Projekt Blue Book

Sedamnaest godina američko ratno zrakoplovstvo prikupljalo je i razvrstavalo prijave letećih tanjura iz cijele zemlje. Kad je istraga 1969. zatvorena, od 12.618 slučajeva njih 701 ostao je u rubrici "neidentificirano".

Ukratko

  • Projekt Blue Book bio je službena istraga neidentificiranih letećih objekata američkog ratnog zrakoplovstva, sa sjedištem u bazi Wright-Patterson u Ohiju, od ožujka 1952. do prosinca 1969.
  • Nastavio je rad ranijih projekata Sign i Grudge, a dva su mu cilja bila utvrditi prijete li NLO-i sigurnosti SAD-a i znanstveno proučiti prijave.
  • Od 12.618 prijava većina je pripisana zvijezdama, planetima, zrakoplovima, balonima i vremenskim pojavama, a 701 je ostala neidentificirana.
  • Kritičari su mu predbacivali površnost i prikrivanje, a zatvoren je nakon izvješća Sveučilišta Colorado, koje je zaključilo da daljnje proučavanje ne obećava znanstvene rezultate.

U lipnju 1947. pilot Kenneth Arnold opisao je devet sjajnih letjelica iznad planine Rainier, a novine su skovale izraz "leteći tanjuri". Tijekom ljeta stizale su stotine prijava iz cijele zemlje. Bio je početak Hladnog rata, i vojni vrh htio je znati jesu li to sovjetske letjelice.

Sign i Grudge

Krajem 1947., na zahtjev generala Nathana F. Twininga, zapovjednika Zapovjedništva za materijel u bazi Wright-Patterson, osnovan je Projekt Sign. Prema kasnijem svjedočenju Edwarda J. Ruppelta, dio osoblja napisao je 1948. procjenu stanja prema kojoj su tanjuri stvarne letjelice, najvjerojatnije izvanzemaljske. Načelnik stožera ratnog zrakoplovstva Hoyt Vandenberg odbio ju je jer nije bilo fizičkih dokaza, a Sign je ukinut.

Naslijedio ga je Projekt Grudge, koji je od početka nastojao prijave objasniti. Zaključio je da su svi NLO-i prirodne pojave ili zablude, iako ni sam nije mogao objasniti oko 23 posto prijava. Ruppelt je to razdoblje kasnije nazvao "mračnim dobom" istraga.

Kapetan Ruppelt i plave bilježnice

Krajem 1951. nekoliko utjecajnih generala bilo je nezadovoljno radom Grudgea, pa je u ožujku 1952. pokrenut Projekt Blue Book. Ime je dobio po plavim bilježnicama u koje su američki studenti pisali ispite, jer je, prema Ruppeltu, zbog pozornosti generala posao izgledao važan kao završni ispit. Prvi voditelj bio je kapetan Edward J. Ruppelt, odlikovani pilot iz Drugog svjetskog rata s diplomom iz aeronautike. Upravo je on uveo izraz unidentified flying object, neidentificirani leteći objekt, jer mu se činio neutralnijim od "tanjura".

Ruppelt je uveo standardni upitnik za svjedoke, u svakoj bazi odredio časnika zaduženog za prijave i angažirao Battelleov institut da podatke statistički obradi. Tako je nastalo Posebno izvješće br. 14, najopsežnija statistička analiza prijava tog vremena. Znanstveni savjetnik projekta bio je astronom J. Allen Hynek, koji je ondje ostao do kraja.

Ljeto 1952. donijelo je val prijava i radarske ciljeve iznad Washingtona. CIA se zabrinula da bi poplava prijava mogla zagušiti obavještajne kanale, pa je u siječnju 1953. sazvala znanstveno povjerenstvo pod vodstvom fizičara Howarda P. Robertsona. Nakon dvanaest sati pregledavanja dokaza povjerenstvo je zaključilo da većina prijava ima obična objašnjenja i preporučilo da se temi oduzme pozornost, među ostalim i javnim objašnjavanjem prijava.

Od istrage do odnosa s javnošću

Nakon toga Blue Book je oslabio. U veljači 1953. propis ratnog zrakoplovstva 200-2 odredio je da se o slučajevima javno govori samo ako su riješeni, a najvažnije prijave preuzela je posebna obavještajna eskadrila. Ruppelt je otišao u kolovozu 1953., kad su mu ostala dvojica suradnika. Njegovi nasljednici, kapetani Charles Hardin i George T. Gregory, smanjili su broj neidentificiranih slučajeva s dvadesetak posto na manje od jedan posto, dijelom i tako što su "moguće" objašnjenje upisivali kao "vjerojatno", a "vjerojatno" kao sigurno.

