Zagonetna mjesta, neobične pojave u prirodi i ponašanja životinja koja ni danas ne razumijemo do kraja.
Al Naslaa, razdvojena stijena: U pustinji kraj oaze Tayme stoji stijena od pješčenjaka visoka kao dvokatnica, rasječena od vrha do dna procjepom ravnim kao da je izrezan pilom. Obje polovice drže se na uskim stopama, a na glatkoj stijeni urezani su konji, kozorozi i drevni natpisi.
Bermudski trokut: U dijelu Atlantika između Floride, Bermuda i Portorika nestali su brodovi i zrakoplovi bez traga. Jedni govore o zagonetnoj sili, drugi da je to samo jedno od najprometnijih mora na svijetu.
Crvena kiša u Kerali: U ljeto 2001. na jugu Indije dva je mjeseca povremeno padala kiša crvena poput krvi i bojila odjeću ružičasto. Službeno izvješće našlo je u njoj spore alga, a dvojica fizičara tvrdila su da su stanice došle iz svemira.
Đavolja varoš: Na obronku planine Radan u južnoj Srbiji iz zemlje se dižu dvjesto dva stupa s kamenim kapama na vrhu. Predaja kaže da su to okamenjeni svatovi, a geolozi da ih je stvorila kiša.
Đavolje more i Zmajev trokut: Južno od Tokija leži dio Tihog oceana koji se u knjigama o tajnama naziva Đavoljim morem i Zmajevim trokutom, "pacifičkim Bermudskim trokutom". Njegov najpoznatiji gubitak, istraživački brod nestao 1952., ima vrlo zemaljsko objašnjenje.
Dust Bowl: Suša i prašina pretvorile su dijelove američkih Velikih ravnica u poljoprivrednu katastrofu tijekom Velike depresije.
Erupcija Tambore 1815.: Erupcija indonezijskog vulkana izbacila je toliko materijala u atmosferu da je sljedeća godina na sjevernoj polutki ostala zapamćena kao godina bez ljeta.
Fatamorgana: Nad morem se pojavi brod koji lebdi u zraku, a iznad njega još jedan, okrenut naopako. Istraživači Arktika zbog takvih su slika na zemljovide ucrtavali planine i otoke kojih nema.
Gljiva koja upravlja mravima: Zaraženi mrav napusti krošnje, spusti se gotovo do tla i u podne zagrize žilu na donjoj strani lista, uvijek oko 25 centimetara iznad zemlje. Tu ugine, a iz njegove glave izraste gljiva.
Grenlandski morski pas: Najveća od 28 ženki grenlandskog morskog psa koje su istraživači izmjerili 2016. bila je duga pet metara i, prema leći njezina oka, stara između 272 i 512 godina. Mogla je plivati sjevernim morima kad je Galileo Galilei gledao Jupiterove mjesece.
Jegulje i Sargaško more: Jegulje žive u rijekama i jezerima diljem Europe, a nitko nikad nije vidio kako se mrijeste. Aristotel je mislio da nastaju iz blata, mladi Sigmund Freud uzalud je tražio njihove spolne žlijezde, a prva jegulja praćena do mrijestilišta stigla je tek 2022.
Jezero Nyos: Jedne kolovoške večeri 1986. iz mirnog planinskog jezera u Kamerunu bez vatre i bez eksplozije izašao je oblak plina koji je ugušio stanovnike okolnih sela. Znanstvenici su morali otkriti prirodnu pojavu za koju se dotad nije znalo.
Kamenje koje putuje u Dolini smrti: Na isušenom jezeru u kalifornijskoj pustinji kamenje teško i stotinjak kilograma ostavlja duge tragove u tlu. Desetljećima ga nitko nije vidio kako se pomiče.
Kiše žaba i riba: Od antike do danas ljudi opisuju oluje nakon kojih su po ulicama i poljima ležale žive ribe i žabe, kao da su pale s neba. Vodene pijavice objašnjavaju mnogo slučajeva, ali ne sve.
Kit od 52 herca: Od 1989. podvodni mikrofoni u Tihom oceanu bilježe pjesmu kita na frekvenciji kojom ne pjeva nijedan drugi poznati kit. Životinju nitko nikad nije vidio.
Krater Darvaza, "Vrata pakla": Usred pustinje Karakum u Turkmenistanu desetljećima gori rupa široka šezdesetak metara. Svi znaju što gori, ali nitko pouzdano ne zna kad je i zašto zapaljena.
