Žarulja iz Dendere

Dendera leži na zapadnoj obali Nila, šezdesetak kilometara sjeverno od Luksora. Ondje stoji jedan od najbolje očuvanih hramova Egipta, posvećen božici Hator. Današnja zgrada potječe iz razdoblja Ptolemejevića i rimske vlasti, posljednjih stoljeća prije i prvih stoljeća poslije Krista, iako je svetište na tom mjestu mnogo starije.

Ispod podova i u debljini zidova hrama skrivene su uske kripte. U njima su se nekoć čuvali kultni kipovi od zlata i dragog kamenja, odavno opljačkani. Na zidovima su ostali njihovi reljefni prikazi, a uz njih natpisi koji navode od čega su kipovi bili napravljeni i koliko su bili visoki.

Reljef koji podsjeća na svjetiljku

U jednoj od južnih kripti, na reljefu dugom nekoliko metara, vidi se velik izduženi oblik nalik kapljici ili mjehuru. Iz cvijeta na njegovu užem kraju izlazi zmija koja se valovito proteže kroz cijeli oblik. Širi kraj podupire stup s vodoravnim prečkama, a uz njega kleče i stoje male ljudske figure. Isti motiv ponavlja se u nekoliko inačica, u kripti i u jednoj prostoriji hrama.

Za modernog promatrača sličnost je upadljiva. Izduženo stakleno tijelo, nit unutar njega, podnožje i nešto što nalikuje kabelu: sve podsjeća na pokuse s električnim cijevima iz 19. stoljeća. Austrijski pisci Peter Krassa i Reinhard Habeck 1982. objavili su knjigu Licht für den Pharao (Svjetlo za faraona), u kojoj su iznijeli zamisao da reljefi prikazuju električne svjetiljke. Od tada se motiv pod imenom "žarulja iz Dendere" pojavljuje u knjigama, dokumentarcima i na internetu.

Čađa koje nema

Zagovornici se pozivaju i na jedno staro pitanje. Unutrašnjost egipatskih grobnica i hramova ukrašena je slikama i reljefima, a u dubokim prostorijama nema danjeg svjetla. Kako su ih slikari osvjetljavali, a da strop nije pocrnio od čađe baklji? Britanski astronom Norman Lockyer u knjizi iz 1894. usput je spomenuo šalu jednog kolege da bi to objasnile električne svjetiljke. Zagovornici tu primjedbu navode kao potporu, a protivnici odgovaraju da su se mogli koristiti sustavi zrcala i da je poznato kako dodavanje soli u ulje baklje smanjuje čađu.

Kako egiptolozi čitaju prizor

Egiptolozi reljef ne promatraju odvojeno od teksta koji ga okružuje. Hijeroglifi uz prikaz imenuju boga Harsomtusa, Horusa koji ujedinjuje dvije zemlje, štovanog u Denderi kao sina Hator. U egipatskom mitu o stvaranju on se rađa iz lotosova cvijeta koji pluta na praiskonskim vodama. Zmija na reljefu je Harsomtus u obliku zmije, cvijet iz kojeg izlazi je lotos, a izduženi oblik u natpisima se naziva posudom ili omotačem, što neki istraživači tumače kao utrobu nebeske božice Nut.

Stup s prečkama je džed, egipatski simbol postojanosti, koji se u tisućama prikaza pojavljuje i bez ikakve veze sa svjetlom. Uz neke inačice motiva natpisi navode da je kip bio od zlata, visok tri ili četiri pedlja. Njemački egiptolog Wolfgang Waitkus posvetio je natpisima u donjim kriptama Dendere zasebnu knjigu i članak o "rođenju Harsomtusa iz cvijeta".

Kenneth Feder, američki arheolog koji se bavi pseudoarheologijom, ističe da bi uporaba svjetiljki morala ostaviti tragove: staklene krhotine, metalna grla, ostatke žica ili izvora struje. U arheološkim iskopavanjima u Egiptu, koja traju više od dva stoljeća, ništa takvo nije pronađeno.

Rasprava koja se vraća

Zagovornici odgovaraju da se mnoga znanja izgube i da nedostatak nalaza nije dokaz da nečega nije bilo. Ističu i da su Egipćani gradili s preciznošću koja i danas zadivljuje. Kritičari pak pitaju zašto bi tehnologija koja ne ostavlja nikakav trag bila prikazana baš u kripti uz natpise koji govore o bogovima i kipovima. Reljef je danas jedno od najfotografiranijih mjesta u hramu, a vodiči posjetiteljima redovito pričaju obje priče.