MKUltra

Tajni program CIA-e pokušavao je otkriti može li se ljudski um kontrolirati drogama i hipnozom, ponekad na ljudima koji nisu ni znali da sudjeluju.

Ukratko

  • MKUltra je bio tajni program CIA-e, odobren 1953., koji je istraživao kontrolu uma drogama, hipnozom i izolacijom.
  • Dio pokusa izvođen je na ljudima koji nisu znali da sudjeluju.
  • Program je razotkriven sredinom sedamdesetih, a velik dio dokumentacije bio je uništen 1973.
  • Postojanje programa službeno je potvrđeno, a sporno je koliko je bio velik i je li doista završio.

Početkom pedesetih godina, usred Hladnog rata, američke obavještajne službe bojale su se da su Sovjeti, Kinezi i Sjevernokorejci otkrili način kako "isprati mozak" zarobljenicima. Američki vojnici zarobljeni u Korejskom ratu davali su izjave protiv vlastite zemlje, a u Moskvi i Budimpešti održavala su se suđenja na kojima su optuženi priznavali nemoguće zločine. Odgovor CIA-e bio je tajni program pod kodnim imenom MKUltra, koji je u travnju 1953. odobrio tadašnji direktor Allen Dulles.

Kako je program izgledao

Program je vodio kemičar Sidney Gottlieb. CIA je preko posrednika i lažnih zaklada financirala istraživanja na sveučilištima, u bolnicama, zatvorima i farmaceutskim tvrtkama, pa mnogi znanstvenici nisu ni znali za koga zapravo rade. Prema podacima iznesenim pred američkim Senatom, program je obuhvaćao 149 potprojekata na više od 80 ustanova.

Istraživalo se djelovanje LSD-a i drugih droga, hipnoze, osjetilne izolacije, nedostatka sna i elektrošokova. Cilj je bio razviti sredstva za ispitivanje, za kontrolu ponašanja i za obranu od takvih metoda.

Pokusi na ljudima bez pristanka

Dio pokusa izvođen je na ljudima koji nisu znali da sudjeluju. U sklopu operacije Midnight Climax CIA je u stanovima u San Franciscu i New Yorku promatrala muškarce kojima je neprimjetno davan LSD. Psihijatar Donald Ewen Cameron u Montrealu je, djelomično novcem CIA-e, provodio postupke koje je nazivao "psihičko vođenje": pacijente je danima držao u stanju sna uz drogu i elektrošokove i puštao im snimljene poruke. Mnogi su trajno izgubili dio sjećanja.

Najpoznatiji slučaj je smrt znanstvenika Franka Olsona, koji je u studenome 1953. nesvjesno dobio LSD na sastanku s kolegama, a nekoliko dana kasnije pao je s prozora hotela u New Yorku. Njegova je obitelj istinu saznala tek 1975.

Kako je izašlo na vidjelo

Godine 1973. tadašnji direktor CIA-e Richard Helms naredio je da se dokumentacija programa uništi. Krajem 1974. novinar Seymour Hersh objavio je u New York Timesu da je CIA nezakonito špijunirala američke građane, što je pokrenulo istrage Kongresa i predsjedničke komisije. Te su istrage 1975. otkrile postojanje programa.

Godine 1977. istraživač John Marks, na temelju zahtjeva za pristup informacijama, došao je do oko 20 000 dokumenata koji su greškom bili spremljeni u financijsku arhivu i tako izbjegli uništenje. Iste godine održano je saslušanje u američkom Senatu, na kojem je i tadašnji direktor CIA-e govorio o programu.

Posljedice

Obitelj Franka Olsona 1976. dobila je odštetu, a predsjednik Gerald Ford im se osobno ispričao. Bivši pacijenti doktora Camerona tužili su američku vladu i postigli nagodbu, a kanadska vlada kasnije je isplatila odštete desecima žrtava. Za sam program nitko nikad nije kazneno odgovarao.

Zašto je i danas tema

MKUltra je jedna od rijetkih "teorija zavjere" čije je postojanje službeno potvrđeno. Budući da je velik dio dokumentacije uništen, ne zna se točan opseg programa. Upravo ta praznina hrani pitanja: koliko je ljudi bilo uključeno, što je točno rađeno i je li slično istraživanje nastavljeno pod drugim imenom. MKUltra se zato često spominje kao dokaz da i drugim tvrdnjama o tajnim programima treba dati priliku.

