Projekt Montauk

Na rtu Long Islanda iz šume se diže betonski toranj s golemom radarskom antenom. Prema knjigama iz devedesetih, ispod njega su se izvodili pokusi s kontrolom uma i putovanjem kroz vrijeme.

Ukratko

  • Camp Hero na istočnom vrhu Long Islanda stvarna je vojna baza: u Drugom svjetskom ratu obalna utvrda, a od 1950-ih do 1981. radarska postaja američkog ratnog zrakoplovstva.
  • Prema knjizi Prestona Nicholsa i Petera Moona iz 1992., ispod baze su se izvodili tajni pokusi s kontrolom uma, teleportacijom i putovanjem kroz vrijeme, nastavak navodnog pokusa u Philadelphiji iz 1943.
  • Priča se oslanja na sjećanja koja su autori i njihovi sugovornici, prema vlastitim riječima, "vratili" godinama kasnije; za pokuse ne postoje dokumenti ni neovisni svjedoci.
  • Baza je danas državni park, a radarski toranj ostavljen je kao orijentir za pomorce. Priča je nadahnula seriju Stranger Things.

Na samom istočnom kraju Long Islanda, nedaleko od svjetionika Montauk Point, iz niske šume uzdiže se visok betonski toranj bez prozora. Na vrhu mu je golema rešetkasta antena koja se već desetljećima ne okreće. Za većinu posjetitelja to je ostatak Hladnog rata. Za čitatelje jedne serije knjiga, ulaz je u najtajniji vojni program u povijesti.

Ribarsko selo s topovima

Kad su SAD 1941. ušle u Drugi svjetski rat, vojska se bojala napada s mora na New York. Godine 1942. na rtu Montauk otvorena je obalna utvrda Camp Hero. Zgrade su izvana bile uređene tako da iz zraka i s mora izgledaju kao ribarsko selo, a topovski bunkeri bili su ukopani i prekriveni zemljom i raslinjem. Utvrda je imala dvije bitnice s topovima kalibra 16 inča (406 mm) i jednu s topovima od 6 inča.

Nakon rata topovi su izgubili smisao, ali je mjesto ostalo važno. Ratno zrakoplovstvo ondje je postavilo radarsku postaju, koja je 1953. dobila ime Montauk Air Force Station. Godine 1958. postaja je uključena u SAGE, mrežu računala i radara koja je trebala na vrijeme otkriti sovjetske bombardere. U prosincu 1960. počeo je raditi veliki radar AN/FPS-35, čiji toranj i danas stoji. Postaja je zatvorena 31. siječnja 1981.

Knjiga iz 1992.

Nekoliko godina nakon zatvaranja baze počele su kružiti priče o tome što se u njoj navodno događalo. U cjelovit oblik složili su ih Preston Nichols, elektroinženjer s Long Islanda, i pisac Peter Moon u knjizi The Montauk Project: Experiments in Time, objavljenoj 1992.

Prema knjizi, pokus u Philadelphiji iz 1943., u kojem je mornarica navodno učinila nevidljivim razarač Eldridge, nije završio. Nastavljen je u tajnosti, a u Montauku je dosegao vrhunac. Ondje su, tvrdi se, znanstvenici uz pomoć radarske antene utjecali na misli i raspoloženje ljudi, otvarali prolaze kroz vrijeme i u njih slali dobrovoljce, ali i otetu djecu i mladiće s ulica, poslije poznate kao "dječaci iz Montauka". Pokusi su prema priči završili 1983., četrdeset godina nakon Philadelphije.

Nichols je tvrdio da je i sam radio u bazi, ali da je sjećanje na to izgubio, pa ga godinama kasnije postupno vraćao. Sličnu priču pričao je Al Bielek, koji je tvrdio da je kao mornar bio na brodu Eldridge 1943., da je kroz vrijeme prebačen u Montauk i da mu je u bazi promijenjen identitet. Knjiga je dobila nastavke, a autori su sami u prvom poglavlju čitatelju poručili da je može čitati kao znanstvenu fantastiku ili kao istinitu priču.

Vallée i sjećanja koja se vraćaju

Francusko-američki informatičar Jacques Vallée, jedan od najpoznatijih istraživača NLO-a, 1994. objavio je u časopisu Journal of Scientific Exploration analizu priče o pokusu u Philadelphiji i njezinih nastavaka. Pronašao je mornara koji je 1943. služio na brodu u pratnji Eldridgea i koji je događaje te noći opisao bez ičeg neobjašnjivog. Za priče Nicholsa i Bieleka napisao je da su "vrlo upitne", jer se oslanjaju na sjećanja koja su se pojavila tek desetljećima kasnije.

Psiholozi koji proučavaju pamćenje upozoravaju da se takva "vraćena" sjećanja mogu stvoriti sugestijom i da sama sigurnost osobe ne govori ništa o tome je li se nešto stvarno dogodilo. Za tvrdnje o Montauku ne postoje dokumenti, a nijedan od navodno nestalih dječaka nije poimence poznat.

