Kanali na Marsu

Krajem 19. stoljeća ugledni astronomi crtali su na Marsu mrežu ravnih linija dugih tisućama kilometara. Neki su u njima vidjeli djelo civilizacije koja vodu s polova odvodi u pustinje umirućeg planeta.

Ukratko

  • Talijanski astronom Giovanni Schiaparelli 1877. ucrtao je na kartu Marsa mrežu dugih ravnih linija koje je nazvao *canali*, što na talijanskom znači i prirodne kanale i prokope.
  • Američki astronom Percival Lowell od 1894. tvrdio je da su to umjetni kanali za navodnjavanje koje je izgradila civilizacija Marsovaca.
  • Drugi astronomi kanale nisu vidjeli ili su ih objašnjavali optičkom varkom, a 1907. Alfred Russel Wallace tvrdio je da je Mars prehladan i presuh za takav život.
  • Snimke sonde Mariner 4 iz 1965. i kasnijih letjelica nisu pokazale kanale, pa se danas smatraju varkom oka, ali rasprava je trajala više od pola stoljeća.

U rujnu 1877. Mars se približio Zemlji više nego obično. Takva povoljna opozicija, kad su Sunce, Zemlja i Mars gotovo u ravnoj crti, a Mars blizu Sunca, događa se svakih petnaestak do sedamnaest godina. Astronomi diljem svijeta usmjerili su teleskope prema crvenom planetu. U Milanu je ravnatelj zvjezdarnice Brera, Giovanni Schiaparelli, teleskopom promjera 22 centimetra počeo crtati najpodrobniju kartu Marsa dotad.

Schiaparellijeve linije

Fotografija tada nije bila dovoljno oštra za planete, pa su astronomi satima gledali kroz okular i čekali trenutke mirnog zraka, kad bi slika na tren postala jasna. Ono što su vidjeli crtali su rukom. Schiaparelli je na Marsu ucrtao tamna područja koja je nazvao morima i, između njih, mrežu tankih ravnih linija. Nazvao ih je canali. Talijanska riječ znači kanal, ali i prirodni prolaz ili jarak, a Schiaparelli je linijama davao imena stvarnih i mitskih rijeka.

U engleskim prijevodima riječ je postala canals, a to se u engleskom jeziku odnosi na umjetne prokope. Upravo su tada, 1869., otvoreni Sueski kanal i druge velike građevine, pa je pomisao na umjetne vodene putove na drugom planetu zvučala uzbudljivo. Druge su zvjezdarnice ubrzo javile da i one vide linije, a Schiaparelli je opisao i neobično udvajanje, kad bi se umjesto jednog kanala pojavila dva usporedna.

Lowellova civilizacija

Percival Lowell bio je imućni Bostonac, poduzetnik i pisac knjiga o Dalekom istoku. Fasciniran Schiaparellijevim kartama, 1894. osnovao je vlastitu zvjezdarnicu u Flagstaffu u Arizoni, na visini gdje je zrak miran i suh. Ondje je godinama crtao Mars i ucrtao stotine kanala, mnogo više od Schiaparellija.

Lowell je iz svojih opažanja izveo cjelovitu priču. Mars je, prema njemu, star i suh planet na kojem se voda zadržala samo u polarnim kapama. Svakog proljeća kape se tope, a tamna područja uz kanale tamne, što je Lowell tumačio kao rast vegetacije uz vodu koja teče prema ekvatoru. Mreža ravnih, pravilnih linija koje se sijeku u tamnim točkama, oazama, morala je biti djelo inteligentnih bića koja se bore za opstanak. Te je zamisli iznio u knjigama Mars (1895.), Mars i njegovi kanali (1906.) i Mars kao prebivalište života (1908.). Javnost ih je s oduševljenjem prihvatila, a novine su objavljivale crteže kanala i pisale o Marsovcima.

Sumnje onoga vremena

Mnogi astronomi nisu dijelili Lowellovo uvjerenje. Schiaparelli je dio Lowellovih pojedinosti smatrao izmišljenima. Edward Walter Maunder i Joseph Edward Evans 1903. pokusom su pokazali da školarci koji s udaljenosti gledaju crteže s nepovezanim točkama i mrljama crtaju ravne linije, jer oko na granici razlučivosti spaja sitne pojedinosti u crte. Godine 1907. prirodoslovac Alfred Russel Wallace objavio je knjigu Je li Mars nastanjiv?, u kojoj je izračunao da je Mars mnogo hladniji nego što je Lowell tvrdio i da je tlak njegove atmosfere premalen da bi voda tekla površinom.

Godine 1909. francusko-grčki astronom Eugène Michel Antoniadi promatrao je Mars jednim od najvećih teleskopa tog vremena, u Meudonu kraj Pariza. Pri najboljim uvjetima umjesto ravnih linija vidio je mnoštvo nepravilnih mrlja i pojedinosti. Fotografije sa zvjezdarnice Pic du Midi iste godine također nisu pokazale kanale. Lowell je do smrti 1916. ostao uvjeren u svoje tumačenje, a njegovi su pristaše odgovarali da se kanali vide samo u rijetkim trenucima najmirnijeg zraka, koje fotografija ne može uhvatiti.

