Đavolje more i Zmajev trokut
Južno od Tokija leži dio Tihog oceana koji se u knjigama o tajnama naziva Đavoljim morem i Zmajevim trokutom, "pacifičkim Bermudskim trokutom". Njegov najpoznatiji gubitak, istraživački brod nestao 1952., ima vrlo zemaljsko objašnjenje.
Ukratko
- Đavolje more ili Zmajev trokut naziv je za dio Tihog oceana južno od Tokija, oko otočja Izu i Ogasawara, u kojem su navodno bez traga nestajali brodovi i zrakoplovi.
- Priču je svijetu predstavio Charles Berlitz 1974. u knjizi o Bermudskom trokutu, a 1989. posvetio joj je i posebnu knjigu.
- Najpoznatiji gubitak, japanski istraživački brod Kaiyō Maru br. 5, potonuo je 1952. dok je proučavao erupciju podmorskog vulkana Myōjin-shō.
- Larry Kusche i drugi istraživači utvrdili su da su mnogi izgubljeni brodovi bili mali ribarski brodovi, da vrijeme nije bilo mirno i da neki nisu potonuli u tom području; prirodne opasnosti mora ipak su stvarne.
Japanska riječ ma no umi znači otprilike "zlo more" ili "opasno more" i odavno se upotrebljava za opasne dijelove mora uz japansku obalu. Takvih je mjesta mnogo. Jedno od njih, more južno od Tokija, postalo je u svjetskoj popularnoj kulturi poznato kao Đavolje more, Zmajev trokut ili pacifički Bermudski trokut. Granice mu se razlikuju od autora do autora, jer ga nema ni na jednoj službenoj karti, ali obično se smješta između otočja Izu, otočja Ogasawara i, kod nekih pisaca, sve do Tajvana.
To je more posebno po nečemu što s nadnaravnim nema veze: ispod njega prolazi vulkanski luk Izu-Bonin, niz podmorskih i otočnih vulkana na mjestu gdje se Tihooceanska ploča podvlači pod Filipinsku.
Vulkan koji je izronio iz mora
Ujutro 17. rujna 1952. glavni hidrograf Japana primio je brzojav s ribarskog broda Myōjin Maru br. 11: oko 400 kilometara južno od Tokija iz mora je izbijala snažna erupcija i stvarala novi otočić. Ophodni brod koji je sutradan stigao na mjesto potvrdio je erupciju i otočić visok tridesetak metara. Podmorski vulkan dobio je ime Myōjin-shō, po ribarskom brodu koji ga je opazio.
Za točno određivanje položaja i znanstveno istraživanje upućen je mjerni brod Kaiyō Maru br. 5 Hidrografskog ureda, s 22 člana posade i devetoro znanstvenika. Isplovio je iz Tokija ujutro 23. rujna. Navečer je poslao uobičajeni brzojav, a zatim je utihnuo. Potraga koja je počela 25. rujna pronašla je samo ostatke broda. Poginuo je 31 čovjek, koliko ih je bilo na brodu. Danas se smatra da je brod uništila erupcija vulkana dok je bio iznad njega ili u njegovoj blizini. Bila je to najteža nesreća u povijesti japanske hidrografije.
Otočić je nastajao i nestajao još godinu dana, dok ga more nije potpuno odnijelo u rujnu 1953.
Brodovi kojih nema
U siječnju 1955. ribarski brod Shinyō Maru br. 10 izgubio je radijsku vezu kraj otoka Mikura-jima. Japanske su novine tada to more prozvale ma no umi, a list Yomiuri Shimbun objavio je kartu s mjestima na kojima je posljednjih pet godina izgubljeno devet brodova. Pisao je da je obalna straža u Jokohami to područje označila posebno opasnim. The New York Times prenio je vijest pod naslovom "Đavolje more" i napisao da je devet brodova izgubljeno po savršenom vremenu. Shinyō Maru pronađen je neoštećen 15. siječnja, ali ime je ostalo.
Od vrtloga do trokuta
Početkom sedamdesetih američki pisac i prirodoslovac Ivan T. Sanderson objavio je članak o dvanaest "groblja" na Zemlji, područja pravilno raspoređenih po svijetu u kojima bi, prema njemu, nestajali brodovi i zrakoplovi. Jedno od njih bilo je more južno od Japana.
Godine 1974. Charles Berlitz u knjizi Bermudski trokut napisao je da je između 1950. i 1954. u Đavoljem moru bez traga nestalo devet modernih brodova sa stotinama ljudi te da je japanska vlada 1955. poslala istraživački brod da otkrije uzrok, ali je nestao i on. Nakon toga, prema Berlitzu, vlasti su more proglasile opasnim područjem. Godine 1989. objavio je knjigu Zmajev trokut, u kojoj je naveo i pet japanskih ratnih brodova koji su navodno nestali na vježbi 1942.