Zagovornici odgovaraju da je baza doista imala tajne dijelove, da je mnogo hladnoratovskih programa, poput MKUltre, dugo bilo skriveno i da odsutnost dokumenata ne znači da se ništa nije dogodilo.

Park, toranj i serija

Nakon zatvaranja država je 1984. pokušala prodati zemljište građevinarima, ali su prosvjedi zaštitara prirode to spriječili. Veći dio Camp Heroa prenesen je saveznoj državi New York, a državni park otvoren je 18. rujna 2002. Radarski toranj nije srušen jer ga pomorci koriste kao orijentir, uočljiviji od samog svjetionika. Zgrade i ulazi u bunkere ograđeni su, što je za ljubitelje legende dodatni razlog za sumnju.

Priča je izašla iz kruga čitatelja knjiga o NLO-ima kad su braća Duffer 2016. objavila seriju Stranger Things. Radni naslov serije bio je Montauk, a njezin zaplet o tajnom laboratoriju, pokusima na djeci i prolazu u drugi svijet nadahnut je upravo ovom legendom.

Kronologija

  1. 1942.: Otvorena je obalna utvrda Camp Hero, prerušena u ribarsko selo.
  2. 1. prosinca 1953.: Radarska postaja dobiva ime Montauk Air Force Station.
  3. 1958.: Postaja se uključuje u mrežu protuzračne obrane SAGE.
  4. Prosinac 1960.: Počinje raditi radar AN/FPS-35.
  5. 31. siječnja 1981.: Radarska postaja je zatvorena.
  6. 1984.: Pokušaj prodaje zemljišta zaustavljen je prosvjedima.
  7. 1992.: Preston Nichols i Peter Moon objavljuju knjigu The Montauk Project: Experiments in Time.
  8. 1994.: Jacques Vallée objavljuje analizu priče o pokusu u Philadelphiji i njezinih nastavaka.
  9. 18. rujna 2002.: Otvoren je državni park Camp Hero.
  10. 2016.: Izlazi serija Stranger Things, čiji je radni naslov bio Montauk.

Ključne osobe

  • Preston Nichols: Elektroinženjer koji je tvrdio da je radio u bazi i suautor knjige o projektu Montauk.
  • Peter Moon: Pisac i suautor knjige o projektu Montauk.
  • Al Bielek: Sudionik priče koji je tvrdio da je bio na brodu Eldridge i prebačen u Montauk kroz vrijeme.
  • Jacques Vallée: Istraživač NLO-a koji je 1994. opisao priče Nicholsa i Bieleka kao vrlo upitne.

Što se zna

  1. Camp Hero otvoren je 1942. kao obalna utvrda prerušena u ribarsko selo.
  2. Od 1950-ih do 31. siječnja 1981. ondje je radila radarska postaja ratnog zrakoplovstva, uključena u mrežu SAGE.
  3. Priču o tajnim pokusima objavili su Preston Nichols i Peter Moon 1992., oslanjajući se na sjećanja koja su se pojavila godinama kasnije.
  4. Za pokuse s kontrolom uma i putovanjem kroz vrijeme u Montauku ne postoje dokumenti ni neovisni svjedoci.
  5. Državni park Camp Hero otvoren je 2002., a radarski toranj sačuvan je kao orijentir za pomorce.

Što tvrde zagovornici

  • Baza je imala dijelove zatvorene i za većinu vojnika, pa je ondje bilo prostora za tajne programe.
  • Hladnoratovski programi poput MKUltre pokazuju da su američke službe izvodile pokuse na ljudima bez pristanka i dugo ih skrivale.
  • Više ljudi neovisno je opisalo slične događaje i slična mjesta u bazi.
  • Ograđeni bunkeri i zatvorene zgrade i danas sprječavaju da se provjeri što se nalazi pod zemljom.

Što kažu kritičari

  • Za priču ne postoji nijedan dokument, a ključni svjedoci svoja su sjećanja "vratili" desetljećima kasnije.
  • Priča se nadovezuje na pokus u Philadelphiji, za koji je Vallée pronašao svjedoka s pratećeg broda koji je opisao događaje bez ičeg neobjašnjivog.
  • Svjedoci se pozivaju jedni na druge i na iste knjige, pa njihove priče nisu neovisne.
  • Sami autori ponudili su čitateljima da knjigu čitaju kao znanstvenu fantastiku.

Otvorena pitanja

  • Jesu li u radarskoj postaji postojali tajni programi o kojima dokumenti još nisu objavljeni?
  • Odakle su potekle prve priče o bazi prije knjige iz 1992.?

Teorije

  • Projekt Montauk je priča izmišljena ili složena iz lažnih sjećanja, bez stvarne podloge
  • U bazi su možda postojali tajni vojni poslovi, ali su u priči preuveličani do fantastike
  • U Montauku su doista izvođeni pokusi s kontrolom uma, a dokazi su uništeni ili skriveni

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Vallée, J. (1994). Anatomy of a Hoax: The Philadelphia Experiment Fifty Years Later. Journal of Scientific Exploration, 8(1), 47-71.
  • Camp Hero State Park, Wikipedia

Izvori