Bojnik Robert J. Friend od 1958. pokušao je srediti spise, ali bez novca i ljudi. Od 1963. projekt je vodio bojnik Hector Quintanilla, i u njegovo su vrijeme kritike bile najoštrije. Kad je u ljeto 1965. nad srednjim zapadom prijavljen val svjetala, Blue Book ih je pripisao Jupiteru i zvijezdama, a ravnatelj planetarija u Oklahoma Cityju Robert Riser odgovorio je da su te zvijezde u to doba godine s druge strane Zemlje. Policajci koji su u travnju 1966. pratili svijetli predmet kroz Ohio i Pennsylvaniju dobili su objašnjenje da su gledali satelit, a zatim Veneru. Hynek se s tim nije složio.

Kraj

Nakon saslušanja u Kongresu 1966. ratno zrakoplovstvo naručilo je neovisnu znanstvenu studiju od Sveučilišta Colorado, koju je vodio fizičar Edward Condon. Izvješće je 1969. zaključilo da proučavanje NLO-a u 21 godini nije ništa dodalo znanosti. Ministar ratnog zrakoplovstva Robert Seamans objavio je da se daljnji rad ne može opravdati ni sigurnošću ni znanošću, a Blue Book je službeno zatvoren 17. prosinca 1969.

Zaključci su bili tri: nijedan NLO nije bio prijetnja sigurnosti SAD-a, nema dokaza da neidentificirani slučajevi predstavljaju tehnologiju iznad tadašnjeg znanja, i nema dokaza da su izvanzemaljske letjelice. Spisi su predani Nacionalnom arhivu, gdje su dostupni javnosti, a imena svjedoka zacrnjena su. Hynek je nakon zatvaranja projekta napisao knjigu The UFO Experience, u kojoj je slučajeve razvrstao u "bliske susrete" triju vrsta, i do kraja života tvrdio da je dio prijava ostao neobjašnjen.

Kronologija

  1. Lipanj 1947.: Kenneth Arnold opisuje letjelice iznad planine Rainier.
  2. Kraj 1947.: Osnovan je Projekt Sign u bazi Wright-Patterson.
  3. Kraj 1948.: Sign zamjenjuje Projekt Grudge.
  4. Ožujak 1952.: Pokrenut je Projekt Blue Book pod vodstvom Edwarda J. Ruppelta.
  5. Srpanj 1952.: Radarski ciljevi i svjetla iznad Washingtona.
  6. Siječanj 1953.: CIA saziva Robertsonovo povjerenstvo.
  7. Veljača 1953.: Propis 200-2 ograničava javno govorenje o neriješenim slučajevima.
  8. Kolovoz 1963.: Vodstvo preuzima Hector Quintanilla.
  9. Travanj 1966.: Saslušanje u Odboru za oružane snage Zastupničkog doma.
  10. Listopad 1966.: Sveučilište Colorado preuzima neovisnu studiju pod vodstvom Edwarda Condona.
  11. 17. prosinca 1969.: Projekt Blue Book službeno je zatvoren.

Ključne osobe

  • Edward J. Ruppelt: Prvi voditelj Projekta Blue Book, koji je uveo izraz "neidentificirani leteći objekt".
  • J. Allen Hynek: Astronom i znanstveni savjetnik projekta od Signa do zatvaranja.
  • Hector Quintanilla: Posljednji dugogodišnji voditelj projekta, od 1963.
  • Robert J. Friend: Voditelj od 1958. do 1963., koji je pokušao srediti spise.
  • Nathan F. Twining: General na čiji je zahtjev osnovan Projekt Sign.
  • Robert Seamans: Ministar ratnog zrakoplovstva koji je objavio zatvaranje projekta.

Što se zna

  1. Projekt Blue Book trajao je od ožujka 1952. do 17. prosinca 1969., sa sjedištem u bazi Wright-Patterson.
  2. Projekt je prikupio 12.618 prijava, od kojih je 701 ostala neidentificirana.
  3. Robertsonovo povjerenstvo 1953. preporučilo je da se NLO-ima oduzme javna pozornost.
  4. Od 1953. propis 200-2 dopuštao je javno govoriti samo o riješenim slučajevima.
  5. Projekt je zatvoren nakon izvješća Sveučilišta Colorado i ocjene Nacionalne akademije znanosti, a spisi su danas u Nacionalnom arhivu SAD-a.

Otvorena pitanja

  • Što je stajalo iza 701 slučaja koji su ostali neidentificirani?
  • Koliko su objašnjenja iz kasnijih godina projekta bila stvarna istraga, a koliko razvrstavanje?
  • Jesu li najvažniji slučajevi, koje je preuzela obavještajna eskadrila, završili u spisima Blue Booka?

Teorije

  • Gotovo sve prijave bile su zablude, a neidentificirani slučajevi samo oni s premalo podataka
  • Dio prijava bili su tajni američki zrakoplovi poput U-2, koje vojska nije smjela otkriti
  • Projekt je služio odnosima s javnošću, a ozbiljni slučajevi istraživani su drugdje
  • Većina je objašnjena, ali dio slučajeva upućuje na nepoznatu pojavu

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori