Šuplja Zemlja

Edmond Halley, onaj po kojem je nazvan komet, 1692. predložio je da je Zemlja šuplja, s manjim kuglama unutra. Danas se ta ideja uči kao primjer napuštene hipoteze, ali na internetu i dalje živi priča o otvorima na polovima i tajnom letu admirala Byrda.

Ukratko

  • Edmond Halley 1692. predložio je da se Zemlja sastoji od vanjske ljuske i dviju unutarnjih kugli, kako bi objasnio promjene smjera kompasa.
  • Amerikanac John Cleves Symmes od 1818. tvrdio je da je Zemlja šuplja i otvorena na polovima i tražio je ekspediciju na sjeverni pol.
  • U 20. stoljeću ideju su preuzeli ezoterici i pisci o NLO-ima, a knjiga iz 1964. pripisala je admiralu Richardu Byrdu let "u unutrašnjost Zemlje".
  • Mjerenja gustoće Zemlje, potresni valovi i putovanja na oba pola pokazuju čvrstu Zemlju s gustom jezgrom i bez otvora.

Zamisao o svijetu ispod zemlje stara je koliko i mitovi: grčki Had, kršćanski pakao, hinduistička Patala i brojne predaje naroda koji pričaju da su njihovi preci izašli iz unutrašnjosti zemlje. Znanstvena hipoteza o šupljoj Zemlji mnogo je mlađa i nastala je iz posve praktičnog problema.

Halleyjeve unutarnje kugle

Pomorci su znali da kompas ne pokazuje točno na sjever i da se to odstupanje s godinama mijenja. Edmond Halley, astronom koji je kasnije predvidio povratak kometa nazvanog po njemu, 1692. objavio je u časopisu Kraljevskog društva rad s neobičnim objašnjenjem. Zemlja bi mogla biti ljuska debela oko 800 kilometara, unutar koje se nalaze dvije manje koncentrične kugle i jezgra, svaka sa svojim magnetskim polovima. Kugle se okreću nešto različitom brzinom, pa se magnetsko polje na površini polako mijenja.

Halley se oslanjao i na Newtonovu procjenu, kasnije pogrešnu, da je Mjesec gušći od Zemlje. Zamišljao je da je prostor između kugli ispunjen svjetlećim plinom, koji bi, izlazeći kroz tanku koru na polovima, mogao stvarati polarnu svjetlost. Hipoteza je bila ozbiljan znanstveni prijedlog svojeg vremena, ali je ubrzo naišla na mjerenja koja joj se nisu uklapala.

Mjerenje težine planeta

Godine 1774. astronom Nevil Maskelyne mjerio je koliko se visak otklanja prema škotskoj planini Schiehallion, a matematičar Charles Hutton iz tih je mjerenja izračunao da je Zemlja u prosjeku gotovo dvostruko gušća od stijena na površini. Henry Cavendish 1798. torzijskom je vagom izmjerio prosječnu gustoću Zemlje od oko 5,5 grama po kubičnom centimetru. Stijene na površini imaju gustoću oko 2,7, pa unutrašnjost mora biti od mnogo težeg materijala, a ne prazna.

Symmes i otvori na polovima

Usprkos tome, šuplja Zemlja doživjela je najveću slavu u 19. stoljeću. Američki vojni časnik John Cleves Symmes ml. 1818. razaslao je znanstvenicima i političarima okružnicu u kojoj je izjavio da je Zemlja šuplja, nastanjena iznutra i otvorena na polovima, te pozvao stotinu hrabrih ljudi da s njim krenu na sjever. Prema njegovu modelu, Zemlja se sastojala od nekoliko koncentričnih ljuski, a otvori na polovima bili su široki tisućama kilometara. Symmes je godinama držao predavanja, a njegov sljedbenik Jeremiah N. Reynolds lobirao je za ekspediciju, što je pridonijelo pokretanju velike američke istraživačke ekspedicije 1838.-1842. U Hamiltonu u Ohiju danas stoji spomenik Symmesu i njegovoj teoriji.

Ideja je ušla u književnost: od romana Symzonia (1820.) i Poeova Arthura Gordona Pyma do Verneova Putovanja u središte Zemlje (1864.). Cyrus Teed 1869. obrnuo je model i tvrdio da živimo na unutarnjoj strani šuplje kugle, a Marshall Gardner 1913. smjestio je u središte Zemlje malo sunce.

Admiral Byrd i "zemlja iza pola"

Najpoznatija suvremena inačica potječe iz knjige The Hollow Earth (1964.) koju je pod imenom "dr. Raymond Bernard" objavio Walter Siegmeister. Bernard je tvrdio da je američki polarni istraživač Richard E. Byrd preletio sjeverni i južni pol i ušao u unutrašnjost Zemlje, a kao dokaz navodio je Byrdovu rečenicu da je područje iza pola "veliko nepoznato", istrgnutu iz konteksta. Prema Bernardu, otvori nisu primijećeni jer piloti prate magnetski rub otvora i nikad ne prelete pravi zemljopisni pol. Kasnije se pojavio i "tajni dnevnik", prema kojem je Byrd u veljači 1947. preletio sjeverni pol i sletio u zelenu dolinu s mamutima.

