Deveti planet

Nekoliko ledenih tijela iza Neptuna kruži oko Sunca kao da ih netko slaže u isti smjer. Dvojica astronoma 2016. izračunala su da bi to mogao biti planet nekoliko puta masivniji od Zemlje koji nitko nikad nije vidio.

Ukratko

U siječnju 2016. Konstantin Batygin i Michael Brown s Caltecha objavili su da se putanje nekoliko vrlo udaljenih tijela iza Neptuna neobično poklapaju i da bi ih mogao usmjeravati neotkriveni planet.
Prema kasnijim procjenama, takav bi planet imao oko pet do deset Zemljinih masa i kružio stotinama puta dalje od Sunca nego Zemlja, a jedan bi obilazak trajao više od deset tisuća godina.
Planet nije viđen: pretrage teleskopima i infracrvenim satelitima nisu ga pronašle, a neki astronomi smatraju da je poklapanje putanja posljedica načina na koji se tijela otkrivaju.
Pregled neba s opservatorija Vera C. Rubin u Čileu, započet 2026., trebao bi otkriti mnoga nova udaljena tijela i pokazati postoji li poklapanje uopće.

Potraga za planetom iza Neptuna stara je gotovo dva stoljeća. Neptun je 1846. otkriven zato što su astronomi iz odstupanja u Uranovu gibanju izračunali gdje bi trebao biti. Percival Lowell početkom 20. stoljeća na isti je način tražio "planet X". Clyde Tombaugh 1930. pronašao je Pluton, ali Pluton je bio premalen da objasni ono što je Lowell tražio, a odstupanja su se poslije pokazala kao posljedica pogrešno izmjerene Neptunove mase.

Tijela koja gledaju u istom smjeru

Iza Neptuna kruže tisuće ledenih tijela Kuiperova pojasa. Nekolicina ima vrlo izdužene putanje i nikad se ne približava Neptunu dovoljno da ih on poremeti. Najpoznatija je Sedna, otkrivena 2003. Godine 2014. Chadwick Trujillo i Scott Sheppard objavili su otkriće tijela 2012 VP113, koje se Suncu nikad ne približava više od 80 astronomskih jedinica, osamdeset puta više od udaljenosti Zemlje od Sunca. Primijetili su da su putanje takvih tijela neobično slično usmjerene i pretpostavili da ih usmjerava neki udaljeni masivni planet.

Batygin i Brown pošli su od te zamisli. U radu objavljenom 20. siječnja 2016. u časopisu Astronomical Journal pokazali su da šest najudaljenijih tijela ne samo da imaju putanje usmjerene u istu stranu, nego da su im i ravnine putanja nagnute za tridesetak stupnjeva u istom smjeru. Vjerojatnost da je to slučajno Brown je procijenio na oko 0,007 posto. Računalnim simulacijama pokazali su da bi takav raspored mogao održavati planet oko deset puta masivniji od Zemlje, na izduženoj putanji suprotno usmjerenoj od putanja tih tijela. Nazvali su ga Deveti planet.

Brown je pritom bio jedan od astronoma čija su otkrića udaljenih tijela, osobito Eride 2005., dovela do toga da Pluton 2006. više ne bude planet. Sada je predlagao novi deveti planet.

Kakav bi to bio planet

U preglednom radu iz 2019. Batygin, Brown i suradnici procijenili su da bi planet imao oko pet Zemljinih masa i kružio na srednjoj udaljenosti od 400 do 800 astronomskih jedinica. Bio bi to, dakle, planet između Zemlje i Neptuna po veličini, takav kakvi su česti oko drugih zvijezda, a u našem sustavu ih nema. Kasnije procjene putanje mijenjale su se, a neke su je smjestile bliže Suncu.

Odakle bi došao? Batygin i Brown smatraju da bi mogao biti jezgra divovskog planeta koju je u ranoj mladosti Sunčeva sustava izbacio Jupiter. Drugi predlažu da ga je Sunce oteo od susjedne zvijezde ili da je izbačen na udaljenu putanju kad je pokraj nas prolazila druga zvijezda.

Zašto ga nitko nije vidio

Planet na takvoj udaljenosti bio bi vrlo slab izvor svjetlosti, jer bi odbijao samo slabašnu Sunčevu svjetlost, a kretao bi se presporo da se lako uoči. Pretraživanja podataka satelita WISE i teleskopa Pan-STARRS nisu ga pronašla, ali nisu ni isključila njegovo postojanje, jer nisu pokrila svako moguće mjesto. Potraga se nastavila velikim japanskim teleskopom Subaru na Havajima. Rad iz 2025. predložio je mogućeg kandidata u starim podacima infracrvenih satelita IRAS i AKARI, ali kandidat nije potvrđen.

