Aum Shinrikyo i napad u tokijskoj podzemnoj

U ponedjeljak ujutro, 20. ožujka 1995., petorica muškaraca ušla su u vlakove tokijske podzemne željeznice s paketima zamotanima u novine. Većina njih bili su visokoobrazovani stručnjaci, članovi vjerske skupine koja je godinama u tajnosti proizvodila bojni otrov.

Ukratko

  • Aum Shinrikyo nastao je 1984. u Tokiju kao tečaj joge i meditacije, a prerastao je u vjersku skupinu s desecima tisuća članova koja je naviještala skori kraj svijeta.
  • Dana 20. ožujka 1995. članovi skupine pustili su bojni otrov sarin u pet vlakova tokijske podzemne željeznice u jutarnjoj gužvi; poginulo je 14 ljudi, a više od 5000 potražilo je liječničku pomoć.
  • Skupina je prije toga već ubila više ljudi, među njima obitelj odvjetnika koji je zastupao rođake članova i osam stanovnika Matsumota u napadu sarinom 1994.
  • Vođa i dvanaestorica članova osuđeni su na smrt i pogubljeni 2018., a nasljedne skupine Aleph i Hikari no Wa i danas su pod nadzorom japanskih vlasti.

Tokio je sredinom devedesetih bio jedan od najsigurnijih velegradova na svijetu. Tokijska podzemna željeznica svakodnevno je prevozila milijune putnika, a ulazi njezinih postaja u četvrti Kasumigaseki vodili su ravno u ministarstva i policijsko ravnateljstvo.

Od tečaja joge do vjerske zajednice

Skupinu je 1984. osnovao Chizuo Matsumoto, koji se poslije prozvao Shoko Asahara. Počela je kao škola joge i meditacije, a 1987. dobila je ime Aum Shinrikyo, "Aum vrhovne istine". Učenje je spajalo indijski i tibetanski budizam, hinduističko štovanje boga Šive i kršćanske slike Apokalipse. Članovi su vjerovali da se bliži Armagedon, rat u kojem će propasti svijet, i da će ga preživjeti samo oni.

U kolovozu 1989. tokijske gradske vlasti priznale su skupini status vjerske zajednice, a time i porezne povlastice i slobodu od nadzora. Skupina je zatim brzo rasla: osnovala je ogranke u inozemstvu i radijsku postaju u Rusiji, a među članovima bilo je mnogo mladih ljudi s visokim obrazovanjem, liječnika, kemičara i fizičara. Mnogi su se odrekli obitelji i imovine i preselili u zajednička naselja, od kojih je najveće bilo u Kamikuishikiju u podnožju planine Fuji. Na parlamentarne izbore 1990. skupina je izišla s 25 kandidata i dobila nešto manje od 1800 glasova.

Prvi zločini

Iza javnog lica skupina je već bila nasilna. U studenom 1989. njezini su članovi ubili Tsutsumija Sakamota, odvjetnika koji je pripremao tužbu protiv skupine, zajedno sa suprugom i malim sinom. Slučaj je godinama ostao neriješen.

U naselju u Kamikuishikiju skupina je potajno sagradila laboratorij i počela proizvoditi bojni otrov sarin. Pokušavala je proizvesti i biološko oružje, ali bez uspjeha. U noći 27. lipnja 1994. članovi su pustili sarin u stambenoj četvrti grada Matsumota, kraj kuća sudaca koji su odlučivali u sporu o zemljištu skupine. Umrlo je osam ljudi, a stotine su otrovane. Policija i mediji isprva su sumnjičili nevinog mještanina, Yoshiyukija Kōnoa, čija je supruga teško stradala. Tek nakon tokijskog napada utvrđeno je da je za otrovanje u Matsumotu odgovoran Aum.

Jutro 20. ožujka 1995.

Početkom 1995. policija je prikupila dovoljno dokaza i pripremala pretragu naselja za 22. ožujka. Asahara je za to saznao od članova skupine koji su služili u vojsci i, prema utvrđenjima sudova, naredio napad na podzemnu željeznicu kako bi omeo istragu.

U ponedjeljak 20. ožujka, u jutarnjoj gužvi, petorica članova ušla su u vlakove na linijama Chiyoda, Marunouchi i Hibiya, koji su svi prolazili kroz postaju Kasumigaseki. Nosili su vrećice s tekućim sarinom zamotane u novine, spustili ih na pod i probušili vrhovima kišobrana, a zatim izašli. Putnicima je počelo biti zlo, a vlakovi su nastavljali vožnju jer nitko nije znao što se događa. Prve vijesti govorile su o eksploziji. Na postaji Kasumigaseki radnici postaje uklonili su vrećice iz vagona; dvojica od njih umrla su od posljedica.

Toga dana u 278 bolnica pregledano je 5510 ljudi. Liječnici međunarodne bolnice St. Luke's, kamo je doveden velik broj otrovanih, poslije su objavili izvješće o 640 svojih pacijenata. Poginulo je 14 ljudi, a mnogi preživjeli godinama su imali posljedice za zdravlje.

Istraga, suđenja i ono što je ostalo

Dva dana poslije policija je upala u naselja skupine i pronašla laboratorij sposoban proizvesti velike količine otrova. Asahara je uhićen 16. svibnja 1995. u Kamikuishikiju. Skupini je iste godine sudski oduzet status vjerske zajednice. Uhićeno je više od dvjesto članova, a suđenja su trajala gotovo dva desetljeća. Asahara je 2004. osuđen na smrt. Dana 6. srpnja 2018. pogubljen je s još šestoricom osuđenika, a 26. srpnja pogubljeno je preostalih šest.

Skupina je 2000. promijenila ime u Aleph, a 2007. od nje se odvojila skupina Hikari no Wa. Japanske vlasti obje su stavile pod nadzor. Zakonom iz 2008. država je preuzela isplatu odšteta žrtvama, jer je napad bio usmjeren protiv države.

Pisac Haruki Murakami razgovarao je s desecima preživjelih i članova skupine i 1997. objavio knjigu Underground. Prigovorio je medijima što su se bavili počiniteljima, a zaboravili obične ljude koji su toga jutra krenuli na posao.

Kronologija

  1. 1984.: Chizuo Matsumoto osniva školu joge iz koje nastaje Aum Shinrikyo.
  2. 1987.: Skupina dobiva ime Aum Shinrikyo.
  3. Kolovoz 1989.: Tokijske vlasti priznaju skupini status vjerske zajednice.
  4. Studeni 1989.: Članovi skupine ubijaju odvjetnika Tsutsumija Sakamota i njegovu obitelj.
  5. 27. lipnja 1994.: Napad sarinom u Matsumotu ubija osam ljudi.
  6. 20. ožujka 1995.: Napad sarinom u tokijskoj podzemnoj željeznici.
  7. 22. ožujka 1995.: Policija pretražuje naselja skupine.
  8. 16. svibnja 1995.: Uhićen je vođa skupine.
  9. 1997.: Haruki Murakami objavljuje knjigu Underground.
  10. 2000.: Skupina mijenja ime u Aleph.
  11. 2004.: Vođa skupine osuđen je na smrt.
  12. 2007.: Od Alepha se odvaja skupina Hikari no Wa.
  13. Srpanj 2018.: Pogubljeno je trinaest osuđenika.

Ključne osobe

  • Shoko Asahara: Rođen kao Chizuo Matsumoto, osnivač i vođa skupine, osuđen na smrt za napade.
  • Tsutsumi Sakamoto: Odvjetnik koji je pripremao tužbu protiv skupine, ubijen s obitelji 1989.
  • Yoshiyuki Kōno: Stanovnik Matsumota kojega su policija i mediji nakon napada 1994. neopravdano sumnjičili.
  • Haruki Murakami: Japanski pisac koji je zapisao svjedočanstva preživjelih.

Što se zna

  1. Dana 20. ožujka 1995. članovi skupine Aum Shinrikyo pustili su sarin u pet vlakova na tri linije tokijske podzemne željeznice.
  2. U napadu je poginulo 14 ljudi, a 5510 ljudi pregledano je toga dana u 278 bolnica.
  3. Skupina je 1994. izvela napad sarinom u Matsumotu, u kojem je umrlo osam ljudi.
  4. Vođa skupine i dvanaestorica članova pogubljeni su u srpnju 2018.
  5. Nasljedne skupine Aleph i Hikari no Wa djeluju pod nadzorom japanskih vlasti.

Otvorena pitanja

  • Kako je skupina s tisućama članova godinama mogla proizvoditi bojni otrov bez otkrivanja?
  • Jesu li vlasti mogle spriječiti napad da su ranije povezale slučajeve Sakamoto i Matsumoto sa skupinom?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Murakami, H. (2001). Underground: The Tokyo Gas Attack and the Japanese Psyche.
  • Lifton, R. J. (1999). Destroying the World to Save It: Aum Shinrikyo, Apocalyptic Violence, and the New Global Terrorism. New York: Metropolitan Books.

Izvori