Kronologija

  1. 1950.–1951.: CIA pokreće prethodnike programa, projekte Bluebird i Artichoke.
  2. 13. travnja 1953.: Allen Dulles odobrava program MKUltra.
  3. 28. studenoga 1953.: Frank Olson umire nakon što je nesvjesno dobio LSD.
  4. 1955.–1965.: U sklopu operacije Midnight Climax neprimjetno se daje LSD neupućenim osobama.
  5. 1957.–1964.: Donald Ewen Cameron u Montrealu provodi pokuse djelomično financirane novcem CIA-e.
  6. 1964.: Dio istraživanja nastavlja se pod novim imenom MKSearch.
  7. Siječanj 1973.: Richard Helms naređuje uništenje dokumentacije.
  8. Prosinac 1974.: Seymour Hersh piše o nezakonitim aktivnostima CIA-e u SAD-u.
  9. 1975.: Istrage Kongresa i Rockefellerova komisija otkrivaju program.
  10. 1977.: Pronađeno je oko 20 000 sačuvanih dokumenata i održano saslušanje u Senatu.

Ključne osobe

  • Allen Dulles: Direktor CIA-e koji je 1953. odobrio program.
  • Sidney Gottlieb: Kemičar koji je vodio program.
  • Richard Helms: Kasniji direktor CIA-e koji je 1973. naredio uništenje dokumenata.
  • Frank Olson: Znanstvenik koji je umro nakon što je nesvjesno dobio LSD.
  • Donald Ewen Cameron: Psihijatar čije je pokuse u Montrealu djelomično financirala CIA.
  • John Marks: Istraživač koji je 1977. došao do sačuvanih dokumenata i o njima napisao knjigu.

Što se zna

  1. CIA je program MKUltra odobrila 1953. godine, a vodio ga je Sidney Gottlieb.
  2. Program je obuhvaćao više od stotinu potprojekata na sveučilištima, u bolnicama i zatvorima.
  3. Pokusi su uključivali LSD i druge droge, hipnozu i izolaciju, dijelom na ljudima koji nisu dali pristanak.
  4. Richard Helms je 1973. naredio uništenje dokumentacije programa.
  5. Oko 20 000 sačuvanih dokumenata pronađeno je 1977., iste godine kad je održano saslušanje u Senatu.
  6. Obitelj Franka Olsona dobila je 1976. odštetu od američke vlade.

Što tvrde zagovornici

  • Program je bio veći od onoga što pokazuju sačuvani dokumenti, jer je najveći dio uništen.
  • Slična istraživanja nastavila su se pod drugim imenima i nakon sedamdesetih.
  • Ako je država jednom tajno eksperimentirala na vlastitim građanima, to može činiti i danas.
  • Neki poznati zločinci i atentatori mogli su biti žrtve ili proizvod takvih pokusa.

Što kažu kritičari

  • Postojanje i glavni dijelovi programa dokumentirani su u službenim istragama i saslušanjima.
  • Nema javno dostupnih dokaza da je program nastavljen nakon sedamdesetih.
  • Pokusi nisu doveli do pouzdane metode kontrole uma, što umanjuje vjerojatnost tajnih nastavaka.
  • Povezivanje pojedinačnih zločina s programom zasad se ne temelji na dokumentima.

Otvorena pitanja

  • Koliko je ljudi ukupno bilo podvrgnuto pokusima bez svog znanja?
  • Što je sadržavala dokumentacija uništena 1973.?
  • Jesu li pojedini dijelovi istraživanja nastavljeni pod drugim imenima i nakon programa MKSearch?

Teorije

  • Program je završio sedamdesetih
  • Slični programi postoje i danas
  • Najveći dio istine nikad neće izaći na vidjelo

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Marks, J. (1979). The Search for the "Manchurian Candidate": The CIA and Mind Control. Times Books.
  • Kinzer, S. (2019). Poisoner in Chief: Sidney Gottlieb and the CIA Search for Mind Control. Henry Holt.
  • Zapisnik saslušanja u Senatu SAD-a iz 1977.

Izvori