Die Glocke, nacističko "zvono"

Prema priči, u rudniku u Donjoj Šleskoj krajem rata radilo se na zvonu visokom četiri metra koje je svijetlilo ljubičasto i ubijalo one koji su mu prilazili. Priča se prvi put pojavila u knjizi iz 2000., pedeset i pet godina nakon rata, a dokumenti na koje se poziva nikad nisu pokazani javnosti.

Ukratko

  • Die Glocke ("zvono") navodno je tajni nacistički uređaj u obliku zvona na kojem se 1944. i 1945. radilo u rudniku Wenceslaus kod današnjih Ludwikowica Kłodzkih u Poljskoj.
  • Uređaj je prvi opisao poljski publicist Igor Witkowski u knjizi *Prawda o Wunderwaffe* (2000.), pozivajući se na dokumente koje mu je pokazao neimenovani dužnosnik i koje nitko drugi nije vidio.
  • Priču je 2001. svijetu predstavio britanski novinar Nick Cook, a poslije su je preuzeli pisci o NLO-ima, antigravitaciji i "nacističkim tajnama".
  • Povjesničari i istraživači navode da o zvonu nema nijednog dokumenta iz ratnog razdoblja ni neovisnog svjedoka; ovaj članak opisuje kako je mit nastao, a ne uređaj u koji bi se moglo vjerovati.

U posljednjim godinama Drugog svjetskog rata nacistička Njemačka razvijala je nekoliko stvarnih naprednih oružja, poput rakete V-2 i mlaznih lovaca. Propaganda je govorila o "čudesnom oružju" (Wunderwaffe) koje će okrenuti tijek rata. Kad je rat završio, Saveznici su odvezli dio njemačkih znanstvenika i dokumentacije, a neki su programi godinama ostali tajni. U toj praznini rodile su se priče o oružju koje je navodno bilo gotovo, ali je nestalo.

Šezdesetih godina francuski pisci Louis Pauwels i Jacques Bergier u knjizi Le Matin des magiciens (1960.) popularizirali su ideju da su nacisti spajali okultizam i tajnu znanost. Povjesničar zrakoplovstva Robert F. Dorr poslije je opisao kako su takve priče o "čarobnim" njemačkim oružjima punile jeftine časopise. Zvona među njima još nije bilo.

Knjiga iz 2000.

Godine 2000. poljski novinar i pisac Igor Witkowski objavio je knjigu Prawda o Wunderwaffe ("Istina o čudesnom oružju"). U njoj je opisao uređaj koji je nazvao Die Glocke. Prema Witkowskom, neimenovani poljski dužnosnik pokazao mu je zapisnik saslušanja Jakoba Sporrenberga, generala SS-a kojem se nakon rata sudilo u Poljskoj, gdje je i pogubljen 1952. U tom je zapisniku, tvrdio je Witkowski, Sporrenberg govorio o tajnom projektu i ubojstvu šezdesetak ljudi koji su o njemu nešto znali.

Witkowski nikad nije objavio taj dokument ni rekao tko mu ga je pokazao. Drugi istraživači nisu ga pronašli u arhivima. Sve što se o zvonu zna, zna se iz njegova prepričavanja.

Prema toj priči, projekt je pokrenut 1942., a pokusi su počeli sredinom 1944. u postrojenjima u Donjoj Šleskoj, pod nadzorom jednog odjela SS-a. Uređaj je bio visok oko četiri metra, širok oko tri, a u njemu su se u suprotnim smjerovima okretala dva valjka ispunjena tekućom tvari nalik živi, s oznakom "Xerum 525". Dok je radio, svijetlio je modrikastim svjetlom, a ljudi i biljke u blizini navodno su obolijevali. Pred kraj rata uređaj je, prema Witkowskom, odvezen na nepoznato mjesto.

Novinar iz Londona

Priča bi vjerojatno ostala poznata samo u Poljskoj da je nije pronašao Nick Cook, dugogodišnji urednik za zrakoplovstvo u stručnom časopisu Jane's Defence Weekly. U knjizi The Hunt for Zero Point (2001.) Cook je istraživao glasine o tajnim pokusima s antigravitacijom i posvetio zvonu nekoliko poglavlja. Iznio je i pretpostavku da je general SS-a Hans Kammler, koji je vodio velike građevinske projekte i čiji je kraj rata do danas nejasan, tehnologiju predao Amerikancima u zamjenu za slobodu.

Cook je bio ugledan novinar, pa je njegova knjiga priči dala težinu koju prije nije imala. Recenzent časopisa Salon napisao je da ga Cookova karijera tjera da priču pogleda dvaput, ali da autor od sitnih nedosljednosti i nejasnih detalja pokušava napraviti dokaz. Witkowskijeva knjiga prevedena je na engleski 2003., a zvono su potom preuzeli Joseph P. Farrell, Jim Marrs i drugi pisci o tajnim tehnologijama, kao i televizijske emisije o izvanzemaljcima.

"Muchołapka"

U Ludwikowicama Kłodzkim i danas stoji neobična betonska građevina: prsten na dvanaest stupova, kojem su ljudi dali nadimak Muchołapka ("muholovka"). Witkowski je pretpostavio da je služio kao ispitni okvir za zvono. Pisac Jason Colavito i drugi kritičari navode da je riječ o ostacima obične industrijske rashladne kule, kakve su postojale uz tvornice u tom kraju. Službeni ratni naziv i namjena građevine nisu dokumentirani, pa je i ona postala dio priče.

Kraj je doista imao tajne ratne objekte. U obližnjim Sovinim gorama nacisti su gradili golemi podzemni kompleks Riese, koji su kopali zatočenici koncentracijskog logora Gross-Rosen u nehumanim uvjetima, a mnogi od njih ondje su umrli. Ta stvarna povijest prisilnog rada i patnje često se u pričama o zvonu svodi na kulisu za tajno oružje.

Kako je zvono ušlo u pop kulturu

Do 2010-ih zvono se pojavljivalo u televizijskim serijama, videoigrama i romanima. Na internetu su ga povezivali s padom "žira" kod Kecksburga 1965., s pričama o nacistima na Mjesecu i s takozvanim zlatnim vlakom koji se 2015. tražio kod Wałbrzycha. Povjesničar Eric Kurlander spomenuo ga je 2017. u knjizi o nacističkoj ezoteriji, a recenzent Julian Strube upozorio je da se pritom oslanja na senzacionalističku poslijeratnu literaturu.

Skeptik Brian Dunning sažeo je stanje stvari: jedini dokaz je prepričani iskaz iz treće ruke, bez potvrde ijednog drugog izvora. Novinar Patrick J. Kiger pak navodi argument istraživača Davida Myhre: da je Njemačka doista imala takav uređaj, upotrijebila bi ga dok su joj se Saveznici približavali.

Kronologija

  1. 1942.: Prema Witkowskom, godina pokretanja projekta zvona.
  2. Sredina 1944.: Prema Witkowskom, početak pokusa u Donjoj Šleskoj.
  3. 1952.: General SS-a Jakob Sporrenberg pogubljen je u Poljskoj nakon suđenja za ratne zločine.
  4. 1960.: Pauwels i Bergier objavljuju Le Matin des magiciens o nacističkom okultizmu.
  5. 2000.: Igor Witkowski u knjizi Prawda o Wunderwaffe opisuje Die Glocke.
  6. 2001.: Nick Cook u knjizi The Hunt for Zero Point predstavlja zvono engleskim čitateljima.
  7. 2003.: Witkowskijeva knjiga izlazi na engleskom.
  8. 2015.: Priča o zvonu povezuje se s potragom za nacističkim zlatnim vlakom kod Wałbrzycha.
  9. 2017.: Eric Kurlander spominje zvono u knjizi Hitler's Monsters.

Ključne osobe

  • Igor Witkowski: Poljski publicist koji je 2000. prvi opisao Die Glocke.
  • Nick Cook: Britanski novinar koji je zvono 2001. predstavio svjetskoj javnosti.
  • Jakob Sporrenberg: General SS-a na čiji se navodni iskaz poziva Witkowski.
  • Hans Kammler: General SS-a za kojeg je Cook pretpostavio da je tehnologiju predao Amerikancima.
  • Jason Colavito: Pisac koji je priču o zvonu kritički raščlanio.
  • Brian Dunning: Skeptik koji upozorava da o zvonu postoji samo iskaz iz treće ruke.

Što se zna

  1. Prvi poznati opis uređaja nazvanog Die Glocke nalazi se u knjizi Igora Witkowskog iz 2000.
  2. Dokument na koji se Witkowski poziva, zapisnik saslušanja Jakoba Sporrenberga, nikad nije objavljen.
  3. Nijedan dokument iz ratnog razdoblja ni neovisan svjedok ne spominju uređaj u obliku zvona.
  4. Betonska građevina zvana Muchołapka postoji u Ludwikowicama Kłodzkim, ali njezina ratna namjena nije dokumentirana.
  5. Podzemni kompleks Riese u Sovinim gorama stvaran je i gradili su ga zatočenici logora Gross-Rosen.

Otvorena pitanja

  • Je li Witkowski doista vidio neki dokument i, ako jest, što je u njemu pisalo?
  • Čemu je služila betonska građevina u Ludwikowicama Kłodzkim?
  • Zašto se priča o zvonu pojavila tek pedeset i pet godina nakon rata?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Witkowski, I. (2003). The Truth About the Wunderwaffe. European History Press.
  • Kurlander, E. (2017). Hitler's Monsters: A Supernatural History of the Third Reich. Yale University Press.

Izvori