Provjera knjižničara
Američki knjižničar Larry Kusche već je 1975. u knjizi o Bermudskom trokutu provjerio i Berlitzove tvrdnje o Japanu. Pisao je japanskim uredima i nitko od njih nije znao za Đavolje more ni za posebno opasno područje. Jedino upozorenje odnosilo se na krug od desetak milja oko vulkana Myōjin-shō. Kaiyō Maru br. 5 nije nestao 1955. nego 1952., nije ga potopila nepoznata sila nego erupcija, a na njemu nije bilo stotinu ljudi nego 31. Većina od devet brodova iz novinskih napisa bili su mali ribarski brodovi sa slabim radijem ili bez njega, a vrijeme nije bilo savršeno. Dva od njih izgubljena su kraj otoka međusobno udaljenih više od tisuću kilometara.
Kusche je 1995. pisao da su Berlitzovi "ratni brodovi" iz 1942. bili ribarski brodovi i da su neki potonuli izvan područja koje Berlitz naziva trokutom. Brian Dunning, autor emisije Skeptoid, pretražio je knjige, novine i časopise na engleskom i japanskom i nije pronašao spomen Đavoljeg mora kao zagonetnog područja prije sedamdesetih godina.
Opasno more bez trokuta
Kritičari ne tvrde da je more južno od Japana sigurno. Ondje su aktivni podmorski vulkani, česti potresi i otočići koji izranjaju i nestaju. Spominju se i nakupine metanskog hidrata na dnu: ako se plin naglo oslobodi, mogao bi smanjiti uzgon vode. To je more i vrlo prometno, s mnogo malih ribarskih brodova. Pitanje je samo nestaje li ondje više brodova nego drugdje, a za to nitko nije pokazao dokaze.
Kronologija
- 17. rujna 1952.: Ribarski brod opaža erupciju podmorskog vulkana Myōjin-shō.
- 24. rujna 1952.: Mjerni brod Kaiyō Maru br. 5 s 31 čovjekom nestaje kraj vulkana.
- Rujan 1953.: Otočić nastao erupcijom konačno nestaje.
- Siječanj 1955.: Nestanak i pronalazak broda Shinyō Maru br. 10; novine pišu o "Đavoljem moru".
- 1971.–1972.: Ivan T. Sanderson piše o dvanaest "groblja" brodova na Zemlji.
- 1974.: Charles Berlitz opisuje Đavolje more u knjizi Bermudski trokut.
- 1975.: Larry Kusche objavljuje provjeru Berlitzovih tvrdnji.
- 1989.: Berlitz objavljuje knjigu Zmajev trokut.
Ključne osobe
- Charles Berlitz: Američki pisac koji je proslavio Bermudski trokut i Đavolje more.
- Larry Kusche: Američki knjižničar koji je provjerio priče o oba trokuta.
- Ivan T. Sanderson: Američki pisac koji je opisao dvanaest "groblja" brodova na Zemlji.
- Brian Dunning: Autor emisije Skeptoid, istraživao je podrijetlo legende.
Što se zna
- Kaiyō Maru br. 5 potonuo je 24. rujna 1952. kraj podmorskog vulkana Myōjin-shō, a s njim je poginuo 31 čovjek.
- Japanske su novine 1955. to more nazvale *ma no umi* nakon nestanka broda koji je kasnije pronađen.
- Japanski uredi nisu imali službeno opasno područje osim kruga oko vulkana Myōjin-shō.
- Područje leži na aktivnom vulkanskom luku Izu-Bonin.
- Granice "trokuta" razlikuju se od autora do autora.
Što tvrde zagovornici
- U tom je moru u kratkom razdoblju izgubljeno mnogo brodova, što su primijetile i japanske novine.
- Nestao je čak i brod poslan da istraži more, i to bez preživjelih.
- Đavolje more jedno je od nekoliko područja na Zemlji u kojima se navodno gomilaju neobjašnjivi nestanci, što bi moglo upućivati na zajednički uzrok.
- Ni prirodna objašnjenja ne mogu sa sigurnošću objasniti svaki pojedini gubitak.
Što kažu kritičari
- Istraživački brod nije nestao zagonetno, nego je stradao u erupciji vulkana koji je istraživao.
- Većina izgubljenih brodova bili su mali ribarski brodovi, izgubljeni u otprilike uobičajenom broju za ribarsku flotu.
- Neki brodovi koje Berlitz navodi potonuli su izvan područja koje on naziva trokutom.
- Spomen Đavoljeg mora kao zagonetnog mjesta ne pojavljuje se prije sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Otvorena pitanja
- Gubi li se u tom moru doista više brodova nego u drugim prometnim morima?
- Koliko su metanski hidrati na dnu stvarna opasnost za brodove?
Teorije
- Gubitke objašnjavaju vulkani, potresi i promet, bez ičega neobičnog
- Đavolje more je legenda nastala iz pogrešno prenesenih novinskih napisa i knjiga o Bermudskom trokutu
- U tom moru postoji pojava koju znanost još ne poznaje
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Kusche, L. D. (1975). The Bermuda Triangle Mystery: Solved. Harper & Row.
- Berlitz, C. (1989). The Dragon's Triangle. Wynwood Press.