Baba Vanga

Vangelija Pandeva Surčeva rođena je 3. listopada 1911. u Strumici, tada u Osmanskom Carstvu, a danas u Sjevernoj Makedoniji. Bila je nedonošče, pa joj, prema mjesnom običaju, ime nisu dali dok nije bilo sigurno da će preživjeti. Majka joj je umrla kad je imala tri godine, a otac je otišao u rat. Obitelj je dugo živjela u siromaštvu.

Vihor i sljepoća

Prema pričanju njezine nećakinje i životopiske Krasimire Stojanove, dvanaestogodišnju Vangeliju je 1923. podigao vihor i bacio u obližnje polje. Pronašli su je nakon dugog traženja, s očima punim pijeska i prašine. Obitelj nije imala novca za sve potrebne operacije, pa je postupno izgubila vid. Od 1925. tri je godine provela u školi za slijepe u Zemunu, gdje je naučila Brailleovo pismo, sviranje klavira i kućne poslove.

Za Drugoga svjetskog rata, kad je Strumica pripala Bugarskoj, ljudi su joj počeli dolaziti s pitanjima jesu li im najbliži živi i gdje su poginuli. Prema nekim izvorima, posjetio ju je i car Boris III. Godine 1942. udala se za vojnika Dimitra Gušterova i preselila u Petrič, gdje je ostala do kraja života, a posljednje godine provela je u obližnjem selu Rupite.

Vidovnjakinja na državnoj plaći

Nakon rata bugarske vlasti isprva su pokušavale suzbiti njezino djelovanje, ali ljudi su i dalje dolazili. U 1960-ima zanimao se za nju psiholog Georgi Lozanov, a novoosnovani Institut za sugestologiju trebao je znanstveno ispitati njezine sposobnosti. Vanga je postala zaposlenica općine Petrič i instituta. Općina je uvela naplatu posjeta, s višom cijenom za strance, i uzimala dio prihoda.

Tako je slijepa žena iz Petriča postala poznata u cijelom Istočnom bloku. Dolazili su seljaci, vojnici, umjetnici i članovi bugarskog vrha, a prema nekim pričanjima i sovjetski vođa Leonid Brežnjev. Godine 1976. o njoj je snimljen dokumentarni film Fenomen, a 1989. Krasimira Stojanova objavila je knjigu o njoj, koja je poslije prevedena na ruski u više izdanja.

Posjetitelji su opisivali kako im je govorila o pokojnicima, bolestima i obiteljskim tajnama. Povjesničarka Galia Valtchinova, koja je proučavala Vangin kult, pokazala je kako je socijalistička država sliku "bugarske Pitije" povezivala s idejama o antičkoj baštini bugarskih zemalja.

Crkva u Rupitama

Vanga je bila pravoslavna vjernica. Godine 1990. odlučila je da se u Rupitama podigne crkva posvećena svetoj Petki, sagrađena novcem posjetitelja i posvećena 14. listopada 1994. Slikar Svetlin Rusev oslikao je u njoj i Vangin lik, što je izazvalo neslaganje Bugarske pravoslavne crkve, jer se na zidovima crkve slikaju samo sveci.

Vanga je umrla od raka 11. kolovoza 1996. i pokopana je kraj te crkve. Njezina kuća u Petriču postala je muzej 2008., a kuća u Rupitama, prikazana na vrhu ovog članka, otvorena je za posjetitelje 2014.

Proročanstva koja nije napisala

Vanga nije znala pisati običnim pismom i nije ostavila nikakve zapise. Nema ni snimaka njezinih razgovora s posjetiteljima. Sve što se zna o njezinim riječima potječe iz sjećanja ljudi koji su je posjećivali i iz knjiga napisanih nakon razgovora s njom ili nakon njezine smrti.

Nakon 1996., a osobito u doba interneta, počeli su se širiti popisi njezinih navodnih proročanstava: da je predvidjela napade 11. rujna, nesreću u Černobilu ili izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije. Svake godine pojavljuju se i nova, primjerice o svjetskom ratu ili dolasku izvanzemaljaca. Za ta proročanstva nije poznat nijedan zapis nastao za njezina života. Ljudi koji su joj bili bliski govorili su da mnoge od tih stvari nikad nije rekla, a novinari koji provjeravaju vijesti upozoravaju da se njezino ime redovito vezuje uz događaje tek nakon što se dogode.

Za mnoge Bugare i Makedonce Vanga nije internetska senzacija, nego dio obiteljskih priča: baka kojoj se išlo kad je bilo teško. Općina Petrič proglasila ju je 2012. počasnom građankom.