Krvavi slapovi: Na rubu bijelog ledenjaka na Antarktici iz leda curi tekućina boje krvi. Istraživači su stotinu godina tražili odakle dolazi i zašto se ne smrzava.
Kuglasta munja: Svjetleća kugla veličine lopte ulazi kroz zatvoreni prozor, lebdi sobom nekoliko sekundi i nestane uz prasak. Takve su priče stoljećima smatrane izmišljotinom, a prva znanstvena snimka nastala je tek 2012.
Lakijeva erupcija 1783.: Erupcija na Islandu stvorila je dugotrajnu maglicu koja je prekrila dijelove Europe i izazvala teške posljedice za ljude i stoku.
Ledeni prst smrti (brinicle): Ispod antarktičkog morskog leda prema dnu se spušta šuplja ledena cijev. Kad dotakne dno, po njemu se raširi mreža leda koja zamrzne sve što se ne stigne maknuti, i morske ježince i zvjezdače.
Magnetsko osjetilo ptica: Crvendać koji noću seli osjeća Zemljino magnetsko polje, ali samo kad ima svjetla, a kompas mu prestane raditi od radijskog šuma iz gradskih uređaja. Prema vodećoj hipotezi, njegov kompas radi na načelima kvantne fizike.
Makhunik: selo niskih kuća: U iranskom selu Makhuniku stara vrata mogu biti niža od jednog metra, a zbog toga su mještani prozvani „patuljcima”. Iza senzacionalnog nadimka stoje male kuće, teško okruženje i priče o oskudici koje treba prenositi uz jasno razlikovanje svjedočanstava od medicinskih dokaza.
Masovna uginuća ptica: U novogodišnjoj noći 2010. na gradić Beebe u Arkansasu pale su tisuće kosova i udarale o krovove, automobile i poštanske sandučiće. Godinu dana poslije, iste noći, s neba su pale još stotine.
Masovno nasukavanje kitova: U veljači 2017. na novozelandskom rtu Farewell Spit nasukalo se više od 400 bjelogrlih dupina. Spasioci su preživjele vratili u more, a dva dana poslije na istu je obalu doplovilo novo krdo od 240 životinja.
Minojska erupcija Tere: Eksplozivna erupcija egejskog otoka zatrpala je naselja i ostavila tragove koji i danas pomažu istraživačima razumjeti kraj brončanog doba.
Mit o samoubojstvu leminga: U Disneyjevu filmu nagrađenom Oscarom tisuće leminga jure prema moru i bacaju se s litice u valove. Snimljeno je u Alberti, kilometrima od mora i daleko od mjesta gdje leminzi žive, a životinje je s litice gurala filmska ekipa.
Most u Overtounu: S jednog kamenog mosta kraj škotskog grada Dumbartona desetljećima skaču psi, i to gotovo uvijek s istog mjesta. Neki su preživjeli pad, vratili se na most i skočili ponovno.
Mravlje spirale smrti: Ujutro 4. rujna 1936. na betonskoj stazi ispred knjižnice na otoku u Panamskom kanalu nekoliko stotina mrava hodalo je u krug, cijeli dan i cijelu noć. Sljedećeg jutra gotovo nijedan više nije stajao na nogama.
Oblaci Morning Glory: U proljetnim jutrima nad zaljevom na sjeveru Australije pojavi se oblak u obliku valjka, dug i stotine kilometara, i kotrlja se nebom brzinom automobila. Piloti jedrilica dolaze iz cijelog svijeta da bi jedrili na njemu.
Periodične cikade: Trinaest ili sedamnaest godina žive pod zemljom, a onda u istom tjednu izađu milijuni njih i šume zaglušno zapjevaju. Zašto su obje brojke prosti brojevi, znanstvenici se pitaju više od pola stoljeća.
Pjevajuće dine: Kad se niz strminu pješčane dine pokrene lavina suhog pijeska, iz dine se začuje dubok, ujednačen ton, glasan poput niskoletećeg zrakoplova. Fizičari se i danas spore o tome što točno određuje visinu tog tona.
Plave rupe, okomite špilje u moru: Usred tirkiznog grebena otvara se gotovo savršen tamnoplavi krug širok tristo metara. Ispod njega su stalaktiti koji su mogli nastati samo na suhom, a u najdubljoj poznatoj plavoj rupi instrumenti ni na 420 metara nisu dotaknuli dno.