Druga objašnjenja

Najozbiljnija sumnja ne tiče se planeta, nego samog poklapanja putanja. Udaljena tijela vide se samo kad su najbliže Suncu, a teleskopi ne pretražuju svaki dio neba jednako često. Zato se moglo dogoditi da se pronađu upravo ona tijela koja prolaze dijelovima neba u koje se najviše gledalo. Kevin Napier i suradnici 2021. analizirali su 14 takvih tijela iz tri pregleda neba, uzimajući u obzir kamo je koji pregled gledao, i zaključili da njihov uzorak ne pokazuje dokaz grupiranja.

Drugi predlažu da raspored putanja održava masivan disk sitnih tijela, ukupne mase nekoliko Zemalja, umjesto jednog planeta. Jakub Scholtz i James Unwin 2020. postavili su pitanje bi li Deveti planet mogao biti prvobitna crna rupa mase planeta, toliko malena da je teleskopi ne bi mogli vidjeti. Novija otkrića, poput tijela 2017 OF201 objavljenog 2025., imaju putanje koje se ne uklapaju u očekivani raspored i bila bi nestabilna kad bi planet postojao, iako zagovornici odgovaraju da pojedinačna tijela ne mogu oboriti cijelu hipotezu.

Novo oko na nebu

Opservatorij Vera C. Rubin na planini Cerro Pachón u Čileu objavio je prve snimke u lipnju 2025., a desetogodišnji pregled južnog neba, nazvan LSST, službeno je počeo 2026. Pregledom rukovodi astronom Željko Ivezić. Svakih nekoliko noći snimit će cijelo nebo koje vidi i očekuje se da otkrije tisuće novih tijela iza Neptuna. Ako se njihove putanje i dalje budu grupirale, hipoteza o Devetom planetu dobit će novu potporu, a ako se ne budu, nestat će razlog za njegovo postojanje.

Kronologija

1846.: Neptun je otkriven na temelju izračuna iz odstupanja u Uranovu gibanju.
1906.: Percival Lowell počinje tražiti "planet X".
1930.: Clyde Tombaugh otkriva Pluton.
2003.: Otkrivena je Sedna.
2006.: Pluton je preklasificiran u patuljasti planet.
Ožujak 2014.: Trujillo i Sheppard objavljuju otkriće tijela 2012 VP113.
20. siječnja 2016.: Batygin i Brown objavljuju dokaze za Deveti planet.
2019.: Pregledni rad procjenjuje masu planeta na oko pet Zemljinih masa.
2021.: Napier i suradnici ne nalaze dokaz grupiranja u uzorku od 14 tijela.
Lipanj 2025.: Opservatorij Rubin objavljuje prve snimke.
2026.: Počinje desetogodišnji pregled neba LSST.

Ključne osobe

Konstantin Batygin: Astronom s Caltecha, suautor hipoteze o Devetom planetu.
Michael Brown: Astronom s Caltecha, otkrivač udaljenih patuljastih planeta i suautor hipoteze.
Chadwick Trujillo: Astronom koji je sa Sheppardom 2014. upozorio na slično usmjerene putanje.
Scott Sheppard: Astronom koji je s Trujillom otkrio tijelo 2012 VP113.
Percival Lowell: Američki astronom koji je početkom 20. stoljeća tražio "planet X".
Kevin Napier: Astronom koji je 2021. zaključio da uzorak tijela ne pokazuje grupiranje.

Što se zna

Batygin i Brown objavili su hipotezu o Devetom planetu 20. siječnja 2016. u časopisu Astronomical Journal.
Hipoteza se temelji na sličnom usmjerenju putanja malog broja vrlo udaljenih tijela iza Neptuna.
Planet do danas nije izravno opažen.
Istraživanje iz 2021. nije u svom uzorku našlo dokaz grupiranja kad je uzelo u obzir način otkrivanja tijela.
Opservatorij Vera C. Rubin počeo je 2026. desetogodišnji pregled južnog neba.

Otvorena pitanja

Je li poklapanje putanja stvarno ili posljedica toga kamo su teleskopi gledali?
Ako planet postoji, gdje se na nebu trenutačno nalazi?
Kako bi planet dospio tako daleko od Sunca?

Teorije

Neotkriveni planet od nekoliko Zemljinih masa usmjerava putanje udaljenih tijela
Poklapanje putanja posljedica je načina na koji se tijela otkrivaju, pa planeta nema
Putanje usmjerava disk mnoštva sitnih tijela, a ne jedan planet
Umjesto planeta ondje kruži malena prvobitna crna rupa planetne mase