u atentatu sudjelovale vlasti.

Otvorena pitanja

Je li Ray imao pomagače, i ako jest, tko su bili?
Odakle mu novac za bijeg i lažnu kanadsku putovnicu?
Je li čovjek zvan Raoul postojao?

Teorije

James Earl Ray djelovao je sam
Ray je pucao, ali su mu pomagali drugi, primjerice zbog obećane nagrade
Ray je bio žrtveni jarac šire zavjere u kojoj su sudjelovali i dijelovi vlasti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Sides, H. (2010). Hellhound on His Trail: The Stalking of Martin Luther King, Jr. and the International Hunt for His Assassin. Doubleday.
Posner, G. (1998). Killing the Dream: James Earl Ray and the Assassination of Martin Luther King, Jr. Random House.
Pepper, W. F. (2003). An Act of State: The Execution of Martin Luther King. Verso.