Potres u Lisabonu 1755.: Potres, tsunami i požari razorili su Lisabon na blagdan Svih svetih i pokrenuli rasprave o prirodi, vjeri i ljudskoj odgovornosti.
Ružičasta jezera, Hillier i Retba: Na otoku uz južnu obalu Australije, odmah iza pješčanog nasipa prema modrom oceanu, leži jezero boje žvakaće gume. Voda zahvaćena čašom ostaje ružičasta, a znanstvenici su tek 2022. objavili popis svih bića koja je boje.
Sargaško more: Usred Atlantika postoji more koje nema nijednu obalu, a površinom mu plutaju zlatnosmeđe alge. Mornari su stoljećima pričali o brodovima koji su u njemu zapeli zauvijek.
Seoba leptira monarha: Svake jeseni milijuni leptira iz Kanade i SAD-a lete tisuće kilometara do nekoliko planinskih šuma u Meksiku. Nijedan od njih ondje nikad nije bio, jer su ih prethodno ostavila tri ili četiri naraštaja njihovih predaka.
Sprite munje, crveni bljeskovi iznad oluja: Piloti su desetljećima pričali o crvenim bljeskovima iznad olujnih oblaka, a znanstvenici su ih smatrali optičkom varkom. Onda je 1989. kamera koja se ondje našla slučajno snimila jedan od njih.
Struktura Richat, "Oko Sahare": U pustinji Mauritanije leže koncentrični kameni krugovi promjera četrdesetak kilometara, toliko pravilni da su astronautima služili kao orijentir. Geolozi su dugo raspravljali kako su nastali, a danas neki u njima traže Atlantidu.
Šuma Aokigahara podno Fujija: Prije nešto više od tisuću godina Fuji je s boka izlio rijeku lave koja je zatrpala jezero. Na toj se lavi uzdigla šuma toliko gusta i tiha da je Japanci zovu morem drveća, a o njoj kruže priče o duhovima i kompasima koji lude.
Sveti trokut Martin brega: Na brežuljku iznad Dugog Sela stoji stara crkva svetog Martina, oko koje su arheolozi otkopali stotine grobova. Arheolog Juraj Belaj smatra da je ona jedan vrh pretkršćanskog svetog trokuta, a druga dva vrha nose imena koja podsjećaju na Velesa i na žrtvu.
Svjetleće more i "mliječna mora": Mornari stoljećima opisuju noći u kojima je more do obzora svijetlilo bijelo, kao snježna ravnica pod mjesecom. Tek su sateliti potvrdili da takvo more postoji, a njegov uzrok i danas nitko nije izravno izmjerio.
Trokut Michiganskog jezera: Kapetan teretnog broda 1937. zaključao se u kabinu i više ga nitko nije vidio. Trinaest godina kasnije putnički zrakoplov s 58 ljudi nestao je iznad istog jezera, a dvadeset godina potrage nije pronašlo njegovu olupinu.
Vatra svetog Elma: Za oluje vrhovi jarbola počnu svijetliti plavim plamenom koji ne gori i ne grije. Mornari su ga stoljećima smatrali znakom svojeg zaštitnika, a danas ga piloti viđaju na staklima pilotske kabine.
Velika londonska magla 1952.: Pet dana gustog, otrovnog smoga pretvorilo je London u grad u kojem se jedva moglo vidjeti nekoliko koraka.
Veliki dubrovački potres 1667.: Potres je gotovo uništio Dubrovnik, a požari i snažan vjetar produbili su razaranje jednog od najvažnijih gradova Jadrana.
Vilinski krugovi u Namibiji: Na rubu pustinje Namib travu prekidaju milijuni golih krugova, pravilno raspoređenih kao da ih je netko iscrtao. Znanstvenici se već desetljećima spore stvaraju li ih termiti ili same biljke.
Zagrebački potres 1880.: Potres 9. studenoga 1880. teško je oštetio zagrebačke zgrade i promijenio izgled grada koji se brzo modernizirao.
Zmajevo oko u Rogoznici: Na poluotoku kraj Rogoznice leži malo slano jezero okruženo liticama koje ponekad preko noći promijeni boju, zamiriše na pokvarena jaja i ostane gotovo bez života. Mještani kažu da se tada budi zmaj koji spava na dnu.
Zvuk Krakataua 1883.: Eksplozije vulkana bile su čujne tisućama kilometara daleko, a valovi su opustošili obale Indonezije.