Signal BLC1 s Proxime Centauri
U travnju 2019. radioteleskop u Australiji hvatao je Proximu Centauri, najbližu zvijezdu, kad se u podacima pojavila uska linija koja se ponašala kao da je šalje planet. Dvije godine kasnije analiza je pokazala da je to bio odjek elektronike.
Ukratko
- U travnju i svibnju 2019. teleskop Parkes promatrao je Proximu Centauri 26 sati i 9 minuta, a u podacima je jedan od više od pet tisuća "događaja" prošao sve filtre.
- Signal, nazvan BLC1, bio je uzak, na 982 MHz, s pomakom frekvencije od 0,038 Hz u sekundi i vidljiv samo dok je teleskop gledao Proximu.
- Dva rada iz 2021. zaključila su da je to složeni umjetni produkt elektronike, a ne tehnosignatura izvanzemaljaca.
- Slučaj je poslužio kao uzor za provjeru budućih kandidata.
Proxima Centauri, crveni patuljak udaljen 4,22 svjetlosne godine, najbliža je Suncu. Oko nje kruži planet Proxima b, za koji neke studije drže da bi mogao zadržati atmosferu povoljnu za život, pa je zvijezda prirodno odredište potrage za izvanzemaljskim signalima. Projekt Breakthrough Listen, desetogodišnji program potrage za znakovima inteligentnog života u radiovalovima i svjetlu, ima Proximu na popisu zvijezda unutar pet parseka.
Promatranje u Parkesu
Od 29. travnja do 4. svibnja 2019. teleskop Parkes, danas zvan Murriyang, promatrao je Proximu uređajem koji obuhvaća pojas od 0,7 do 4,0 gigaherca. Glavni cilj kampanje bio je praćenje bljeskova zvijezde, a Breakthrough Listen paralelno je snimao uski pojas podataka za potragu za signalima. Teleskop je izmjenjivao pogled: oko 30 minuta na Proximu, pa oko 5 minuta na neki drugi izvor, najčešće kalibracijski radioizvor PKS 1421−490. Takav slijed omogućuje odbacivanje zemaljskih smetnji, jer signal koji potječe iz Proxime trebao bi nestajati kad se teleskop okrene.
Pretraga je u svim promatranjima našla 4 172 702 uskopojasna "pogotka". Od toga je 5160 bilo prisutno u više snimanja Proxime, a ne i u referentnim. Samo se jedan događaj zadržao kroz sve krugove filtriranja i vizualnog pregleda. Nazvan je BLC1, od "Breakthrough Listen Candidate 1".
Što je BLC1 pokazivao
Signal je zabilježen na frekvenciji 982,002571 MHz, s pomakom od 0,038 Hz u sekundi, a trajao je oko 2,5 sata i javljao se samo u snimanjima usmjerenima na Proximu. Pomak frekvencije u vremenu upravo je ono što bi se očekivalo od odašiljača na planetu koji se giba i vrti: radijalno ubrzanje stvara karakterističan "drift". Pretraga je bila namijenjena baš takvim pomacima, a stvarni se uklapao u očekivani raspon.
Frekvencija nije izgledala sumnjivo. Nalazi se u pojasu rezerviranom za zrakoplovnu radionavigaciju, ali oko opservatorija, u krugu od 1000 kilometara, nije bilo registriranog odašiljača koji bi radio na toj frekvenciji. Zato su autori u prvom radu naveli da signal ima karakteristike usklađene s tehnosignaturom i da je među najuvjerljivijim kandidatima dotad.
Javnost i ponovna promatranja
Vijest je u javnost izašla 17. prosinca 2020., kad ju je britanski list The Guardian objavio na temelju procurjelih informacija, prije nego što je tim objavio rad. Tim je tada već ponovno promatrao Proximu: 19., 26. i 30. studenoga 2020. po tri do četiri sata. Nije otkriven nikakav signal na mjestu BLC1 ni u kojem pomaku frekvencije. Isto je bilo i kad su od 29. travnja do 3. svibnja 2021., dvije godine nakon prvog promatranja, ponovili raspored iz 2019. po 12 sati dnevno, istim prijemnikom i u isto lokalno vrijeme.
Što je pokazala analiza
Analiza kojoj je prva autorica Sofia Sheikh objavljena je u Nature Astronomy uz rad o samom promatranju. Tim je razvio postupak provjere potencijalnih tehnosignatura u svijetu u kojem je ljudsko zračenje posvuda. Pretražio je oko 7000 promatranja iz 2019. i 2020. i pronašao desetke "dvojnika" BLC1: signala s istim oblikom na frekvencijama koje su u skladu s uobičajenim taktnim oscilatorima digitalne elektronike.
