Najveća otvorena pitanja znanosti, neobjašnjeni signali iz svemira i teorije koje se protive službenoj slici svijeta.
Apollo 13: Više od 300 000 kilometara od Zemlje eksplozija je onesposobila svemirsku letjelicu koja je trebala sletjeti na Mjesec. Trojica astronauta preživjela su zahvaljujući improviziranim rješenjima, radu tisuća ljudi i letjelici koja uopće nije bila namijenjena prijevozu troje ljudi na tako dugom putovanju.
Brzi radijski bljeskovi: Bljesak radiovalova traje nekoliko tisućinki sekunde, a izvor u tom trenutku, prema procjenama, oslobodi energije koliko Sunce u tri dana. Takvi bljeskovi stižu iz dalekih galaksija, možda i tisućama puta dnevno, a astronomi tek dvadesetak godina znaju da postoje.
Carringtonov događaj: U rujnu 1859. polarna svjetlost obasjala je nebo do Kariba, a telegrafisti su dobivali električne udare iz svojih uređaja. Dan ranije jedan engleski astronom vidio je na Suncu dvije točke svjetla kakve nitko prije nije opisao.
Čestica "Oh-My-God": U noći 15. listopada 1991. u atmosferu iznad pustinje u Utahu udarila je jedna jedina čestica s energijom bačene loptice za bejzbol. Prema tadašnjoj teoriji, tako energična čestica ne bi smjela stići do Zemlje.
Deveti planet: Nekoliko ledenih tijela iza Neptuna kruži oko Sunca kao da ih netko slaže u isti smjer. Dvojica astronoma 2016. izračunala su da bi to mogao biti planet nekoliko puta masivniji od Zemlje koji nitko nikad nije vidio.
Eksplozija kod Tunguske: Jednog lipanjskog jutra 1908. iznad sibirske tajge eksplodiralo je nešto snagom stotina atomskih bombi i srušilo osamdeset milijuna stabala. Krater nikad nije pronađen.
Fermijev paradoks: U Mliječnom putu ima stotine milijardi zvijezda, a mnoge su starije od Sunca. Kad bi se u njima rodila samo jedna civilizacija koja putuje svemirom, već bi odavno mogla doći do nas. Zašto onda nikoga ne vidimo?
Fobos-Grunt: Ruska sonda trebala je s Marsova mjeseca Fobosa donijeti uzorke tla na Zemlju, ali nakon lansiranja nije napustila Zemljinu orbitu. Unatoč pokušajima uspostavljanja veze, njezini motori za odlazak prema Marsu nikad nisu odradili planirani manevar.
Fosfin na Veneri: Na Zemlji plin fosfin stvaraju uglavnom mikrobi koji žive bez kisika. Kad su 2020. astronomi objavili da su ga pronašli u oblacima Venere, počela je rasprava koja ni danas nije završena.
Hipoteza simulacije: Ako će jednom računala moći simulirati cijele svjetove s ljudima koji misle i osjećaju, takvih će svjetova biti mnogo više od jednog stvarnog. Oxfordski filozof je 2003. iz toga izveo pitanje koje se ne da lako odbaciti: kako znamo da i mi nismo u jednome od njih?
Hubbleova napetost: Koliko se brzo širi svemir? Kad se to izmjeri iz najstarije svjetlosti u svemiru, dobije se jedan broj, a kad se izmjeri iz bliskih galaksija, drugi. Razlika je mala, ali je ne uspijeva ukloniti ni najbolji teleskop koji imamo.
ʻOumuamua: U listopadu 2017. teleskop na Havajima uočio je malo tijelo koje je projurilo pokraj Sunca i krenulo natrag u međuzvjezdani prostor. Bio je to prvi poznati posjetitelj iz drugog zvjezdanog sustava, a dok je odlazio, ubrzavao je, iako nije imao rep kao komet.
Izgubljeni i pronađeni Beagle 2: Nakon što je na Božić 2003. trebao sletjeti na Mars, mali britanski lander nije poslao nijednu potvrdu da je živ. Više od deset godina poslije, snimke iz Marsove orbite otkrile su ga na površini, djelomično otvorenog.
K2-18b i mogući tragovi dimetil-sulfida: U atmosferi udaljenog planeta svemirski teleskopi pronašli su metan i ugljikov dioksid, a zatim i slabe spektralne tragove koji bi mogli odgovarati spojevima povezanim sa životom na Zemlji. Istraživači se još ne slažu oko toga što ti podaci doista pokazuju.
Kanali na Marsu: Krajem 19. stoljeća ugledni astronomi crtali su na Marsu mrežu ravnih linija dugih tisućama kilometara. Neki su u njima vidjeli djelo civilizacije koja vodu s polova odvodi u pustinje umirućeg planeta.
Katastrofa Nedelin 1960.: Na lansirnoj rampi, pred potpuno napunjenom raketom, okupilo se mnogo više ljudi nego što je siguran postupak dopuštao. Eksplozija je postala jedna od najsmrtonosnijih nesreća u povijesti raketne tehnike.
Krater Chicxulub: Ispod vapnenca poluotoka Yucatána skriven je krater širok oko 180 kilometara, nastao prije približno 66 milijuna godina. Opažanja iz svemira, geofizička mjerenja i bušotine povezali su ga s granicom krede i paleogena, ali pojedinosti o tome kako je udar izazvao masovno izumiranje i dalje se istražuju.
