Potres u Lisabonu 1755.

Potres, tsunami i požari razorili su Lisabon na blagdan Svih svetih i pokrenuli rasprave o prirodi, vjeri i ljudskoj odgovornosti.

Ukratko

  • Veliki potres pogodio je Lisabon 1. studenoga 1755.
  • Potres su slijedili tsunami i požari koji su dodatno razarali grad.
  • Procjene broja poginulih vrlo su različite; katastrofa je odnijela desetke tisuća života.
  • Događaj je ostavio dubok trag u europskoj filozofiji, znanosti i urbanizmu.

Jutro na blagdan Svih svetih

Ujutro 1. studenoga 1755. mnogi su stanovnici Lisabona bili u crkvama na misama povodom blagdana Svih svetih. Tada je snažan potres pogodio grad i okolno područje. Zgrade su se tresle, zidovi pucali, a dijelovi grada rušili su se na ulice. Budući da je Lisabon bio važna luka i prijestolnica portugalskog carstva, katastrofa je pogodila ne samo stanovništvo nego i političko i trgovačko središte zemlje.

Točna magnituda potresa ne može se izravno izmjeriti jer se dogodio prije suvremenih seizmografa. Znanstvenici na temelju povijesnih opisa i geoloških istraživanja procjenjuju da je mogao dosegnuti magnitudu oko 8,5 do 9,0. Točan položaj rasjeda koji je izazvao potres i dalje je predmet istraživanja.

More koje se vratilo

Nakon potresa mnogi su preživjeli pobjegli prema otvorenim prostorima i luci, nadajući se da će ondje biti sigurniji od ruševina i požara. No more se povuklo, a zatim se vratio snažan tsunami. Valovi su ušli u ušće rijeke Tejo i poplavili obalna područja. Tsunami je pogodio i druge dijelove portugalske obale te sjeverozapadnu Afriku, a tragovi su zabilježeni i preko Atlantika.

Požari su dodatno pogoršali razaranje. U gradu su gorjele svijeće i otvorena ognjišta, a potres je srušio zgrade i prekinuo uobičajene načine gašenja požara. Vatra se širila među ruševinama i trajala danima. Kombinacija potresa, tsunamija i požara uništila je velik dio povijesnog središta.

Procjene žrtava razlikuju se jer su se evidencije raspale, a izvještaji iz različitih dijelova grada nisu bili potpuni. Često se navodi oko 30.000 poginulih u samom Lisabonu, dok šire procjene za cijelu katastrofu dosežu i više desetaka tisuća. Zato nije opravdano navoditi jedan broj kao potpuno siguran.

Od obnove do novih ideja

Portugalska vlast, pod vodstvom kralja Josipa I. i njegova ministra Sebastiãa Joséa de Carvalha e Mela, kasnije poznatog kao markiz od Pombala, organizirala je pomoć i obnovu. U obnovljenom središtu uvedene su pravilnije ulice i zgrade projektirane s većom pažnjom prema konstrukcijskoj otpornosti. Eksperimenti s modelima zgrada i simulacijama potresa često se navode kao rani primjer sustavnog promišljanja seizmičke sigurnosti, premda se njihova kasnija primjena ne smije preuveličavati.

Katastrofa je potaknula i filozofske rasprave. Ako se razaranje dogodilo na blagdan, u gradu punom crkava, kako ga objasniti u svijetu koji se smatrao moralno uređenim? Mislioci poput Voltairea dovodili su u pitanje jednostavna objašnjenja prema kojima se svaka nesreća može protumačiti kao zaslužena kazna ili dio savršenog plana. Potres je tako postao dio šire europske rasprave o zlu, providnosti, znanstvenom objašnjenju i ljudskoj ranjivosti.

Što se zna

  1. Potres se dogodio 1. studenoga 1755.
  2. Procijenjena magnituda iznosi približno 8,5–9,0, ali to nije instrumentalno izmjeren podatak.
  3. Tsunami je pogodio portugalsku obalu i druge dijelove Atlantika.
  4. Požari su trajali nakon samog potresa i povećali razmjere štete.
  5. Točan broj žrtava i precizna lokacija izvornog rasjeda nisu potpuno sigurni.

Izvori