Operacija Highjump

Zimi 1946. američka mornarica poslala je na Antarktiku trinaest brodova, tridesetak zrakoplova i gotovo pet tisuća ljudi. Ekspedicija se vratila ranije nego što se očekivalo, a desetljećima poslije na internetu se tvrdi da je ondje vodila bitku s nacistima ili s nečim još neobičnijim.

Ukratko

  • Operacija Highjump (službeno Program razvoja Antarktike američke mornarice 1946.-1947.) bila je najveća ekspedicija na Antarktiku do tada: oko 4700 ljudi, 13 brodova i 33 zrakoplova.
  • Ciljevi su bili obuka za rad u polarnim uvjetima, ispitivanje opreme, snimanje obale iz zraka i, kako se poslije doznalo, jačanje mogućih američkih zahtjeva nad dijelovima kontinenta.
  • Ekspedicija je završila krajem veljače 1947., a u nesrećama su poginula četiri čovjeka. Operacija je u svoje vrijeme bila povjerljiva.
  • Kasnije priče tvrde da je flota prekinula misiju nakon bitke s tajnom nacističkom bazom ili s letećim tanjurima; povjesničari i polarni istraživači za to nisu pronašli nikakav trag.

Nakon Drugog svjetskog rata Antarktika je bila kontinent bez gospodara. Više zemalja polagalo je pravo na njezine dijelove, a Sjedinjene Države nisu priznavale tuđe zahtjeve niti su postavile svoj. Polarni istraživač Richard E. Byrd, koji je između dva rata vodio nekoliko ekspedicija na Antarktiku, zalagao se da se američka prisutnost ondje obnovi.

Mornarica je u ljeto 1946. pokrenula pothvat bez presedana. Operacija je službeno počela 26. kolovoza 1946. pod imenom Program razvoja Antarktike američke mornarice, a u mornarici je vođena kao Operativna skupina 68. Zapovijedao je kontraadmiral Richard H. Cruzen, a Byrd je, kao umirovljeni kontraadmiral, bio časnik zadužen za cijeli pothvat.

Tri skupine brodova

Flota je bila podijeljena na istočnu, zapadnu i središnju skupinu. Istočna i zapadna plovile su uz rub kontinenta s hidroavionima, koji su snimali obalu iz zraka. Središnja skupina, s ledolomcima, zapovjednim brodom USS Mount Olympus i podmornicom USS Sennet, probila se kroz led do Zaljeva kitova na Rossovoj ledenoj ploči. Ondje je od 15. siječnja 1947. izgrađena privremena baza Little America IV, s poletno-sletnom stazom na ledu. Nosač zrakoplova USS Philippine Sea dovezao je transportne zrakoplove koji su s palube poletjeli na skijama i sletjeli u bazu.

Cilj nije bila znanstvena ekspedicija u užem smislu. Mornarica je htjela uvježbati ljude i provjeriti brodove, zrakoplove, odjeću i gorivo u polarnim uvjetima, ispitati može li se na Antarktici održavati stalna baza, te snimiti iz zraka što veći dio obale. Jedan od ciljeva, koji je javno zanijekan sve dok ekspedicija nije završila, bio je učvrstiti moguće američke zahtjeve nad što većim dijelom kontinenta. U pozadini je bio i Hladni rat: Arktik i Antarktik bili su jedina mjesta gdje su Amerikanci mogli vježbati ratovanje u uvjetima kakvi bi vladali na sjevernim prilazima Sovjetskom Savezu.

Nesreće na ledu

Dana 30. prosinca 1946. hidroavion Martin PBM Mariner, nazvan George 1, srušio se u mećavi na otok Thurston. Poginula su trojica članova posade, a šestorica preživjelih spašena su nakon trinaest dana. Dana 21. siječnja 1947. mornar Vance Woodall poginuo je pri istovaru opreme na ledenoj ploči. To su bile jedine žrtve operacije.

Krajem veljače 1947., nakon nešto više od dva mjeseca rada na kontinentu, brodovi su se povukli prema sjeveru. Razlog je, prema službenim izvorima, bila zima koja je stizala ranije nego što je planirano i sve lošije vrijeme. Ekspedicija se vratila s velikim brojem zračnih snimaka, a sljedeće sezone operacija Windmill vratila se na obalu kako bi snimke povezala s izmjerenim točkama na tlu, bez kojih se iz njih nisu mogle izraditi precizne karte.

Mornarica je o ekspediciji snimila dokumentarni film The Secret Land, koji je 1948. dobio Oscara za najbolji dugometražni dokumentarac.

Intervju u čileanskim novinama

Dana 5. ožujka 1947. čileanske novine El Mercurio objavile su intervju koji je Byrd na brodu Mount Olympus dao novinaru Leeju van Atti iz agencije International News Service. Byrd je upozorio da bi u novom ratu Sjedinjene Države mogle biti napadnute zrakoplovima koji bi letjeli preko jednog ili obaju polova i da je prošlo vrijeme kad su oceani i polovi jamčili sigurnost.

Ta rečenica postala je temelj kasnijih priča. U njima "neprijateljski zrakoplovi" nisu sovjetski bombarderi, nego leteći tanjuri s baze skrivene ispod leda.

Nova Švapska i baza koje nije bilo

Mit ima i stvarnu podlogu. Njemačka je 1938.-1939. poslala na Antarktiku ekspediciju pod vodstvom Alfreda Ritschera, koja je u siječnju i veljači 1939. iz zraka snimila dio obale Zemlje kraljice Maud, nazvala ga Nova Švapska (Neuschwabenland) i ondje bacila metalne oznake s kukastim križem kao znak zahtjeva. Pristanak dviju njemačkih podmornica u Argentini u ljeto 1945. potaknuo je glasine da su nacistički vođe pobjegli na jug, možda i na Antarktiku.

Polarni znanstvenici Colin Summerhayes i Peter Beeching 2007. u časopisu Polar Record usporedili su priče s onim što se o svim tim pothvatima doznalo iz objavljenih i deklasificiranih dokumenata. Njemačka je 1939. možda doista namjeravala ondje jednom osnovati bazu, ali tajne ratne baze u Zemlji kraljice Maud nije bilo, a dvije podmornice koje su stigle u Argentinu nisu mogle doploviti do Antarktike. Highjump je, prema njima, bio zamišljen kao obuka mornarice za mogući rat sa Sovjetskim Savezom na Arktiku, a ne kao napad na njemačku bazu. Mit je, pišu, nastao jer su ljudi u nizu tada tajnih pothvata, od britanske ratne operacije Tabarin do američkih nuklearnih pokusa Argus 1958., vidjeli obrazac i zaključili da vlade skrivaju "što se stvarno dogodilo". Priča se poslije spojila s pričama o NLO-ima i šupljoj Zemlji. Toj skupini pripada i "tajni dnevnik" u kojem Byrd navodno 1947. leti u unutrašnjost Zemlje preko sjevernog pola, iako je te zime bio na suprotnom kraju planeta.

Kronologija

  1. 1938.-1939.: Njemačka ekspedicija Alfreda Ritschera snima obalu Zemlje kraljice Maud i naziva je Nova Švapska.
  2. Srpanj i kolovoz 1945.: Dvije njemačke podmornice predaju se u Argentini, što potiče glasine o bijegu nacista.
  3. 26. kolovoza 1946.: Službeni početak operacije Highjump.
  4. Prosinac 1946.: Istočna i zapadna skupina brodova stižu do antarktičkih voda.
  5. 30. prosinca 1946.: Pad hidroaviona George 1 na otoku Thurston; poginula su trojica.
  6. 15. siječnja 1947.: Središnja skupina stiže u Zaljev kitova i počinje gradnju baze Little America IV.
  7. 21. siječnja 1947.: Mornar Vance Woodall gine pri istovaru opreme.
  8. Kraj veljače 1947.: Brodovi se povlače zbog nadolazeće zime.
  9. 5. ožujka 1947.: El Mercurio objavljuje Byrdov intervju o opasnosti napada preko polova.
  10. 1948.: Film The Secret Land dobiva Oscara.
  11. 2007.: Summerhayes i Beeching u časopisu Polar Record objavljuju analizu mita o nacističkoj bazi.

