Veliki privlačitelj

Tok koji se vidi u brzinama galaksija

Širenje svemira udaljava većinu galaksija jedne od drugih, ali na manjim kozmičkim udaljenostima gravitacija dodaje vlastita gibanja. Astronomi zato mjere brzinu galaksije u odnosu na glatko Hubbleovo širenje. Kada se susjedne galaksije kreću u sličnom smjeru, njihova raspodjela brzina otkriva gravitacijski tok, čak i ako se njegova glavna masa ne može izravno vidjeti.

U osamdesetim godinama 20. stoljeća astronomi su uočili da se Mliječna staza i brojne obližnje galaksije gibaju prema području na nebu koje je teško promatrati zbog ravnine naše galaksije. Ondje zvijezde, plin i međuzvjezdana prašina zaklanjaju udaljenije galaksije u vidljivoj svjetlosti. Taj pojas naziva se zonom izbjegavanja: nije prazan, nego ga je teže istražiti u usporedbi s otvorenim dijelovima neba.

Naziv „Veliki privlačitelj” opisuje zaključak izveden iz gibanja, a ne pronađenu kuglu ili pojedinačni objekt. Gravitacijski utjecaj može dolaziti od više skupova i superjata galaksija raspoređenih duž širokog područja. Stoga se naziv u popularnim prikazima ponekad pogrešno doima kao ime jednoga skrivenog tijela.

Sedam samuraja i područje Norme

Godine 1988. Donald Lynden-Bell i skupina suradnika objavili su analizu brzina galaksija, kasnije prozvanu „Sedam samuraja” prema sedmorici autora. Rad je izdvojio veliki tok prema supergalaktičkom središtu i povezao ga s masivnom koncentracijom u smjeru zviježđa Kentaur. Područje uključuje skup galaksija Abell 3627, poznat i kao skup Norma, ali tadašnja mjerenja nisu omogućavala potpunu kartu svih masa koje sudjeluju u toku.

Astronomi su koristili udaljenosti i brzine galaksija, jer je sama crvena pomaknutost mjerena spektrom zbrojila dva učinka: širenje svemira i lokalno gibanje. Usporedbom tih veličina moglo se procijeniti odstupanje od općeg širenja. Rezultati su ukazali na gravitacijsku koncentraciju mnogo veću od pojedinačne galaksije, ali tumačenje njezina položaja i opsega ovisilo je o nepotpunom uzorku, osobito zbog zaklanjanja u ravnini Mliječne staze.

Kasnija promatranja u infracrvenim, rendgenskim i radio-valnim područjima pomogla su pronaći galaksije i vrući plin ondje gdje vidljiva svjetlost nije bila dovoljna. Skup Norma vrlo je bogat galaksijama i nalazi se u području važno za lokalne gravitacijske tokove. Ipak, njegova masa sama po sebi ne objašnjava sva opažena gibanja; raspodjela tvari obuhvaća i druge strukture te šire gravitacijsko okruženje.

Laniakea mijenja kozmičku kartu

Godine 2014. R. Brent Tully i suradnici objavili su kartu superjata Laniakea, određenu prema obrascima gibanja galaksija. U toj slici galaksije tvore tokove koji se slijevaju u zajednička gravitacijska područja. Veliki privlačitelj nalazi se unutar Laniakee, blizu njezina gravitacijskog sliva, ali nije jedino središte koje utječe na lokalno gibanje.

Pojam gravitacijskog sliva koristan je jer prikazuje područja iz kojih se tokovi usmjeravaju prema zajedničkoj regiji. Granice takvih područja nisu čvrsti zidovi, a ovise o kartiranju brzina i načinu određivanja velikih kozmičkih struktura. Laniakea uključuje Mliječnu stazu i brojne susjedne galaksije, dok se udaljenije strukture poput superjata Perzej-Ribe nalaze izvan njezina sliva.

Nova karta nije poništila ranije opažanje toka prema Normi, nego ga je smjestila u širi kontekst. Umjesto pitanja „što je jedan privlačitelj?”, astronomi opisuju kako se lokalne galaksije gibaju kroz neravnomjerno raspoređenu kozmičku mrežu. Mjerenja udaljenosti i brzina i dalje se poboljšavaju, pa se procjene granica i doprinosa pojedinih skupova mogu mijenjati.