Vimane i Vaimanika Shastra

U Ramajani se Rama sa Sitom vraća kući u nebeskoj kočiji Pushpaki, koja leti brzinom misli. Početkom 20. stoljeća jedan je indijski mistik izdiktirao raspravu s nacrtima letjelica na živu i sunčevu svjetlost, a 2015. ta se rasprava našla i na Indijskom znanstvenom kongresu.

Ukratko

Vimana je u sanskrtu naziv za nebeska kola i letjelice bogova i junaka; najpoznatija je Pushpaka iz Ramajane, kojom se Rama vraća u Ajodhju.
Vaimanika Shastra je rasprava o letjelicama koju je, prema istraživanju Indijskog instituta za znanost iz 1974., između 1900. i 1922. izdiktirao Pandit Subbaraya Shastry, a pripisao ju je drevnom mudracu Bharadwaji.
Inženjeri aeronautike s Indijskog instituta za znanost zaključili su da opisane letjelice ne bi mogle letjeti; zagovornici smatraju da rasprava čuva drevno znanje.
Rasprava je 2015. bila tema izlaganja na Indijskom znanstvenom kongresu u Mumbaiju, što je izazvalo prosvjede znanstvenika.

U šestoj knjizi Valmikijeve Ramajane, nakon pobjede nad demonskim kraljem Ravanom na Lanki, Rama se sa suprugom Sitom, bratom Lakšmanom i saveznicima vraća u svoj grad Ajodhju. Putuju u Pushpaki, "cvjetnoj" kočiji koju je za boga bogatstva Kuberu napravio nebeski graditelj, a Ravana mu ju je oteo. Kočija se kreće po želji svojega gospodara i nosi mnoštvo putnika.

U indijskoj predaji vimane su kola i palače bogova, koje se pokreću snagom božanstva, molitve ili mantre. Riječ vimana označava i dio hrama, toranj nad svetištem, jer je hram zamišljen kao nebesko prebivalište boga. Za vjernike su to dijelovi svetih priča, a ne tehnički opisi.

Od svetih priča do zrakoplova

Kad su na prijelazu 19. u 20. stoljeće zrakoplovi postali stvarnost, neki su indijski pisci u starim tekstovima počeli tražiti opise letećih strojeva. Već je reformator Dayananda Saraswati u komentaru Rigvede, objavljenom 1878. ili ranije, pojedine stihove protumačio kao opise letjelica koje pokreće para. Kralj Bhoja u 11. stoljeću u raspravi Samarangana Sutradhara spominje drvene letjelice i napominje da pojedinosti njihove izrade ne otkriva kako ih nitko ne bi zloupotrijebio.

Najvažniji tekst nastao je u Karnataki. Pandit Subbaraya Shastry iz Anekala bio je čovjek bez školovanja, koji je, prema vlastitoj autobiografiji, u mladosti preživio boginje i glad, a izliječio ga je svetac kojeg je zvao Guruji Maharaj i u jednoj mu špilji otkrio tajne mnogih znanosti. Shastry je tijekom više godina, kad bi ga obuzelo nadahnuće, izgovarao stihove na sanskrtu, a njegov suradnik G. Venkatachala Sharma zapisivao ih je. Jedan prijepis nosi datum 9. kolovoza 1919. Nacrte letjelica nacrtao je T. K. Ellappa, crtač s lokalnog tehničkog fakulteta. Shastry je umro 1941.

Tekst se predstavlja kao mali dio velikog djela Yantra Sarvasva mudraca Bharadwaje. Opisuje pilote, zračne putove, hranu i odjeću letača, metale i njihove legure, zrcala za rat i niz strojeva. Najopširnije su opisane četiri letjelice: Shakuna, nalik na pticu, Sundara, Rukma i Tripura. Pokreću ih, prema tekstu, toplina, elektricitet, sunčeve zrake i u nekim slučajevima živa.

Hindski prijevod stihova objavljen je 1959. pod naslovom Brihad Vimana Shastra. G. R. Josyer iz Mysorea objavio je 1973. engleski prijevod s nacrtima pod naslovom Vymaanika-Shaastra i u predgovoru napisao da je djelo staro nekoliko tisuća godina.

Inženjeri iz Bangalorea

Godinu dana poslije petorica znanstvenika s Indijskog instituta za znanost u Bangaloreu, H. S. Mukunda, S. M. Deshpande, H. R. Nagendra, A. Prabhu i S. P. Govindaraju, objavili su opsežnu analizu. Pronašli su Sharmu i Shastryjeva posinka i od njih saznali kako je tekst nastao. Zaključili su da je djelo nastalo između 1900. i 1922., da je sanskrt kojim je pisano jednostavan i suvremen, a ne vedski, i da autorstvo mudraca Bharadwaje počiva samo na tvrdnji u samom tekstu.

Tehnički dio analize bio je oštriji. Ptičja letjelica Shakuna, prema njima, za uzgon oslanja se na rep umjesto na krila, a omjer visine i širine čini je nestabilnom. Za letjelicu Sundara elektricitet se, među ostalim, dobiva uz pomoć šesnaest mjera magarećeg urina. Tekst nigdje ne navodi masu letjelica, a bez nje se ne može govoriti o letu. Nacrti, pisali su, pokazuju klipove, cilindre i pumpe iz suvremene strojarnice, kakve je crtač mogao znati sa svojeg fakulteta. Zaključili su da nijedna od opisanih letjelica nema svojstva koja bi joj omogućila let.

Autori su napisali i da Shastryja ne smatraju prevarantom, jer su ga svi opisivali kao skromna i jednostavna čovjeka, te da je on sam, prema autobiografiji, sumnjao u ostvarivost svojih zamisli. U autobiografiji stoji i da je Shivkar Bapuji Talpade iz Bombaya po Shastryjevim uputama izrađivao modele, ali nijedan nije poletio. U novije se vrijeme ipak širi priča da je Talpade 1895. na plaži Chowpatty u Bombayu podigao bespilotnu letjelicu, osam godina prije braće Wright; za to nema zapisa iz toga vremena, a 2015. snimljen je i film Hawaizaada.

Na znanstvenom kongresu

Dana 4. siječnja 2015., na 102. Indijskom znanstvenom kongresu u Mumbaiju, pilot i bivši ravnatelj škole letenja Anand Bodas i predavač Ameya Jadhav održali su izlaganje "Ancient Indian Aviation Technology" u sklopu simpozija o drevnim znanostima u sanskrtskim tekstovima. Bodas je tvrdio da su vimane nastale prije sedam do devet tisuća godina i da su mogle letjeti s planeta na planet.

Ramprasad Gandhiraman, znanstvenik koji je radio za NASA-u, pokrenuo je peticiju protiv izlaganja, koju je potpisalo oko 1600 ljudi, ali izlaganje je održano. Bodas je novinarima rekao da je to znanje zaboravljeno zbog stoljeća strane vlasti. Rasprava se otada vodi i u indijskim medijima, i kao pitanje znanosti i kao pitanje nacionalnog ponosa.

Vimane su postale i omiljena tema pisaca o drevnim astronautima, koji ih tumače kao sjećanje na stvarne letjelice, ljudske ili izvanzemaljske.

Kronologija

Stari vijek: Nastaje Valmikijeva Ramajana s opisom kočije Pushpake.
11. stoljeće: Kralj Bhoja u djelu Samarangana Sutradhara spominje drvene letjelice.
1878.: Dayananda Saraswati u komentaru Rigvede tumači stihove kao opise letjelica.
1900.–1922.: Subbaraya Shastry diktira stihove Vaimanike Shastre.
9. kolovoza 1919.: Datum na jednom od prijepisa teksta.
1959.: Objavljen je hindski prijevod Brihad Vimana Shastra.
1973.: G. R. Josyer objavljuje engleski prijevod s nacrtima.
1974.: Znanstvenici Indijskog instituta za znanost objavljuju kritičku analizu.
4. siječnja 2015.: Izlaganje o drevnom indijskom zrakoplovstvu na Indijskom znanstvenom kongresu.

Ključne osobe

Subbaraya Shastry: Mistik iz Anekala koji je izdiktirao stihove Vaimanike Shastre.
G. Venkatachala Sharma: Shastryjev suradnik koji je stihove zapisivao.
G. R. Josyer: Izdavač iz Mysorea koji je 1973. objavio engleski prijevod.
H. S. Mukunda: Inženjer aeronautike, prvi autor analize Indijskog instituta za znanost iz 1974.
Shivkar Bapuji Talpade: Bombajski učenjak kojem se pripisuje let letjelice 1895.
Anand Bodas: Pilot koji je 2015. o vimanama govorio na Indijskom znanstvenom kongresu.

Što se zna

Pushpaka i druge vimane u Ramajani i drugim svetim tekstovima pokreću se snagom bogova i mantri.
Stihove Vaimanike Shastre izdiktirao je Subbaraya Shastry između 1900. i 1922., a nacrte je nacrtao T. K. Ellappa.
Analiza iz 1974. utvrdila je da je sanskrt teksta suvremen i da opisane letjelice ne bi mogle letjeti.
Prema Shastryjevoj autobiografiji, Talpadeovi modeli izrađeni po njegovim uputama nisu poletjeli.
Za Talpadeov let 1895. ne postoji zapis iz toga vremena.

Što tvrde zagovornici

Shastry je tekst primio nadahnućem, pa on prenosi drevno znanje mudraca Bharadwaje, a ne vlastite zamisli.
Ramajana, Mahabharata i drugi tekstovi opisuju letjelice toliko često da je riječ o sjećanju na stvarne strojeve.
Bhoja u 11. stoljeću piše da namjerno skriva pojedinosti gradnje, što pokazuje da je znanje postojalo i bilo čuvano.
Indijska znanstvena baština zanemarena je u stoljećima strane vlasti, pa stare tekstove treba čitati bez predrasuda.

Što kažu kritičari

Tekst je nastao početkom 20. stoljeća, nakon prvih zrakoplova, a jezik mu je suvremen.
Opisane letjelice krše osnovna načela aerodinamike i ne navode masu, bez koje se let ne može proračunati.
Nacrti prikazuju dijelove strojeva iz 19. i 20. stoljeća, koje je crtač poznavao sa svog fakulteta.
U Ramajani Pushpaka leti snagom bogova, a čitanje svetih priča kao tehničkih priručnika iskrivljuje i njihovo značenje.

Otvorena pitanja

Kako je Subbaraya Shastry, bez ikakva školovanja, sastavio tako opsežan tekst na sanskrtu?
Koliko je G. R. Josyer znao o nastanku teksta kada ga je proglasio starim tisućama godina?
Je li Talpade ikada pokušao javno podići neku letjelicu?

Teorije

Vaimanika Shastra čuva stvarno znanje o letjelicama iz davne indijske prošlosti.
Tekst je nastao početkom 20. stoljeća pod utjecajem tadašnjih vijesti o zrakoplovima, a opisane letjelice ne bi mogle letjeti.
Shastry je iskreno zapisivao ono što je doživljavao kao nadahnuće, pa je tekst vrijedan kao duhovna i kulturna pojava, a ne kao tehnički priručnik.