Ključne osobe

  • Richard E. Byrd: Američki polarni istraživač, časnik zadužen za operaciju Highjump.
  • Richard H. Cruzen: Kontraadmiral koji je zapovijedao Operativnom skupinom 68.
  • Paul Siple: Znanstvenik i Byrdov dugogodišnji suradnik, predstavnik ministarstva rata u ekspediciji.
  • Alfred Ritscher: Zapovjednik njemačke antarktičke ekspedicije 1938.-1939.
  • Colin Summerhayes: Polarni znanstvenik koji je s Peterom Beechingom istražio mit o nacističkoj bazi.

Što se zna

  1. Operacija Highjump trajala je od kolovoza 1946. do kraja veljače 1947. i u njoj je sudjelovalo oko 4700 ljudi, 13 brodova i 33 zrakoplova.
  2. Među ciljevima bili su obuka, ispitivanje opreme, snimanje iz zraka i jačanje mogućih američkih zahtjeva nad Antarktikom.
  3. U operaciji su poginula četiri čovjeka: trojica u padu hidroaviona George 1 i jedan pri istovaru opreme.
  4. Byrd je u intervjuu objavljenom 5. ožujka 1947. upozorio na mogućnost zračnog napada preko polova.
  5. Polarni znanstvenici Summerhayes i Beeching 2007. pokazali su da u Zemlji kraljice Maud nije bilo tajne njemačke ratne baze i da dvije podmornice koje su 1945. stigle u Argentinu nisu mogle doploviti do Antarktike.

Što tvrde zagovornici

  • Ekspedicija takve veličine, s nosačem zrakoplova i podmornicom, previše je za običnu obuku i snimanje obale.
  • Flota se vratila ranije nego što je bilo planirano, što upućuje na neki neočekivani događaj.
  • Byrdove riječi o neprijateljskim zrakoplovima koji dolaze s polova nemaju smisla ako se odnose samo na Sovjetski Savez.
  • Njemačka je prije rata doista poslala ekspediciju na Antarktiku i polagala pravo na Novu Švapsku.

Što kažu kritičari

  • Veličina flote odgovara stvarnim ciljevima: obuci za polarni rat, ispitivanju opreme i učvršćivanju američkog položaja u vrijeme Hladnog rata.
  • Rani povratak službeno je objašnjen nadolazećom zimom, a operacija Windmill vratila se na isto područje već sljedeće sezone.
  • Byrd je govorio o zrakoplovima koji bi u budućem ratu mogli letjeti preko polova, što je bila česta tema vojnih stratega tog vremena.
  • Analiza objavljenih i deklasificiranih dokumenata pokazala je da tajne njemačke ratne baze na Antarktici nije bilo.

Otvorena pitanja

  • Koliko su se stvarni vojni i politički ciljevi ekspedicije razlikovali od onih koji su objavljeni javnosti?
  • Tko je i kada prvi povezao operaciju Highjump s pričom o nacističkoj bazi?
  • Jesu li svi dokumenti o operaciji danas dostupni istraživačima?

Teorije

  • Highjump je bio vojna vježba i ekspedicija za snimanje kontinenta, bez ikakvog sukoba
  • Ekspedicija je imala i tajne vojne i političke ciljeve, ali o bitci nema govora
  • Flota se sukobila s tajnom nacističkom bazom na Antarktici
  • Flota se sukobila s letjelicama nepoznatog podrijetla

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori