Baza Dulce

Krajem sedamdesetih godina Paul Bennewitz bio je ugledan poslovni čovjek. Njegova mala obiteljska tvrtka Thunder Scientific u Albuquerqueu izrađivala je osjetnike za vlagu, a on je bio član civilne udruge za istraživanje NLO-a APRO. Kuća mu je bila nedaleko od zrakoplovne baze Kirtland, uz koju se nalazilo i skladište nuklearnog oružja Manzano.

U to vrijeme Novim Meksikom kružile su priče o sakaćenju stoke: farmeri su pronalazili mrtve krave kojima su nedostajali dijelovi tijela, a neki su to povezivali s NLO-ima. U travnju 1979. Bennewitz je otišao na javni skup o tim slučajevima i ondje upoznao policajca Gabea Valdeza, koji ih je istraživao u kraju oko Dulcea.

Svjetla nad Kirtlandom

Od srpnja 1979. Bennewitz je, kako je sam zapisao, na vlastiti trošak počeo snimati svjetla na nebu iznad Kirtlanda i bilježiti neobične radijske signale. Bio je uvjeren da hvata komunikaciju izvanzemaljskih letjelica i postaja.

U svibnju 1980. preko Valdeza ga je pronašla žena koja se u izvorima naziva Myrna Hansen. Ispričala je da je sa sinom kod mjesta Eagle Nest vidjela velike tihe objekte iznad livade. Bennewitz je pozvao psihologa Lea Sprinklea, koji je istraživao takve slučajeve, da je hipnotizira. U hipnozi je opisala otmicu i podzemni prostor u kojem su u spremnicima plutali dijelovi tijela. Iz njezinih iskaza i Bennewitzovih signala rodila se priča o bazi.

Bennewitz se u listopadu 1980. obratio zrakoplovstvu u Kirtlandu, a 10. studenoga 1980. ondje je ljudima iz baze izložio svoje nalaze. Ono što se poslije događalo poznato je uglavnom iz kasnijih priznanja: Ured za posebne istrage zrakoplovstva (AFOSI) zanimalo je što on to snima kraj osjetljivih vojnih postrojenja, a umjesto da ga razuvjere, ljudi iz službe počeli su mu davati lažne dokumente i priče.

Pismo senatoru

U pismu senatoru Peteu Domeniciju od 2. prosinca 1981. Bennewitz je opisao svoje zaključke. Izvanzemaljske baze nalaze se, pisao je, usred rezervata Jicarilla Apača, oko sedam kilometara sjeverozapadno od Dulcea. Netko u vojsci prije nekoliko je godina s izvanzemaljcima sklopio dogovor: oni su dobili zemlju i stoku, a vojska tehnologiju i pravo da uz njihovu bazu izgradi svoju. Krajem 1979. ili početkom 1980., prema pismu, izbio je sukob oko oružja i vojska se povukla. U istom pismu spominje i "dvije žene i dijete" u Teksasu koji su bili izloženi zračenju letjelice, što je vjerojatno odjek slučaja Cash-Landrum.

Priča se proširila. Agencija UPI 1983. objavila je vijest o Bennewitzovim snimkama, a knjiga Clear Intent iz 1984. opisala je njegov odnos sa zrakoplovstvom. Godine 1987. istraživač John Lear tvrdio je da ima neovisne potvrde postojanja baze, a jedan pisac pod pseudonimom Jason Bishop III objavio je niz "svjedočanstava" koja je poslije, prema kasnijim izvorima, priznao kao izmišljena. Tabloid Weekly World News 1988. objavio je da su "zloćudni osvajači" u planinama sjevernog Novog Meksika izgradili podzemnu bazu za genetske pokuse na ljudima, pripisavši citate istraživaču Leonardu Stringfieldu, koji je odgovorio da nikad nije pročitao takvo iskrivljavanje činjenica.

Slom i priznanje

Bennewitz je 1988. napisao tekst Project Beta o tome kako bi se baza mogla napasti. Iste je godine njegovo stanje teško narušeno: obitelj ga je u kolovozu 1988. smjestila na psihijatrijski odjel bolnice, gdje je ostao mjesec dana.

Dana 1. srpnja 1989. William Moore, koautor knjige o Roswellu, na skupu udruge MUFON u Las Vegasu ispričao je da je surađivao s ljudima iz obavještajnih službi koji su Bennewitzu podmetali izmišljene podatke i da je gledao kako mu se stanje pogoršava. Richard Doty, bivši agent AFOSI-ja, i sam je poslije govorio da je osamdesetih imao zadatak izrađivati lažne dokumente i davati ih istraživačima NLO-a. Novinar Howard Blum 1990., Greg Bishop 2005. u knjizi Project Beta i Mark Pilkington 2010. u knjizi Mirage Men opisali su cijelu priču kao primjer kako se legenda o NLO-ima može roditi iz spoja iskrenog uvjerenja i namjerne obmane.

Bennewitz je umro 23. lipnja 2003. Baza Dulce ga je nadživjela. Devedesetih su o "ratu u Dulceu" govorili Bill Cooper i Phil Schneider, a priča je ušla u knjige, videoigre i televizijske emisije.

Gradić ispod visoravni

Dulce je sjedište naroda Jicarilla Apača. Stanovnici su novinarima pričali da su na nebu viđali neobična svjetla, a vodstvo plemena prihvatilo je priču dijelom kao priliku za turizam: u svibnju 2016. u hotelu uz lokalnu kockarnicu održan je skup o bazi Dulce, čiji je prihod išao udrugama koje čuvaju tradiciju naroda.

Politolog Michael Barkun upozorio je da je u tom kraju doista bilo tajnih vojnih aktivnosti: oko 35 kilometara jugozapadno od Dulcea vlada je 1967. u sklopu projekta Gasbuggy izvela podzemnu nuklearnu eksploziju radi vađenja plina, a podzemna raketna postrojenja Hladnog rata činila su priču o skrivenim bazama uvjerljivijom. Ipak, prema Barkunu, pokusi na otetim ljudima i bitke izvanzemaljaca sa specijalnim postrojbama stavljaju Dulce daleko izvan čak i najneobičnijih priča o podzemnim bazama. Biograf urednika Raymonda Palmera uočio je i sličnost s pričama koje je Palmer četrdesetih objavljivao o zlim bićima iz podzemlja.