Petorica iz okruga Yuba

Gary Mathias, Jack Madruga, Bill Sterling, Ted Weiher i Jack Huett živjeli su u gradićima Yuba City i Marysville u kalifornijskoj dolini Sacramento. Bilo im je između 24 i 32 godine. Weiher i Huett imali su intelektualne teškoće, za Sterlinga i Madrugu govorilo se da teže uče, a Mathias, koji je služio vojsku u Zapadnoj Njemačkoj, liječio se od shizofrenije i prema liječnicima je bio u dobrom stanju. Svi su živjeli s roditeljima, koji su ih zvali "dečki". Najviše su voljeli sport i zajedno su igrali u košarkaškoj momčadi Gateway Gators, koju je podupirao lokalni program za osobe s teškoćama.

Utakmica u Chicu

Za subotu 25. veljače 1978. momčad je imala prvu utakmicu turnira koji je organizirala Specijalna olimpijada, a pobjednike je čekao besplatan tjedan u Los Angelesu. Neki su uvečer pripremili dresove i zamolili roditelje da ih ujutro probude na vrijeme. U petak navečer, 24. veljače, odlučili su se odvesti osamdesetak kilometara na sjever, u Chico, na utakmicu sveučilišnih momčadi. Vozio je Madruga, u svom tirkizno-bijelom Mercuryju Montegu iz 1969. Nosili su samo lagane jakne.

Nakon utakmice svratili su u trgovinu Behr's Market u središtu Chica, nešto prije zatvaranja u deset sati, i kupili grickalice, sokove i mlijeko. Prodavačica ih je zapamtila jer su joj zakasnili zatvaranje. To je posljednje mjesto na kojem su sigurno viđeni. Kad se ujutro nisu vratili, obitelji su pozvale policiju.

Automobil na snježnoj granici

Nekoliko dana kasnije šumar iz nacionalne šume Plumas javio je da je 25. veljače vidio taj automobil na cesti između Orovillea i Quincyja, visoko u planini. Tada nije pomislio ništa posebno, jer mnogi zimi ondje dolaze na skijaško trčanje. Automobil je pronađen 28. veljače, na oko 1.300 metara visine, blizu snježne granice. U njemu su bili omoti hrane iz Chica, programi utakmice i uredno složena karta Kalifornije.

Mjesto je bilo daleko od svakog izravnog puta kući. Madrugini roditelji rekli su da on nije volio hladnoću i nikad nije išao u planinu. Kotači su bili zaglavljeni u snijegu, ali snijeg nije bio dubok i petorica zdravih mladića lako bi ga izgurala. Ključevi su nedostajali, ali kad je policija spojila žice, motor je odmah upalio, a u spremniku je bila četvrtina goriva. Na podvozju nije bilo ni ogrebotine, iako je automobil prošao dug i neravan planinski put. Jedan prozor bio je spušten, a vrata otključana, što obitelj nije mogla zamisliti od Madruge. Snježna oluja zaustavila je potragu nakon nekoliko dana.

Javio se i jedan svjedok. Joseph Schons iz Sacramenta te se noći zaglavio na istoj cesti, nedaleko od mjesta gdje je pronađen Mercury, i u automobilu je doživio blagi srčani udar. Ispričao je da je oko pola dvanaest noću iza sebe vidio farove i skupinu ljudi, a kad ih je zazvao u pomoć, utihnuli su i ugasili svjetla. Kasnije je vidio i svjetla baterijskih svjetiljki, koja su se također ugasila. Sam je kasnije priznao da nije siguran u sve što je vidio, jer je bio u jakim bolovima.

Šumarska prikolica

Početkom lipnja 1978., kad se snijeg otopio, skupina motociklista ušla je u prikolicu šumarske službe kraj ceste, oko 31 kilometar dalje od mjesta gdje je ostao automobil. U njoj je pronađeno tijelo Teda Weihera. Umro je od gladi i pothlađenosti, a prema rastu brade živio je još oko tri mjeseca nakon nestanka. U spremištu kraj prikolice bilo je hrane za cijelu godinu, a zalihe nisu bile otvorene. Nisu upotrijebljeni ni kamin, ni plinski spremnik za grijanje, ni topla šumarska odjeća. Pojedene su samo vojne konzerve, otvorene vojnim otvaračem kojim su se znali služiti Mathias i Madruga. U prikolici su bile i Mathiasove tenisice.

Sljedećih dana uz istu cestu pronađeni su ostaci Madruge i Sterlinga, a nešto dalje i Huettovi. Svi su umrli od pothlađenosti. Gary Mathias nije pronađen. Njegova je slika poslana bolnicama po cijeloj Kaliforniji, ali od njega nikad nije stigao glas.

Što je moglo biti

Istražitelji su doznali da je Mathias imao prijatelje u selu Forbestown i pretpostavili da su možda htjeli svratiti onamo, pogrešno skrenuli i završili na planinskoj cesti. Dan prije šumarsko gusjenično vozilo prošlo je tom cestom do prikolice, pa su možda slijedili njegov trag kroz visoke smetove misleći da je sklonište blizu. Obitelji i dio istražitelja nikad nisu isključili ni mogućnost da je netko drugi bio s njima ili ih natjerao na planinu.