Zaključak je bio da BLC1 nije izvanzemaljski, nego elektronički pomični intermodulacijski produkt lokalnih smetnji čiji je intenzitet pratio ritam promatranja. Intermodulacija nastaje kad se dva ili više signala miješaju u nelinearnoj elektronici i stvaraju nove frekvencije. Tim je procijenio da BLC1 nastaje miješanjem oscilatora od oko 2 MHz s nekim drugim nepomičnim signalom smetnji. BLC1 je po snazi dva reda veličine slabiji od najjačih članova te skupine, a pojava u snimanjima Proxime i nestanak kad se teleskop okrenuo posljedica su toga što su smetnje pratile ritam promatranja. To objašnjava i zašto je signal bio u zrakoplovnom pojasu: izvor nije namjeravao odašiljati na toj frekvenciji, nego su je stvorile interakcije elektronike.
Autori priznaju da ovakva analiza radiookoline nije jednostavna i da je okolina većine radioteleskopa na frekvencijskim razlučivostima koje SETI koristi slabo opisana. Ipak, njihova pretraga Proxime ostaje najosjetljivija potraga za radijskim tehnosignaturama usmjerena na jednu zvijezdu do tada, s najnižom granicom detekcije izotropne snage od 1,9 gigavata.
Dokazi za i protiv
Smetnje iz elektronike (intermodulacija)
- U prilog: Sheikh i suradnici pronašli su desetke sličnih signala na frekvencijama povezanim s taktnim oscilatorima, a brojčana analiza povezala je BLC1 s oscilatorom od oko 2 MHz; signal se nije ponovio u promatranjima 2020. i 2021.
- Protiv: Izvor smetnje nije točno određen: autori priznaju da se ne zna je li producirana u odašiljaču, prijamniku ili u oba, a smetnje izvan sustava teleskopa nisu izravno izmjerene.
Signal izvanzemaljske tehnologije
- U prilog: Signal je bio uzak, javljao se samo uz pogled na Proximu i imao pomak frekvencije u očekivanom rasponu; u krugu od 1000 km nije bilo registriranog odašiljača na toj frekvenciji.
- Protiv: Nije se ponovio u ponovnim promatranjima, a u istim podacima postoje desetci sličnih signala čije se podrijetlo objašnjava elektronikom.
Kronologija
- 29. travnja – 4. svibnja 2019.: Teleskop Parkes promatra Proximu Centauri, ukupno 26 sati i 9 minuta.
- 19., 26. i 30. studenoga 2020.: Ponovna promatranja ne pokazuju signal.
- 17. prosinca 2020.: Vijest o signalu izlazi u The Guardianu.
- 29. travnja – 3. svibnja 2021.: Ponovljen je raspored iz 2019.; signala nema.
- 2021.: Nature Astronomy objavljuje rad o promatranju i analizu koja BLC1 pripisuje intermodulaciji.
Ključne osobe
- Shane Smith: Prvi autor rada o promatranju Proxime Centauri i signalu BLC1.
- Sofia Sheikh: Astronomkinja, prva autorica analize BLC1.
- Danny Price: Znanstvenik sa Sveučilišta Curtin, suautor oba rada.
Što se zna
- Teleskop Parkes promatrao je Proximu Centauri 26 sati i 9 minuta, od 29. travnja do 4. svibnja 2019.
- BLC1 je zabilježen na 982,002571 MHz, s pomakom od 0,038 Hz/s, u trajanju oko 2,5 sata.
- Signal se nije pojavio ni u jednom ponovnom promatranju 2020. i 2021.
- Tim je pronašao desetke signala sličnog oblika na frekvencijama povezanim s taktnim oscilatorima.
- Dva rada u Nature Astronomy 2021. pripisuju BLC1 intermodulaciji lokalnih smetnji.
Otvorena pitanja
- Koji je točno uređaj izvor smetnji koje su stvorile BLC1?
- Može li se slične lažne signale u budućim potragama prepoznati još ranije?
- Što bi pokazale potrage kojima je Proxima Centauri i dalje cilj?
Teorije
- BLC1 je intermodulacijski produkt zemaljskih smetnji
- BLC1 je signal izvanzemaljske tehnologije s Proxime Centauri
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
Izvori
- Smith, S. i sur. (2021). A radio technosignature search towards Proxima Centauri resulting in a signal of interest. Nature Astronomy 5, 1148-1152.
- Sheikh, S. Z. i sur. (2021). Analysis of the Breakthrough Listen signal of interest blc1 with a technosignature verification framework. Nature Astronomy 5, 1153-1162.
- Wow signal 2020: BLC1 and Proxima Centauri. EarthSky