Kraj kanala

Konačan odgovor stigao je iz svemira. U srpnju 1965. američka sonda Mariner 4 proletjela je pokraj Marsa i poslala prve snimke izbliza. Pokazale su krateriranu, suhu površinu bez ikakvih kanala, a mjerenja su potvrdila iznimno rijetku atmosferu. Kasnije karte sondi Mariner 9 i Viking pokazale su da se Lowellovi kanali ne podudaraju s reljefom, osim možda golemog kanjona Valles Marineris. Povjesničari znanosti danas kanale smatraju posljedicom granica tadašnjih teleskopa, ljudskog oka i očekivanja.

Ipak, kanali su ostavili traga. Lowellova zvjezdarnica nastavila je raditi, a ondje je 1930. otkriven Pluton. Slika umirućeg Marsa s kanalima nadahnula je H. G. Wellsa, Edgara Ricea Burroughsa i mnoge druge pisce, a pitanje je li Mars ikad imao vodu i život i danas je jedno od glavnih pitanja istraživanja planeta.

Kronologija

  1. 1877.: Giovanni Schiaparelli tijekom povoljne opozicije ucrtava *canali* na kartu Marsa.
  2. 1894.: Percival Lowell osniva zvjezdarnicu u Flagstaffu i počinje promatrati Mars.
  3. 1895.: Lowell objavljuje knjigu *Mars*.
  4. 1903.: Maunder i Evans pokusom pokazuju kako oko spaja točke u linije.
  5. 1906.: Lowell objavljuje *Mars i njegovi kanali*.
  6. 1907.: Alfred Russel Wallace objavljuje knjigu *Je li Mars nastanjiv?*.
  7. 1909.: Eugène Michel Antoniadi u Meudonu ne vidi kanale, nego nepravilne pojedinosti.
  8. 1916.: Lowell umire, uvjeren u postojanje kanala.
  9. 1965.: Sonda Mariner 4 šalje prve snimke Marsa izbliza, bez kanala.

Ključne osobe

  • Giovanni Schiaparelli: Talijanski astronom koji je 1877. ucrtao *canali* na kartu Marsa.
  • Percival Lowell: Američki astronom koji je kanale tumačio kao djelo civilizacije Marsovaca.
  • Alfred Russel Wallace: Britanski prirodoslovac koji je 1907. osporio Lowellove zaključke.
  • Eugène Michel Antoniadi: Astronom koji je 1909. velikim teleskopom umjesto kanala vidio nepravilne pojedinosti.
  • Edward Walter Maunder: Britanski astronom koji je pokusom pokazao kako nastaje privid linija.

Što se zna

  1. Schiaparelli je *canali* ucrtao tijekom opozicije 1877., a talijanska riječ znači i prirodni i umjetni kanal.
  2. Lowell je kanale tumačio kao sustav za navodnjavanje i o tome objavio tri knjige između 1895. i 1908.
  3. Pokusi s početka 20. stoljeća pokazali su da oko na granici razlučivosti spaja točke u linije.
  4. Sonda Mariner 4 1965. i kasnije letjelice nisu pokazale kanale na površini Marsa.
  5. Na Marsu postoje stvarni veliki oblici poput kanjona Valles Marineris, ali oni se ne podudaraju s mrežom kanala.

Što tvrde zagovornici

  • Iskusni astronomi u više zvjezdarnica neovisno su opazili iste linije.
  • Pravilnost, ravnost i spajanje linija u čvorove teško je objasniti prirodnim procesima.
  • Sezonsko tamnjenje uz kanale odgovara rastu vegetacije uz vodu s polarnih kapa.
  • Kanali se vide samo u kratkim trenucima mirnog zraka, koje fotografije tog vremena nisu mogle zabilježiti.

Što kažu kritičari

  • Mnogi astronomi s jednako dobrim ili boljim teleskopima kanale nisu vidjeli.
  • Pokusi pokazuju da oko na granici razlučivosti spaja nepovezane pojedinosti u ravne linije.
  • Mars je prehladan i ima prerijetku atmosferu da bi voda tekla površinom.
  • Crteži različitih promatrača ne podudaraju se međusobno, a s vremenom su se pojavljivali novi kanali.

Otvorena pitanja

  • Koliko su na crteže kanala utjecala očekivanja promatrača, a koliko stvarne tamne pruge prašine na Marsu?
  • Je li Mars u dalekoj prošlosti imao tekuću vodu i život?

Teorije

  • Kanali su optička varka nastala na granici mogućnosti teleskopa i oka
  • Promatrači su vidjeli stvarne tamne pruge i oblike na Marsu, ali su ih krivo spojili u ravne kanale
  • Lowell je bio u pravu i kanali su bili djelo inteligentnih bića

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori