Duhanska industrija i štetnost cigareta

U siječnju 1954. američki proizvođači cigareta objavili su u stotinama novina "iskrenu izjavu" pušačima. Unutarnji dopisi koji su desetljećima kasnije izašli na vidjelo pokazali su što su njihovi stručnjaci doista znali.

Ukratko

  • Početkom pedesetih znanstvenici su pokazali vezu između pušenja i raka pluća. Proizvođači cigareta odgovorili su 1954. javnom izjavom da njihovi proizvodi nisu dokazano štetni i osnovali vlastiti istraživački odbor.
  • Unutarnji dokumenti tvrtki, koji su postali javni devedesetih, pokazuju da su njihovi stručnjaci već šezdesetih znali da je nikotin ovisnost i da je pušenje opasno, a tvrtke su desetljećima javno sijale sumnju.
  • Savezna sutkinja Gladys Kessler presudila je 2006. da su vodeće duhanske tvrtke prekršile zakon protiv organiziranog kriminala jer su pola stoljeća obmanjivale javnost o štetnosti pušenja.
  • Danas je štetnost pušenja jedna od najbolje dokazanih činjenica medicine. Rasprava se vodi o tome koliko se iste metode sijanja sumnje koriste i u drugim područjima.

U prosincu 1953. predsjednici najvećih američkih duhanskih tvrtki sastali su se u hotelu Plaza u New Yorku. Bili su zabrinuti. Te je godine liječnik Ernst Wynder objavio pokus u kojem je katran iz duhanskog dima izazvao tumore na koži miševa, a vijest su prenijeli popularni časopisi. Prodaja cigareta počela je padati.

Tvrtke su na sastanak pozvale Johna W. Hilla, osnivača agencije za odnose s javnošću Hill & Knowlton. Plan koji je nastao promijenio je način na koji su se industrije branile od neugodnih znanstvenih otkrića.

Znanost se oglasila

Liječnici su već dugo primjećivali da rak pluća, nekad rijetka bolest, postaje sve češći. Godine 1950. objavljena su dva velika istraživanja, jedno u Sjedinjenim Državama, koje su proveli Ernst Wynder i Evarts Graham, i jedno u Britaniji, koje su proveli Richard Doll i Austin Bradford Hill. Oba su pokazala da su oboljeli od raka pluća gotovo redom bili pušači. Doll i Hill zatim su pokrenuli dugogodišnje praćenje britanskih liječnika, koje je vezu potvrdilo.

Dio znanstvenika tada je još sumnjao. Najpoznatiji među njima bio je statističar Ronald Fisher, koji je tvrdio da povezanost ne dokazuje uzrok i da bi neka zajednička nasljedna sklonost mogla objasniti i pušenje i rak. Fisher je bio i savjetnik duhanske industrije.

Iskrena izjava

Dana 4. siječnja 1954. u 448 američkih novina izašao je oglas naslovljen A Frank Statement to Cigarette Smokers, iskrena izjava pušačima. Potpisali su ga proizvođači cigareta i uzgajivači duhana. U njemu su napisali da vjeruju da njihovi proizvodi nisu štetni za zdravlje, da istraživanja nisu dokazala da pušenje uzrokuje rak i da će osnovati odbor koji će financirati neovisna istraživanja.

Odbor za istraživanje duhanske industrije doista je osnovan. Kasnija istraživanja dokumenata pokazala su da je novac uglavnom išao za temeljna istraživanja koja se nisu izravno bavila štetnošću pušenja, dok je javna poruka odbora godinama glasila da je pitanje i dalje otvoreno.

Što su znali iznutra

Godine 1964. glavni kirurg SAD-a Luther Terry objavio je izvješće stručnog povjerenstva prema kojem pušenje uzrokuje rak pluća kod muškaraca. Na kutijama cigareta uskoro su se pojavila upozorenja. Tvrtke su javno i dalje govorile da uzročna veza nije dokazana.

U isto vrijeme u njihovim uredima nastajali su drukčiji dokumenti. Pravni savjetnik tvrtke Brown & Williamson Addison Yeaman 1963. napisao je u dopisu da je nikotin sredstvo ovisnosti i da je tvrtka, prema tome, u poslu prodaje nikotina. U dopisu iste tvrtke iz 1969. stoji da je sumnja njihov proizvod, jer je to najbolji način da se suprotstave činjenicama u svijesti javnosti.

Kutija na pragu

Dana 14. travnja 1994. sedmorica direktora najvećih duhanskih tvrtki svjedočili su pred pododborom Zastupničkog doma kojim je predsjedao Henry Waxman. Na pitanje smatraju li da nikotin izaziva ovisnost, svi su odgovorili da ne smatraju.

Mjesec kasnije profesor Stanton Glantz sa Sveučilišta Kalifornije u San Franciscu primio je pošiljku od anonimnog pošiljatelja: tisuće stranica unutarnjih dokumenata tvrtke Brown & Williamson. Kasnije se pokazalo da ih je iznio Merrell Williams, pomoćni pravnik koji je radio za odvjetnike tvrtke. Sveučilište je dokumente 1995. objavilo, a časopis JAMA posvetio im je niz članaka. Bivši voditelj istraživanja tvrtke Jeffrey Wigand 1995. i 1996. javno je progovorio o tome što je tvrtka znala.

Savezne države tužile su tvrtke radi naknade troškova liječenja pušača. Godine 1998. 46 država postiglo je s tvrtkama nagodbu prema kojoj su tvrtke u prvih 25 godina trebale platiti oko 206 milijardi dolara, ograničiti oglašavanje i javno objaviti milijune stranica internih dokumenata.

Presuda

Ministarstvo pravosuđa SAD-a 1999. podnijelo je tužbu protiv vodećih tvrtki na temelju zakona protiv organiziranog kriminala. Dana 17. kolovoza 2006. savezna sutkinja Gladys Kessler presudila je da su tvrtke desetljećima lagale javnosti o štetnosti pušenja, o ovisnosti o nikotinu, o "laganim" cigaretama i o štetnosti pasivnog pušenja, i da su to radile zajednički. Žalbeni sud potvrdio je presudu 2009. Tvrtkama je naloženo da objave ispravke, koji su se u novinama i na televiziji počeli pojavljivati tek 2017.

Šira rasprava

Povjesničari znanosti Naomi Oreskes i Erik Conway u knjizi iz 2010. tvrdili su da su se metode duhanske industrije, poput financiranja znanstvenika koji ističu nesigurnost, kasnije koristile i u raspravama o kiselim kišama, ozonskoj rupi i klimatskim promjenama. Njihovi kritičari upozoravaju da nije svaka znanstvena nesigurnost proizvedena i da se usporedba ne smije koristiti da bi se odbacila svaka kritika. Taj se dio priče treba razlikovati od onoga što je utvrđeno presudom.

Kronologija

  1. 1950.: Wynder i Graham u SAD-u te Doll i Hill u Britaniji objavljuju istraživanja o pušenju i raku pluća.
  2. Prosinac 1953.: Direktori duhanskih tvrtki sastaju se u hotelu Plaza s Johnom W. Hillom.
  3. 4. siječnja 1954.: U 448 novina objavljena je izjava "A Frank Statement to Cigarette Smokers".
  4. 1963.: Addison Yeaman u unutarnjem dopisu piše da je nikotin sredstvo ovisnosti.
  5. 11. siječnja 1964.: Glavni kirurg SAD-a objavljuje izvješće o pušenju i zdravlju.
  6. 1969.: Dopis tvrtke Brown & Williamson: "sumnja je naš proizvod".
  7. 14. travnja 1994.: Sedmorica direktora pred Kongresom izjavljuju da nikotin ne izaziva ovisnost.
  8. Svibanj 1994.: Stanton Glantz prima unutarnje dokumente tvrtke Brown & Williamson.
  9. 23. studenoga 1998.: Potpisana je nagodba 46 saveznih država s duhanskim tvrtkama.
  10. 17. kolovoza 2006.: Sutkinja Gladys Kessler presuđuje da su tvrtke obmanjivale javnost.
  11. 2017.: Počinje objava ispravaka koje je naložio sud.

Ključne osobe

  • John W. Hill: Osnivač agencije Hill & Knowlton koji je 1953. osmislio strategiju duhanske industrije.
  • Richard Doll: Britanski epidemiolog koji je s Austinom Bradfordom Hillom dokazao vezu pušenja i raka pluća.
  • Austin Bradford Hill: Britanski statističar i epidemiolog, suautor istraživanja iz 1950.
  • Luther Terry: Glavni kirurg SAD-a koji je 1964. objavio izvješće o pušenju.
  • Stanton Glantz: Profesor koji je 1994. primio i zatim objavio unutarnje dokumente.
  • Jeffrey Wigand: Bivši voditelj istraživanja tvrtke Brown & Williamson koji je javno progovorio.
  • Gladys Kessler: Savezna sutkinja koja je 2006. presudila protiv duhanskih tvrtki.

Što se zna

  1. Istraživanja objavljena 1950. pokazala su snažnu vezu pušenja i raka pluća, a kasnija istraživanja potvrdila su da je pušenje uzrok.
  2. Proizvođači cigareta 4. siječnja 1954. objavili su u 448 novina izjavu da njihovi proizvodi nisu dokazano štetni.
  3. Unutarnji dokumenti pokazuju da su stručnjaci u industriji šezdesetih znali da nikotin izaziva ovisnost.
  4. Sedmorica direktora 14. travnja 1994. pred Kongresom su izjavila da ne smatraju da nikotin izaziva ovisnost.
  5. Nagodbom iz 1998. tvrtke su morale platiti oko 206 milijardi dolara i objaviti interne dokumente.
  6. Sutkinja Gladys Kessler 2006. presudila je da su tvrtke desetljećima zajednički obmanjivale javnost, a žalbeni sud je presudu potvrdio 2009.

Otvorena pitanja

  • Koliko se ljudi ne bi razboljelo da je javnost ranije dobila jasne informacije?
  • Koliko je istraživača koje je financirala industrija znalo kako se njihov rad koristi?
  • U kojoj se mjeri iste metode danas primjenjuju u drugim industrijama?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori