Bloop, zvuk iz dubina Tihog oceana

Godine 1997. podvodni mikrofoni udaljeni tisućama kilometara zabilježili su isti snažan zvuk iz južnog Tihog oceana. Nitko nije znao što ga je proizvelo, a mašta je brzo ponudila čudovište.

Ukratko

  • Ljeti 1997. hidrofoni američke agencije NOAA u Tihom oceanu zabilježili su snažan zvuk niske frekvencije koji je dobio ime Bloop.
  • Zvuk se čuo na senzorima udaljenima više od 5000 kilometara, a podsjećao je na glasanje životinje, pa su se proširile priče o golemom nepoznatom stvorenju.
  • NOAA je kasnije zaključila da Bloop odgovara ledenim potresima, pucanju i lomljenju velikih santi leda kod Antarktike.
  • Neki drugi zvukovi iz istih snimki, poput zvuka nazvanog Upsweep, ni danas nemaju potvrđen izvor.

Ocean nije tih. Kitovi pjevaju, brodski motori bruje, podmorski vulkani tutnje, a zvuk u vodi putuje dalje i brže nego u zraku. U dubini postoji sloj vode, nazvan SOFAR kanal, u kojem se zvuk može prenositi tisućama kilometara gotovo bez gubitka. Upravo na tome počiva i priča o Bloopu.

Uši pod morem

Tijekom Hladnog rata američka je mornarica po oceanima postavila mrežu podvodnih mikrofona, hidrofona, kako bi slušala sovjetske podmornice. Nakon kraja Hladnog rata dio tih snimki otvoren je znanstvenicima. Laboratorij za morski okoliš Tihog oceana (PMEL), dio američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA), počeo je 1991. slušati te zapise, a kasnije je u ekvatorskom dijelu Tihog oceana postavio i vlastite samostalne hidrofone. Cilj je bio pratiti potrese i erupcije podmorskih vulkana, koje je inače teško zamijetiti.

Uz potrese i kitove, istraživači su bilježili i zvukove koje nisu mogli odmah razvrstati. Davali su im opisna imena: Upsweep (uzlazni), Train (vlak), Whistle (zviždaljka), Julia, Slow Down (usporavanje). Jedan od njih nazvali su Bloop.

Zvuk koji raste

Bloop je zabilježen ljeti 1997. Bio je to zvuk vrlo niske frekvencije koji je tijekom otprilike jedne minute brzo rastao u visini. Bio je toliko snažan da su ga uhvatili senzori udaljeni više od 5000 kilometara. Prema smjeru iz kojeg je stigao, izvor je bio negdje daleko na jugu Tihog oceana, prema Antarktici.

Upravo je oblik zvuka zbunjivao. Promjena visine podsjećala je na glasanje životinja, a ne na tutnjavu potresa. Ako je to bila životinja, nagađalo se, morala bi biti mnogo veća od svega što znanost poznaje.

Kako je nastalo čudovište

Krajem devedesetih snimke su se počele širiti internetom, a s njima i nagađanja. Govorilo se o tajnim vojnim pokusima, divovskim lignjama i neotkrivenim morskim stvorenjima. Posebno se raširila jedna slučajnost: pisac H. P. Lovecraft u priči Zov Cthulhua (1928.) smjestio je potopljeni grad R'lyeh, u kojem spava golemo čudovište Cthulhu, upravo u južni Tihi ocean. Mjesto koje je odabrao nije daleko od područja iz kojeg je, prema procjenama, stigao Bloop. Za mnoge ljubitelje te priče to je bila previše dobra podudarnost da bi se zanemarila.

Znanstvenici iz NOAA-e isključili su ljudske izvore, poput brodova i podmornica, ali dugo nisu imali sigurno objašnjenje. Christopher Fox iz PMEL-a isprva je mislio da je riječ o lomljenju leda, a kasnije je zvuk opisivao kao neriješen.

Odgovor s juga

Da bi provjerili pretpostavku o ledu, istraživači su hidrofone postavljali sve bliže Antarktici. Ondje su bilježili zvukove santi leda: pucanje, lomljenje, struganje o morsko dno i drhtanje kad se santa nasuče. Prema NOAA-i, izvor je pronađen 2005.: Bloop je bio zvuk ledenog potresa, pucanja i odlamanja velikog komada leda.

