Napadi 11. rujna i tvrdnje o "unutarnjem poslu"

Utorak, 11. rujna 2001., počeo je kao vedar dan na istočnoj obali Sjedinjenih Država. U 8:46 putnički zrakoplov American Airlinesa udario je u Sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Sedamnaest minuta kasnije, dok su televizije uživo prenosile požar, drugi zrakoplov, let United Airlinesa, udario je u Južni toranj. U 9:37 treći zrakoplov udario je u Pentagon, sjedište Ministarstva obrane kraj Washingtona. Četvrti, let United 93, srušio se u polje kraj Shanksvillea u Pennsylvaniji nakon što su se putnici, znajući što se dogodilo s drugim zrakoplovima, suprotstavili otmičarima.

Južni toranj srušio se u 9:59, a Sjeverni u 10:28. Poginulo je gotovo tri tisuće ljudi iz više od devedeset zemalja, među njima više od četiristo vatrogasaca, policajaca i spasilaca. Bio je to najsmrtonosniji teroristički napad u povijesti.

Zgrada koju nije pogodio zrakoplov

U 17:20 istog dana srušila se i 47-katnica poznata kao zgrada 7 Svjetskog trgovinskog centra, stotinjak metara sjeverno od tornjeva. Zgradu nije pogodio zrakoplov, ali su je oštetili dijelovi Sjevernog tornja i u njoj su gotovo sedam sati gorjeli požari koje nitko nije gasio, jer je u gradu nedostajalo vode i vatrogasaca. Zgrada je ranije bila ispražnjena, pa u njezinu rušenju nitko nije poginuo.

Rušenje zgrade 7 snimljeno je s više strana. Na snimkama zgrada pada gotovo ravno i jednoliko, što su mnogi gledatelji usporedili s namjernim rušenjem eksplozivom.

Komisija 11. rujna

Kongres i predsjednik George W. Bush 2002. osnovali su neovisnu Nacionalnu komisiju za terorističke napade na Sjedinjene Države, pod vodstvom bivšeg guvernera New Jerseyja Thomasa Keana. Izvješće je objavljeno 22. srpnja 2004. Komisija je zaključila da je napade planirala i izvela al-Qaida pod vodstvom Osame bin Ladena. Opisala je i propuste: CIA i FBI nisu razmjenjivali podatke, upozorenja nisu shvaćena dovoljno ozbiljno, a vlast nije zamislila da bi zrakoplovi mogli biti upotrijebljeni kao oružje. Među upozorenjima bio je i dnevni obavještajni sažetak predsjedniku od 6. kolovoza 2001. s naslovom da je bin Laden odlučan napasti u SAD-u.

Kritičari Komisije prigovarali su da je imala malo vremena i novca, da joj je vlast neke dokumente predala kasno i da nije odgovorila na sva pitanja. Godine 2016. objavljeno je i dugo tajno poglavlje istrage Kongresa, takozvanih 28 stranica, o mogućim vezama nekih otmičara sa saudijskim dužnosnicima.

Što je utvrdio NIST

Tehničku istragu rušenja vodio je NIST. U izvješću o tornjevima iz 2005. zaključio je da su udari zrakoplova oštetili nosive stupove i otpuhali protupožarnu izolaciju s čelika, a požari su zatim oslabili konstrukciju dok se gornji dio zgrade nije srušio na donji.

Izvješće o zgradi 7 objavljeno je 2008. NIST je zaključio da je to prva poznata visoka zgrada srušena prije svega zbog požara: toplina je izazvala širenje čeličnih greda, jedna je ključna greda skliznula s oslonca, srušio se stup broj 79, a zatim i cijela unutarnja konstrukcija. NIST je priznao da je pročelje u jednom dijelu rušenja, oko 2,25 sekunde, padalo brzinom slobodnog pada, ali je to objasnio time da je unutrašnjost zgrade u tom trenutku već bila urušena.

Pokret za istinu o 11. rujnu

Već prvih godina nakon napada nastao je pokret koji je sebe nazvao "pokretom za istinu". Knjige poput "Novog Pearl Harbora" Davida Raya Griffina i internetski film "Loose Change" iz 2005. proširile su dvije vrste tvrdnji. Prema blažoj, vlast je unaprijed znala za napad i namjerno ga je pustila da se dogodi, kako bi dobila povod za ratove. Prema oštrijoj, napad je sama izvela, a tornjevi i zgrada 7 srušeni su eksplozivom.

Arhitekt Richard Gage 2006. osnovao je udrugu Arhitekti i inženjeri za istinu o 11. rujnu, koju je potpisalo nekoliko tisuća stručnjaka. Skupina istraživača 2009. objavila je rad u kojem je tvrdila da je u prašini iz tornjeva pronašla tragove termita, tvari koja može rezati čelik. Studija Sveučilišta Aljaske u Fairbanksu, koju je financirala Gageova udruga, 2020. zaključila je da požar nije srušio zgradu 7.

Inženjeri koji su istraživali rušenje te su tvrdnje uglavnom odbacili. NIST je naveo da bi za namjerno rušenje trebalo neopaženo postaviti eksploziv na mnogo stupova i da zvuk eksplozija nitko nije zabilježio. Za javnost se rasprava svela na jedno pitanje: može li požar srušiti čelični neboder? Ankete pokazuju da je dio Amerikanaca uvjeren da vlast nije rekla cijelu istinu.

Na mjestu tornjeva danas su dva velika bazena spomen-obilježja, uz čije su rubove upisana imena poginulih.