Charles Ponzi
Kako je obećanje nevjerojatne zarade postalo naziv za jednu od najpoznatijih financijskih prijevara?
Ukratko
- Charles Ponzi bio je talijanski doseljenik u SAD-u koji je 1920. privukao velik broj ulagača.
- Tvrdio je da može ostvariti golemu dobit trgovanjem međunarodnim poštanskim kuponima za odgovor.
- Isplate starijim ulagačima uglavnom je financirao novcem novih ulagača.
- Njegovo je ime ostalo vezano uz financijsku prijevaru poznatu kao Ponzijeva shema.
Obećanje brze zarade
Charles Ponzi rođen je u Italiji 1882. godine, a u Sjedinjene Države stigao je kao mladić. Prije nego što je postao poznat po velikoj financijskoj prijevari, imao je razne poslove i sukobe sa zakonom. Godine 1919. počeo je razvijati poslovnu ideju povezanu s međunarodnim poštanskim kuponima za odgovor.
Ti su kuponi omogućavali osobi u jednoj državi da unaprijed plati poštarinu za odgovor iz druge države. Nakon Prvog svjetskog rata valutni tečajevi i cijene znatno su se mijenjali. Ponzi je tvrdio da se kuponi mogu kupovati ondje gdje su jeftiniji, a zatim koristiti ili prodavati u SAD-u uz veliku zaradu.
U teoriji, razlike u vrijednosti mogle su otvoriti prostor za arbitražu. Problem je bio u razmjerima koje je Ponzi obećavao. Da bi ostvario takve prinose, morao bi kupiti i unovčiti goleme količine kupona. Takva operacija nije se odvijala u opsegu koji bi mogao objasniti isplate ulagačima.
Kako je shema funkcionirala?
Ponzi je ulagačima obećavao povrat od 50 posto u 45 dana, odnosno iznimno visoku dobit u vrlo kratkom roku. U početku su neki ulagači doista dobili novac. To je privuklo nove ljude, a njihovi su ulozi omogućili isplate onima koji su ušli ranije.
Takav sustav stvara privid uspješnog ulaganja. Rani ulagači vide da su dobili obećani novac i prenose dobar glas drugima. Sve više ljudi ulaže, pa organizator može nastaviti isplaćivati dobit bez stvarne poslovne aktivnosti koja bi je mogla pokriti.
Ponzi je živio raskošno, a njegova je popularnost rasla. Ipak, novinari i financijski stručnjaci počeli su propitivati kako je moguće ostvariti tako visoke prinose. Izračuni su pokazivali da na svijetu nema dovoljno međunarodnih kupona za odgovor da bi se objasnili obećani iznosi.
Slom 1920. godine
U ljeto 1920. novinski članci potaknuli su ulagače da zatraže povrat novca. Ponzi je pokušavao umiriti javnost, ali čim se velik broj ljudi istodobno poželio povući, postalo je očito da nema dovoljno sredstava. Banke su zaustavile isplate, a postupci protiv njega ubrzo su počeli.
Ponzi je priznao krivnju u saveznom postupku zbog prijevare poštom i osuđen je na zatvorsku kaznu. U kasnijim postupcima suočio se i s drugim optužbama. Nakon izlaska iz zatvora deportiran je u Italiju 1934. godine. Umro je u Brazilu 1949., u siromaštvu.
Što se zna
- Ponzi je svoje poslovanje javnosti predstavljao kao trgovinu međunarodnim poštanskim kuponima.
- Obećavao je iznimno visoke i brze prinose.
- Isplate ulagačima nisu bile pokrivene odgovarajućom dobiti iz trgovine kuponima.
- Shema je ovisila o stalnom priljevu novog novca.
- Naziv „Ponzijeva shema” danas opisuje prijevaru u kojoj se raniji ulagači isplaćuju novcem novih ulagača.
Izvori
- Smithsonian National Postal Museum, „Ponzi Scheme”.
- Zuckoff, Mitchell (2005). Ponzi's Scheme: The True Story of a Financial Legend. Random House.