Byrd je doista bio polarni letač: 9. svibnja 1926. pokušao je preletjeti sjeverni pol, a je li ga stvarno dosegnuo i danas je sporno, dok je u studenome 1929. preletio južni pol. Od kraja 1946. do kraja veljače 1947. zapovijedao je američkom operacijom Highjump na Antarktici, dakle na suprotnom kraju Zemlje od mjesta gdje ga smješta "dnevnik". Nijedan službeni zapis ne potvrđuje let u unutrašnjost planeta.

Kronologija

  1. 1692.: Edmond Halley objavljuje hipotezu o ljusci i unutarnjim kuglama.
  2. 1774.: Mjerenja na planini Schiehallion pokazuju da je Zemlja gušća od stijena na površini.
  3. 1798.: Henry Cavendish mjeri prosječnu gustoću Zemlje.
  4. 1818.: John Cleves Symmes razašilje okružnicu o šupljoj Zemlji otvorenoj na polovima.
  5. 1838.-1842.: Američka istraživačka ekspedicija, za koju je lobirao Jeremiah N. Reynolds.
  6. 1864.: Jules Verne objavljuje Putovanje u središte Zemlje.
  7. 1926.: Richard E. Byrd pokušava preletjeti sjeverni pol; uspjeh leta i danas je sporan.
  8. 1929.: Byrd preleti južni pol.
  9. 1946.-1947.: Byrd zapovijeda operacijom Highjump na Antarktici.
  10. 1964.: Knjiga Raymonda Bernarda pripisuje Byrdu let u unutrašnjost Zemlje.
  11. 1981.: Objavljen je Preliminarni referentni model Zemlje (PREM), temeljen na potresnim podacima.

Ključne osobe

  • Edmond Halley: Engleski astronom koji je 1692. predložio da je Zemlja šuplja s unutarnjim kuglama.
  • Henry Cavendish: Engleski znanstvenik koji je 1798. izmjerio prosječnu gustoću Zemlje.
  • John Cleves Symmes ml.: Američki časnik, najpoznatiji zagovornik šuplje Zemlje otvorene na polovima.
  • Jeremiah N. Reynolds: Symmesov sljedbenik koji je lobirao za polarnu ekspediciju.
  • Richard E. Byrd: Američki polarni istraživač kojemu je pripisan let u unutrašnjost Zemlje.
  • Walter Siegmeister: Pisac koji je pod imenom Raymond Bernard objavio knjigu The Hollow Earth.

Što se zna

  1. Halley je 1692. predložio šuplju Zemlju kako bi objasnio promjene magnetskog polja.
  2. Prosječna gustoća Zemlje je oko 5,5 grama po kubičnom centimetru, otprilike dvostruko više od stijena na površini.
  3. Brzina i putanje potresnih valova pokazuju čvrstu koru i plašt, tekuću vanjsku i čvrstu unutarnju jezgru od željeza i nikla.
  4. Na južnom polu postoji stalna istraživačka stanica, a do sjevernog pola stiže se brodovima, avionima i pješice.
  5. Byrd je od kraja 1946. do kraja veljače 1947. vodio operaciju Highjump na Antarktici, a ne let nad sjevernim polom, kako tvrdi "tajni dnevnik".

Što tvrde zagovornici

  • Predaje mnogih naroda o precima koji su došli iz unutrašnjosti zemlje sjećanje su na stvarni podzemni svijet.
  • Halley, ugledni znanstvenik, ozbiljno je zastupao šuplju Zemlju, a promjene magnetskog polja ni danas nisu potpuno objašnjene.
  • Byrdove izjave o "zemlji iza pola" i njegov dnevnik svjedoče o letu u unutrašnjost Zemlje koji je kasnije zataškan.
  • Otvori na polovima nisu primijećeni jer piloti i pomorci prate magnetski rub otvora i nikad ne stignu do pravog zemljopisnog pola.

Što kažu kritičari

  • Prosječna gustoća Zemlje ne bi bila dvostruko veća od gustoće površinskih stijena kad bi unutrašnjost bila šuplja.
  • Potresni valovi prolaze kroz unutrašnjost i mijenjaju brzinu točno onako kako to predviđa čvrsta Zemlja s gustom jezgrom.
  • Do zemljopisnih polova stiže se i bez kompasa, prema zvijezdama i satelitskoj navigaciji, a na južnom polu stoji stalna stanica.
  • Byrd je zimu 1946.-1947. proveo na Antarktici, a za "dnevnik" ne postoji izvornik ni službeni zapis.
  • Na oba pola ljudi su stajali, a nitko nije vidio ni otvor ni rub otvora.

Otvorena pitanja

  • Zašto je ideja šuplje Zemlje preživjela i nakon što su je mjerenja odbacila?
  • Tko je napisao Byrdov "tajni dnevnik"?

Teorije

  • Zemlja je čvrsta, s kamenom korom i plaštom te jezgrom od željeza i nikla
  • Zemlja je čvrsta, ali u njoj postoje velike neistražene špilje i podzemni prostori
  • Zemlja je šuplja i u njezinoj unutrašnjosti postoji skriveni svijet

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Standish, D. (2006). Hollow Earth: The Long and Curious History of Imagining Strange Lands, Fantastical Creatures, Advanced Civilizations, and Marvelous Machines Below the Earth's Surface. Cambridge: Da Capo Press.

Izvori