Atentat na Martina Luthera Kinga

Ubojica je priznao krivnju, a tri dana kasnije povukao priznanje. Trideset godina poslije Kingova obitelj na sudu je tražila da se dokaže da je on nevin.

Ukratko

  • Martin Luther King mlađi ubijen je 4. travnja 1968. na balkonu motela Lorraine u Memphisu, jednim hicem iz puške.
  • James Earl Ray, odbjegli zatvorenik, uhićen je u Londonu, priznao je ubojstvo 1969. i osuđen na 99 godina zatvora, a ubrzo je priznanje povukao.
  • Odbor Zastupničkog doma zaključio je 1979. da je Ray ispalio hitac, ali da je vjerojatno imao pomagače; građanska porota u Memphisu 1999. zaključila je da je King žrtva zavjere.
  • Ministarstvo pravosuđa ispitalo je 2000. nove tvrdnje o zavjeri i zaključilo da nisu vjerodostojne. Kingova obitelj i danas vjeruje da Ray nije bio ubojica.

U proljeće 1968. Martin Luther King mlađi došao je u Memphis podržati štrajk gradskih radnika na odvozu smeća, gotovo svih crnaca, koji su tražili jednaku plaću i sigurnije uvjete rada. Uvečer 3. travnja održao je govor u kojem je rekao da je "vidio obećanu zemlju" i da možda neće stići onamo s ostalima. Sljedećeg dana, 4. travnja, nešto poslije šest sati navečer, izašao je na balkon ispred sobe 306 u motelu Lorraine. Jedan hitac iz puške pogodio ga je u lice i vrat. Preminuo je u bolnici sat vremena kasnije, u 39. godini.

Bijeli mustang i puška pred trgovinom

Policija je ubrzo zaključila da je hitac ispaljen iz kupaonice prenoćišta preko puta motela, u ulici South Main Street. Nekoliko minuta nakon pucnja pred obližnjom trgovinom pronađen je zavežljaj s puškom Remington, dalekozorom i osobnim stvarima. Na puški i stvarima bili su otisci prstiju Jamesa Earla Raya, sitnog kriminalca koji je godinu ranije pobjegao iz zatvora u Missouriju. U prenoćište se prijavio pod lažnim imenom, a iz Memphisa je pobjegao bijelim mustangom.

Slijedila je jedna od najvećih potjera u povijesti FBI-ja. Ray je preko Kanade s lažnom kanadskom putovnicom stigao u Europu i 8. lipnja 1968. uhićen je na londonskoj zračnoj luci Heathrow, kad je pokušavao otputovati u Bruxelles. Izručen je Sjedinjenim Državama.

Priznanje i povlačenje

Suđenja zapravo nije bilo. Dana 10. ožujka 1969. Ray je, prema dogovoru s tužiteljstvom, priznao krivnju i osuđen na 99 godina zatvora. Tri dana kasnije povukao je priznanje i ustvrdio da ga je na to nagovorio odvjetnik. Odtad je do smrti tvrdio da je bio samo dio tuđeg plana i da mu je upute davao čovjek kojeg je poznavao samo pod imenom Raoul. Zahtjeve za novo suđenje sudovi su odbijali. Ray je 1977. nakratko pobjegao iz zatvora u Tennesseeju, a umro je u zatvoru 1998. od bolesti jetre.

Sumnje oko FBI-ja

Sumnjama je pridonijelo ono što se o FBI-ju doznalo sredinom sedamdesetih. Istrage Kongresa pokazale su da je FBI pod vodstvom J. Edgara Hoovera godinama prisluškivao Kinga i pokušavao ga diskreditirati, u sklopu programa COINTELPRO. Mnogi su se pitali može li služba koja je Kinga smatrala neprijateljem nepristrano istraživati njegovo ubojstvo.

Odbor Zastupničkog doma za atentate, koji je istraživao i ubojstvo Johna F. Kennedyja, 1979. zaključio je da je Ray ispalio smrtonosni hitac, ali i da vjerojatno nije djelovao sam. Kao moguće pozadine naveo je pomoć njegove braće i ponudu nagrade za Kingovo ubojstvo koja je navodno kružila u St. Louisu. Istodobno je zaključio da nema dokaza da su u atentatu sudjelovale savezne, državne ili lokalne vlasti.

Kingova obitelj i suđenje u Memphisu

Prekretnica je došla devedesetih. Loyd Jowers, bivši vlasnik restorana ispod prenoćišta, 1993. na televiziji je ustvrdio da je sudjelovao u zavjeri s mafijom, memfiškim policajcima i čovjekom zvanim Raoul, te da je hitac ispaljen iz grmlja iza njegova restorana. Kingova udovica Coretta Scott King i djeca povjerovali su da Ray nije ubojica. Sin Dexter King 1997. posjetio je Raya u zatvoru i javno podržao zahtjev za novo suđenje.

Budući da Ray nije dočekao novo suđenje, obitelj je uz odvjetnika Williama Peppera podnijela građansku tužbu protiv Jowersa. U prosincu 1999. porota u Memphisu zaključila je da su Jowers i "drugi", uključujući neimenovane vladine agencije, sudjelovali u zavjeri. Obitelj je tražila simboličnu odštetu od sto dolara. Tužba se nije branila snažno, a mnogi svjedoci govorili su o tuđim izjavama, pa su presudu jedni vidjeli kao potvrdu istine, a drugi kao postupak bez prave druge strane.

Istraga Ministarstva pravosuđa

Na zahtjev obitelji, Ministarstvo pravosuđa SAD-a provelo je novu istragu Jowersovih tvrdnji i tvrdnji bivšeg agenta FBI-ja Donalda Wilsona, koji je rekao da je iz Rayeva automobila uzeo papire s imenom Raoul. U izvješću iz lipnja 2000. zaključilo je da nijedna od tih tvrdnji nije vjerodostojna, da su obojica mijenjala svoje priče i da ništa izneseno na suđenju u Memphisu ne opravdava novu saveznu istragu.

Kingova obitelj izvješće nije prihvatila. Motel Lorraine danas je dio Nacionalnog muzeja građanskih prava, a na balkonu ispred sobe 306 stoji vijenac.

Kronologija

  1. 3. travnja 1968.: King u Memphisu drži svoj posljednji govor.
  2. 4. travnja 1968.: King je ubijen na balkonu motela Lorraine.
  3. 8. lipnja 1968.: James Earl Ray uhićen je na zračnoj luci Heathrow u Londonu.
  4. 10. ožujka 1969.: Ray priznaje krivnju i osuđen je na 99 godina zatvora; tri dana kasnije povlači priznanje.
  5. 1975.–1976.: Istrage Kongresa otkrivaju da je FBI prisluškivao i progonio Kinga.
  6. 1979.: Odbor Zastupničkog doma zaključuje da je Ray pucao, ali da je zavjera vjerojatna.
  7. 1993.: Loyd Jowers na televiziji tvrdi da je sudjelovao u zavjeri.
  8. 1997.: Dexter King posjećuje Raya u zatvoru i podržava novo suđenje.
  9. 23. travnja 1998.: James Earl Ray umire u zatvoru.
  10. 8. prosinca 1999.: Porota u građanskoj parnici King protiv Jowersa zaključuje da je postojala zavjera.
  11. Lipanj 2000.: Ministarstvo pravosuđa zaključuje da nove tvrdnje o zavjeri nisu vjerodostojne.

Ključne osobe

  • Martin Luther King mlađi: Vođa pokreta za građanska prava, ubijen u Memphisu 1968.
  • James Earl Ray: Odbjegli zatvorenik koji je priznao ubojstvo pa priznanje povukao.
  • Coretta Scott King: Kingova udovica, koja je podržala Rayev zahtjev za novo suđenje.
  • Dexter King: Kingov sin, koji je 1997. posjetio Raya u zatvoru.
  • Loyd Jowers: Vlasnik restorana koji je 1993. tvrdio da je sudjelovao u zavjeri.
  • William Pepper: Odvjetnik Kingove obitelji i Rayev odvjetnik, zagovornik teze o zavjeri.
  • J. Edgar Hoover: Ravnatelj FBI-ja u vrijeme atentata.

Što se zna

  1. King je ubijen jednim hicem iz puške 4. travnja 1968. na balkonu motela Lorraine u Memphisu.
  2. Na puški pronađenoj u blizini mjesta pucnja bili su otisci prstiju Jamesa Earla Raya.
  3. Ray je 1969. priznao krivnju i osuđen na 99 godina zatvora, a tri dana kasnije povukao je priznanje.
  4. FBI je prije atentata godinama prisluškivao Kinga i pokušavao ga diskreditirati.
  5. Odbor Zastupničkog doma 1979. zaključio je da je Ray pucao, da je vjerojatno imao pomagače i da nema dokaza o sudjelovanju vlasti.
  6. Porota u građanskoj parnici 1999. zaključila je da je postojala zavjera, a Ministarstvo pravosuđa 2000. da tvrdnje iznesene u toj parnici nisu vjerodostojne.

Što tvrde zagovornici

  • Ray je bio sitni kriminalac bez novca i iskustva, a ipak je s lažnim dokumentima stigao do Londona, pa mu je netko morao pomagati.
  • Priznanje je povukao samo tri dana nakon presude i do smrti tvrdio da je nevin, a nikad nije dobio pravo suđenje.
  • FBI je Kinga smatrao neprijateljem i godinama ga progonio, pa je imao motiv, a ne samo propust.
  • Porota u Memphisu 1999. saslušala je desetke svjedoka i zaključila da je King žrtva zavjere.
  • Kingova obitelj, koja je najbolje poznavala slučaj, uvjerena je da Ray nije bio ubojica.

Što kažu kritičari

  • Rayevi otisci prstiju bili su na puški, dalekozoru i stvarima pronađenima nekoliko minuta nakon pucnja.
  • Ray je u Memphis došao pod lažnim imenom, kupio pušku pod drugim lažnim imenom i odmah pobjegao iz zemlje.
  • Parnica 1999. vodila se gotovo bez protivne strane, a velik dio iskaza bile su tuđe izjave koje nitko nije provjeravao.
  • Ministarstvo pravosuđa utvrdilo je da su Jowers i Wilson svoje priče mijenjali i da ih ništa neovisno ne potvrđuje.
  • Ni Odbor Zastupničkog doma ni kasnije istrage nisu pronašli dokaz da su u atentatu sudjelovale vlasti.

Otvorena pitanja

  • Je li Ray imao pomagače, i ako jest, tko su bili?
  • Odakle mu novac za bijeg i lažnu kanadsku putovnicu?
  • Je li čovjek zvan Raoul postojao?

Teorije

  • James Earl Ray djelovao je sam
  • Ray je pucao, ali su mu pomagali drugi, primjerice zbog obećane nagrade
  • Ray je bio žrtveni jarac šire zavjere u kojoj su sudjelovali i dijelovi vlasti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Sides, H. (2010). Hellhound on His Trail: The Stalking of Martin Luther King, Jr. and the International Hunt for His Assassin. Doubleday.
  • Posner, G. (1998). Killing the Dream: James Earl Ray and the Assassination of Martin Luther King, Jr. Random House.
  • Pepper, W. F. (2003). An Act of State: The Execution of Martin Luther King. Verso.

Izvori