Divovska lignja, od krakena do prve snimke

Neka bića iz kriptozoologije nikad nisu pronađena. Divovska lignja je suprotan slučaj: životinja o kojoj su se stoljećima pričale gotovo nevjerojatne priče postoji, ali je toliko dugo izmicala pogledu da je postala sinonim za skrivenost dubina.

Kraken iz sjevernih mora

Skandinavski mornari pričali su o krakenu, golemoj zvijeri koja pliva uz obalu Norveške i Grenlanda, tako velikoj da je pomorci mogu zamijeniti za otok. Biskup u Bergenu i prirodoslovac Erik Pontoppidan opisao je krakena sredinom 18. stoljeća u svojoj prirodoslovnoj knjizi o Norveškoj, kao stvarno, iako rijetko viđeno biće. U kasnijim prikazima kraken postaje čudovište s krakovima koje obavija brodove i vuče ih na dno.

Istraživači su legendu od 19. stoljeća povezivali s divovskom lignjom. Rad iz 2014. o odnosu mita i znanosti prati kako su prirodoslovci, crtači i pisci zajedno oblikovali sliku tog morskog čudovišta. U Verneovu romanu Dvadeset tisuća milja pod morem (1870.) posada podmornice Nautilus bori se upravo s divovskim lignjama.

Od legende do imena

Godine 1857. danski zoolog Japetus Steenstrup na temelju ostataka izbačenih na obalu opisao je rod Architeuthis. Četiri godine poslije, 1861., posada francuskog ratnog broda Alecton kod Kanarskih otoka naišla je na golemu lignju i pokušala je izvući na brod. Uspjeli su sačuvati samo dio tijela, ali događaj je potaknuo znanstveno zanimanje.

Pravi val nalaza stigao je 1870-ih, kad je more na obale Newfoundlanda izbacilo mnogo divovskih lignji. Svećenik i prirodoslovac Moses Harvey iz St. John'sa nabavio je u studenome 1873. primjerak iz zaljeva Logy i dao ga fotografirati prebačenog preko kade u svojoj kući. Ta je fotografija jedna od prvih snimki divovske lignje. Primjerak pronađen 1878. kod Thimble Tickle imao je plašt dug više od šest metara.

Najveći beskralježnjak

Danas se zna da ženke divovske lignje mogu dosegnuti oko 12 do 13 metara ukupne duljine, mjereno od vrha tijela do kraja dvaju dugih pipaka za lov, a mužjaci oko 10 metara. Plašt, glavni dio tijela, nije dulji od oko 2,25 metra. Priče o primjercima od 20 metara nisu potvrđene, a prema stručnjacima dio velikih brojki nastao je zato što se pipci nakon smrti rastežu. Najteže ženke mogle bi imati oko 275 kilograma.

Divovska lignja ima i oči promjera najmanje 27 centimetara, među najvećima u životinjskom svijetu. Istraživanje objavljeno 2012. upućuje na to da im takve oči pomažu uočiti velike grabežljivce, poput ulješure, u tami dubina. Ulješure se divovskim lignjama hrane, a ožiljci od njihovih prianjaljki nalaze se na glavama kitova.

Prve fotografije

Desetljećima su istraživači uzalud pokušavali vidjeti živu divovsku lignju u dubini. Japanski zoolog Tsunemi Kubodera i Kyoichi Mori 30. rujna 2004. spustili su kod otočja Ogasawara, južno od Tokija, uže s mamcem i fotoaparatom na dubinu od oko 900 metara. Divovska lignja napala je mamac i zapela. Fotoaparat je snimio više od 500 fotografija dok se nekoliko sati pokušavala osloboditi. Na kraju je pobjegla, ostavivši otkinuti dio pipka, po kojem je potvrđeno o kojoj je životinji riječ i da je bila dulja od osam metara.

Rad objavljen 2005. pokazao je da je divovska lignja aktivniji grabežljivac nego što se mislilo: duge pipke koristi kako bi udarila plijen i zapetljala ga.

Prva videosnimka

U srpnju 2012. japanska televizija NHK i Discovery Channel kod otočja Ogasawara snimili su iz podmornice živu divovsku lignju dugu oko tri metra kako se hrani u svom okolišu. U ekspediciji su sudjelovali Tsunemi Kubodera i američka morska biologinja Edith Widder. Widder je razvila kameru nazvanu Medusa, koja koristi crveno svjetlo što ga većina dubinskih životinja ne vidi i mamac koji oponaša svjetlucanje meduze. Snimka je prikazana u siječnju 2013.

Ista je kamera 19. lipnja 2019. u Meksičkom zaljevu, na dubini od oko 759 metara, snimila mladu divovsku lignju dugu najmanje tri metra. Bio je to prvi put da je divovska lignja snimljena u vodama SAD-a. Stručnjak Michael Vecchione potvrdio je o kojoj je životinji riječ.

Jedna vrsta diljem svijeta

Dugo se raspravljalo koliko vrsta divovske lignje postoji, a u 19. i 20. stoljeću opisano je mnogo navodnih vrsta. Genetičko istraživanje objavljeno 2013., koje je usporedilo uzorke iz cijelog svijeta, pronašlo je vrlo malo razlika među njima. Autori su zaključili da je vjerojatno riječ o jednoj vrsti koja živi u svim oceanima.