Najbolju potvrdu dalo je praćenje sante A53a, koja se početkom 2008. raspadala kod otoka Južna Georgija. Hidrofoni u moru Scotia zabilježili su brojne ledene potrese, a njihovi spektrogrami, slike zvuka kroz vrijeme, bili su vrlo slični Bloopu. Rezultate su istraživači, među njima Robert Dziak, objavili 2013. u časopisu Oceanography. Ledeni potresi dovoljno su snažni da se čuju na više od 5000 kilometara, baš kao Bloop.

Prema smjeru dolaska zvuka, PMEL procjenjuje da je santa koja je proizvela Bloop bila negdje između prolaza Bransfield i Rossova mora, ili možda kod rta Adare, poznatog izvora takvih zvukova.

Zvukovi koji su ostali

Bloop nije bio jedini. Zvuk nazvan Julia, zabilježen 1. ožujka 1999., PMEL danas pripisuje velikoj santi koja se nasukala kod Antarktike, a zvuk Train iz ožujka 1997. santi koja je vukla dno u Rossovu moru. Whistle iz srpnja 1997. sličan je zvukovima podmorskih vulkana, ali zabilježio ga je samo jedan hidrofon, pa mu se izvor ne može odrediti.

Najdulje ostaje neriješen Upsweep, niz uzlaznih tonova koji se čuo već 1991., kad je PMEL počeo slušati snimke. Javlja se sezonski, najjače u proljeće i jesen, a izvor mu je otprilike na 54° južne širine i 140° zapadne dužine, blizu područja s vulkanskom aktivnošću. Njegova je jačina od 1991. opala, ali se i dalje može čuti. Što ga točno proizvodi, ne zna se.

Kronologija

  1. 1991.: PMEL počinje slušati snimke mornaričke mreže hidrofona i bilježi zvuk Upsweep.
  2. 4. ožujka 1997.: Zabilježen zvuk Train, kasnije pripisan nasukanoj santi u Rossovu moru.
  3. Ljeto 1997.: Hidrofoni u ekvatorskom Tihom oceanu bilježe Bloop.
  4. 7. srpnja 1997.: Zabilježen zvuk Whistle, sličan zvukovima podmorskih vulkana.
  5. 1. ožujka 1999.: Zabilježen zvuk Julia, kasnije pripisan nasukanoj santi kod Antarktike.
  6. 2005.: Prema NOAA-i, istraživači utvrđuju da je Bloop bio ledeni potres.
  7. 2008.: Hidrofoni u moru Scotia prate raspadanje sante A53a i bilježe zvukove vrlo slične Bloopu.
  8. 2013.: Objavljen rad o zvukovima sante A53a u časopisu Oceanography.

Ključne osobe

  • Christopher Fox: Znanstvenik u PMEL-u koji je vodio slušanje oceanskih zvukova i javno govorio o Bloopu.
  • Robert Dziak: Geofizičar u PMEL-u, glavni autor rada o zvukovima sante A53a.
  • H. P. Lovecraft: Pisac čiji je izmišljeni potopljeni grad R'lyeh povezan s Bloopom u popularnoj kulturi.

Što se zna

  1. Bloop su ljeti 1997. zabilježili NOAA-ini samostalni hidrofoni u ekvatorskom dijelu Tihog oceana.
  2. Zvuk je bio niske frekvencije, trajao je otprilike minutu i čuo se na senzorima udaljenima više od 5000 kilometara.
  3. NOAA navodi da je izvor utvrđen 2005. i da je riječ o ledenom potresu kod Antarktike.
  4. Ledeni potresi zabilježeni 2008. tijekom raspadanja sante A53a imaju spektrograme vrlo slične Bloopu.
  5. Zvuk Upsweep, zabilježen od 1991., i dalje nema potvrđen izvor.

Otvorena pitanja

  • Koja je točno santa leda, i gdje, proizvela Bloop?
  • Što proizvodi Upsweep i zašto mu jačina opada od 1991.?
  • Koliko još zvukova u oceanu čeka objašnjenje jer ih je zabilježio samo jedan hidrofon?

Teorije

  • Pucanje i odlamanje velike sante leda kod Antarktike
  • Golema nepoznata morska životinja
  • Podmorski vulkan ili potres
  • Tajni vojni ili tehnički izvor

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • NOAA PMEL, zbirka zvukova Acoustics Monitoring Program (Upsweep, Julia, Train, Whistle)
  • Dziak, R. P. i sur. (2013). Life and Death Sounds of Iceberg A53a. Oceanography, 26.
  • Lovecraft, H. P. (1928). The Call of Cthulhu. Weird Tales.

Izvori