Trokut Bennington

Na jugozapadu Vermonta, sjeveroistočno od gradića Benningtona, prostire se gusto pošumljeno gorje u čijem je središtu planina Glastenbury. U 19. stoljeću ondje su postojala drvosječna i ugljenarska naselja Glastenbury i Somerset, ali su potkraj stoljeća počela propadati, a 1937. vermontska skupština ukinula im je status općina. Danas su to gotovo prazni krajevi kroz koje prolazi poznata planinarska staza Long Trail.

U pet godina nakon Drugog svjetskog rata u tom je kraju nestalo petero ljudi. Novine su već 1950. počele povezivati slučajeve, a desetljećima kasnije dobili su ime koje ih je proslavilo.

Lovac koji je poznavao šumu

Prvi je nestao Middie Rivers, 74-godišnji lovac i vodič, 12. studenoga 1945. Rivers je često boravio u lovačkoj kolibi uz Long Trail, a prijatelji su ga opisivali kao iskusnog čovjeka koji dobro poznaje kraj. Otišao je sam u dolinu Bickford Hollow, istočno od Benningtona, i nije se vratio. U potrazi su sudjelovali dobrovoljci i vojnici iz baze Fort Devens. Prema dostupnim izvorima, pronađeno je vrlo malo: jedan neispaljeni metak i, sljedećeg proljeća, rupčić uz stazu.

Studentica na Long Trailu

Paula Jean Welden imala je 18 godina i bila je studentica druge godine na koledžu Bennington. Dana 1. prosinca 1946., nakon smjene u studentskoj blagovaonici, presvukla se i krenula prošetati dijelom staze Long Trail. Nosila je crvenu jaknu, traperice i lagane tenisice. Nije ponijela torbu, dodatnu odjeću ni novac, pa je izgledalo da namjerava biti vani samo nekoliko sati.

Lokalni poduzetnik povezao ju je autom dio puta, a ostatak je prepješačila ili ponovno stopirala. Na stazi je srela skupinu planinara i pitala ih za put; jedan od njih, zaposlenik lista Bennington Banner, kasnije ju je prepoznao na fotografiji u novinama. Padao je mrak dok je hodala prema kraju ceste kojom je staza tada prolazila. Dalje od toga nitko je pouzdano nije vidio.

Sljedećeg jutra cimerica je javila da se Paula nije vratila. Koledž je zatvoren na nekoliko dana, a studenti, nastavnici, vatrogasci, pripadnici Nacionalne garde i stotine dobrovoljaca pretraživali su stazu sve do Glastenburyja. Raspisana je nagrada od 5000 dolara, koja je kasnije povećana. Ispitivani su svi koji su je vidjeli ili su živjeli uz put, a jedan je mještanin neko vrijeme bio pod sumnjom, ali dokazi o zločinu nikad nisu pronađeni. Nikakve dojave o viđenju u drugim gradovima nisu se potvrdile.

Vermont tada nije imao državnu policiju, pa su istragu vodili okružni šerif i državni odvjetnik, a u pomoć su pozvani detektivi iz Connecticuta. Paulin je otac javno kritizirao način na koji je potraga vođena. Već u srpnju 1947. vermontska skupština osnovala je Državnu policiju Vermonta, a nestanak Paule Welden smatra se jednim od glavnih poticaja za tu odluku.

Putnik iz autobusa

Točno tri godine kasnije, 1. prosinca 1949., nestao je James Tedford, 68-godišnji veteran Prvog svjetskog rata koji je živio u domu za vojne veterane u Benningtonu. Rođaci su ga u St. Albansu ispratili na autobus prema jugu, a jedan ga je poznanik vidio u Burlingtonu kad je presjedao na autobus za Bennington. U popularnim pričama Tedford je "nestao iz autobusa" i ostavio stvari na sjedalu. Novinski izvještaji iz tog vremena govore nešto drugo: vozač je mislio da je čovjek nalik Tedfordu izašao u Brandonu, sedamdesetak milja sjeverno od Benningtona, a nestanak je prijavljen tek nakon tjedan dana. Obitelj je rekla da je bio potišten zbog povratka u dom.

Dječak s odlagališta

Dana 12. listopada 1950. nestao je osmogodišnji Paul Jepson. Majka ga je povela na gradsko odlagalište, gdje je obitelj držala svinje, i ostavila ga u kamionetu dok je hranila životinje. Kad se vratila nakon pola sata, dječaka nije bilo. Pas tragač slijedio je njegov trag do obližnjeg raskrižja, gdje je trag nestao. Policija je pretpostavila da je kiša isprala miris, a otac je pomišljao da ga je možda udario automobil čiji je vozač u panici odvezao dijete. Paul nikad nije pronađen.

Žena kraj jezera

Šesnaest dana poslije, 28. listopada 1950., 53-godišnja Frieda Langer, iskusna planinarka, šetala je s rođakom kraj obiteljske kolibe na jezeru Somerset. Okliznula se i pala u potok, pa je rekla da će prečicom otići do kolibe presvući se. Nije stigla. Potraga je uključivala zrakoplove i do 300 ljudi. Njezino je tijelo pronađeno 12. svibnja 1951., oko pet i pol kilometara od kolibe, u području koje je ranije bilo slabo pretraženo. Zbog stanja ostataka uzrok smrti nije se mogao utvrditi. Suprug je pretpostavljao da je zbog hladnoće dobila epileptični napadaj i izgubila se, a jedan je istražitelj smatrao da se utopila.

Od novinskih napisa do "trokuta"

Već u studenome 1950. Bennington Evening Banner pisao je o tome da bi u kraju mogao postojati "izgubljeni horizont", po romanu u kojem putnici nestaju u mističnoj planinskoj dolini. Pravo ime slučajevi su dobili 1992., kad je Joseph A. Citro, pisac i istraživač novoengleskog folklora, područje nazvao Trokutom Bennington. U svojim knjigama povezao je nestanke sa starijim pričama o Glastenburyju. Kasnije su se uz trokut vezale i priče o biću nalik Bigfootu i o NLO-ima, iako za njih nema dokaza.