Lice na Marsu: Sonda koja je tražila mjesto za slijetanje snimila je 1976. na Marsu brdo s očima, nosom i ustima. Jedni u njemu vide spomenik nestale civilizacije, drugi igru svjetla i sjene.
Mars Climate Orbiter i zabuna s jedinicama: Sonda je prešla stotine milijuna kilometara i stigla do Marsa, ali se izgubila zbog nesklada između dvaju načina mjerenja. Greška nije bila u nepoznatoj fizici, nego u tome što različiti timovi nisu koristili iste jedinice.
Meteor iznad Čeljabinska: Jednog veljačkog jutra 2013. nad Uralom je bljesnulo svjetlo jače od Sunca. Ljudi su prilazili prozorima da vide što se događa, a nekoliko minuta poslije udarni val razbio je stakla na tisućama zgrada.
Meteorit ALH84001: Kamen s Marsa ležao je tisućama godina u antarktičkom ledu. Kad su u njemu pod elektronskim mikroskopom ugledali sitne crvolike oblike, o njemu je govorio i predsjednik Sjedinjenih Država.
Planet Vulkan: U 19. stoljeću astronomi su tražili planet bliži Suncu od Merkura kako bi objasnili nepravilnosti u njegovoj putanji. Nekoliko opažanja i proračuna učinilo je potragu uvjerljivom, no novi zakon gravitacije pokazao je da dodatni planet nije potreban.
Podzemni oceani Europe i Enkelada: Ispod ledenih kora dvaju Saturnovih i Jupiterovih mjeseca kriju se oceani koje nitko nije izravno vidio. Njihovu prisutnost otkrivaju magnetska mjerenja, gibanje mjeseca i mlazovi vode iz pukotina.
Požar na Apollu 1: Tijekom pokusa na lansirnoj rampi, dok raketa nije bila napunjena gorivom, mali požar u zatvorenoj kabini pretvorio se u smrtonosnu nesreću. Istraga pokazala je da opasnost nije nastala zbog jedne pogreške, nego zbog niza loših tehničkih i organizacijskih odluka.
Praznina u Volaru: U smjeru zviježđa Volara astronomi su otkrili golemo područje s mnogo manje galaksija nego u okolici — ne prostor potpuno lišen materije.
Przybylskijeva zvijezda: Spektar zvijezde HD 101065 prepun je linija rijetkih elemenata, a njihovo preklapanje desetljećima otežava pouzdano čitanje njezina kemijskog sastava.
Ravna Zemlja: Grčki učenjaci izračunali su opseg Zemlje prije više od dvije tisuće godina. Ipak, u 21. stoljeću tisuće ljudi tvrde da je Zemlja ravna ploča i da nas o njezinu obliku obmanjuju.
Signal "Wow!": U kolovozu 1977. radioteleskop u Ohiju zabilježio je signal iz svemira toliko neobičan da je astronom na ispisu zaokružio brojke i dopisao "Wow!". Signal se nikad nije ponovio.
Signal SHGb02+14a: Računala sudionika projekta SETI@home izdvojila su neobičan radijski signal iz podataka radioteleskopa Arecibo. Vijest iz 2004. pretvorila ga je u moguću poruku izvanzemaljaca, dok su istraživači upozoravali da kandidat nije potvrđeno otkriće.
Sojuz 11: Trojica kozmonauta provela su više od tri tjedna na prvoj svemirskoj postaji, a zatim su poginula tijekom povratka, samo nekoliko minuta prije ulaska u gušće slojeve atmosfere.
Solar Warden: Priča o tajnoj svemirskoj floti često se povezuje s Garyjem McKinnonom, koji je tvrdio da je u računalima NASA-e vidio popise časnika i prijenose među letjelicama. No on nije rekao da je pronašao naziv „Solar Warden”.
Šuplja Zemlja: Edmond Halley, onaj po kojem je nazvan komet, 1692. predložio je da je Zemlja šuplja, s manjim kuglama unutra. Danas se ta ideja uči kao primjer napuštene hipoteze, ali na internetu i dalje živi priča o otvorima na polovima i tajnom letu admirala Byrda.
Tabbyina zvijezda: Zvijezda u zviježđu Labuda povremeno je gubila i petinu svoje svjetlosti, bez ikakvog pravilnog ritma. Kad su astronomi 2015. objavili da ne znaju zašto, svijet je počeo govoriti o divovskoj građevini izvanzemaljaca.
Tamna tvar: Galaksije se vrte prebrzo, a skupovi galaksija drže se zajedno iako bi se, prema onome što vidimo, trebali raspasti. Astronomi već devedeset godina mjere gravitaciju nečega što nitko nikad nije vidio.
Veliki privlačitelj: Gibanje brojnih galaksija upućuje prema području koje se većinom skriva iza Mliječne staze. Astronomi su s vremenom pokazali da se ne radi o jednoj tajanstvenoj točki, nego o složenom gravitacijskom toku u kojem sudjeluju velike strukture.
Veliko zatamnjenje Betelgeusea: Krajem 2019. Betelgeuse je naglo oslabila, a nagađanja o skoroj eksploziji stigla su prije objašnjenja opažanja.