Erupcija Tambore 1815.

Erupcija indonezijskog vulkana izbacila je toliko materijala u atmosferu da je sljedeća godina na sjevernoj polutki ostala zapamćena kao godina bez ljeta.

Ukratko

  • Tambora je eruptirala u travnju 1815., a najjača faza zbila se oko 10. travnja.
  • Erupcija se ubraja među najveće eksplozivne erupcije zabilježene u povijesti.
  • Pepeo i sumporni plinovi u atmosferi pridonijeli su globalnom zahlađenju.
  • Godina 1816. u dijelovima sjeverne polutke ostala je poznata kao „godina bez ljeta”.

Vulkan koji je promijenio nebo

Tambora se nalazi na otoku Sumbawi u današnjoj Indoneziji. Prije erupcije 1815. bila je znatno viša nego danas. U travnju te godine vulkan je ušao u razdoblje iznimno snažne aktivnosti. Nakon upozoravajućih eksplozija, 10. travnja dogodila se glavna erupcija. Eksplozije su se čule na velikim udaljenostima, a oblaci pepela i plinova uzdigli su se visoko u atmosferu.

Erupcija nije bila samo vatromet od lave i pepela. Vrući tokovi plina, pepela i stijena razorili su područja u blizini vulkana. Pepeo je prekrio naselja i poljoprivredna zemljišta, a urušavanje vrha stvorilo je veliku kalderu. Zajednice na Sumbawi i susjednim otocima suočile su se s neposrednim razaranjem, nestašicom hrane i epidemijama. Procjene broja žrtava razlikuju se, ali govore o desecima tisuća izravnih i neizravnih smrti.

Kako erupcija može utjecati na udaljene zemlje?

Najvažniji učinak na globalnu klimu nisu imale velike čestice pepela, koje se uglavnom relativno brzo talože, nego sumporni plinovi koji su dospjeli u visoke slojeve atmosfere. Ondje su kemijskim reakcijama nastali sitni sulfatni aerosoli koji su raspršivali dio Sunčeva zračenja natrag u svemir. Površina Zemlje zato je primala nešto manje energije, a prosječne temperature privremeno su pale.

Učinak nije bio jednak u svim regijama. Ipak, promjene atmosferske cirkulacije i niže temperature pridonijele su neuobičajenim vremenskim prilikama 1816. U dijelovima Sjeverne Amerike zabilježeni su mraz i snijeg u doba godine kada ih se nije očekivalo. U Europi su kiša, hladnoća i loši uvjeti za uzgoj usjeva dodatno pogoršali već teške gospodarske prilike nakon dugog razdoblja ratova.

Naziv „godina bez ljeta” slikovit je, ali ne znači da je cijela Zemlja cijelu godinu bila bez toplog vremena. Riječ je o neobično hladnim i nestabilnim uvjetima u pojedinim područjima sjeverne polutke. Na neuspjeh žetve utjecali su i lokalni vremenski obrasci, siromaštvo, ratne posljedice i drugi čimbenici. Tambora je bila važan uzrok, ali nije jedino objašnjenje svake tadašnje nestašice hrane.

Glad, migracije i znanstvena pouka

Slabe žetve podigle su cijene hrane, a siromašne obitelji teško su dolazile do kruha i drugih osnovnih namirnica. U dijelovima Europe izbili su nemiri, a ljudi su se selili u potrazi za poslom i hranom. U Sjedinjenim Državama hladnoća je pogodila poljoprivrednike u nekim sjeveroistočnim područjima, dok su drugi krajevi imali drukčije vremenske uvjete. Posljedice su se stoga razlikovale od mjesta do mjesta.

Događaj je također postao važan za povijest znanosti. Tek su kasnija istraživanja povezala povijesne zapise o vremenu, vulkanske naslage i kemiju atmosfere u cjelovitu sliku. Tambora pokazuje da velika erupcija može djelovati daleko izvan neposredne zone opasnosti: kroz atmosferu, poljoprivredu, cijene hrane i društvenu stabilnost.

Vulkan je i danas aktivan, a njegova široka kaldera podsjetnik je na razmjere događaja iz 1815. Znanstvenici prate vulkansku aktivnost, ali ne postoji način da se točno predvidi svaka erupcija. Povijesna katastrofa zato se proučava i radi boljeg razumijevanja budućih rizika.

Što se zna

  1. Glavna faza erupcije dogodila se 10. travnja 1815.
  2. Tambora je izbacila velike količine pepela i sumpornih plinova.
  3. Sulfatni aerosoli u atmosferi pridonijeli su privremenom globalnom zahlađenju.
  4. Godina 1816. bila je posebno hladna u dijelovima sjeverne polutke.
  5. Broj žrtava ovisi o tome računaju li se samo neposredne smrti ili i one povezane s glađu i bolestima.

Izvori