Zvuk Krakataua 1883.

Eksplozije vulkana bile su čujne tisućama kilometara daleko, a valovi su opustošili obale Indonezije.

Ukratko

  • Najsnažnije eksplozije Krakataua dogodile su se 27. kolovoza 1883.
  • Zvuk je zabilježen na udaljenostima od nekoliko tisuća kilometara.
  • Eksplozija je izbacila goleme količine materijala, a urušavanje vulkanskog područja pokrenulo je razorne tsunamije.
  • Katastrofa je odnijela više od 36.000 života, uglavnom zbog valova.

Eksplozija koja je prešla ocean

Krakatau je vulkansko otočje u tjesnacu Sunda između Jave i Sumatre. Tijekom 1883. vulkan je postupno pokazivao sve snažniju aktivnost. U svibnju su zabilježene eksplozije, pepeo i para, a aktivnost se nastavila tijekom ljeta. Vrhunac je stigao 27. kolovoza, kada su se dogodile četiri velike eksplozije. Posljednja među njima bila je toliko snažna da je proizvela zvuk koji su ljudi čuli na udaljenim otocima Indijskog oceana.

Na otoku Rodrigues, udaljenom oko 4.800 kilometara, ljudi su prijavili zvuk nalik udaljenoj paljbi topova. Slični izvještaji zabilježeni su i drugdje. Zato se Krakatau često opisuje kao izvor najglasnijeg zvuka u povijesnim zapisima. Ipak, glasnoća se ne može jednostavno usporediti s modernim mjerenjima: tada nije postojala današnja mreža instrumenata, a udaljeni svjedoci opisivali su ono što su čuli. Ono što je dobro potvrđeno jest da se zvuk čuo na izvanredno velikim udaljenostima.

Više od buke

Eksplozije su razorile velik dio tadašnjeg otoka. Ogromna količina stijena, pepela i plinova izbačena je u atmosferu, a dijelovi vulkanskog sustava urušili su se. Katastrofa nije ubijala samo udarnim valom i vrućim materijalom. Najveći broj žrtava povezan je s tsunamijima koji su pogodili obale Jave i Sumatre.

Valove su pokrenuli nagli pomaci i urušavanje materijala u more tijekom erupcije. Na obalama su uništena naselja, a brodovi su izbačeni iz svojih privezišta ili razbijeni. Povijesni izvori često navode više od 36.000 poginulih, iako se preciznost brojanja u tadašnjim okolnostima ne može usporediti s današnjim evidencijama.

Tsunami je posebno opasan zato što se ne ponaša poput običnog vala koji se lomi na plaži. Na otvorenom moru može biti teško uočljiv, ali kada uđe u plitku obalnu vodu, njegova se energija pretvara u snažan porast razine mora i brzo kretanje vode preko kopna. Ljudi koji su preživjeli eksplozije mogli su biti zahvaćeni valovima mnogo kasnije.

Kako je zvuk putovao tako daleko?

Eksplozija je stvorila snažan tlačni val u atmosferi. Takvi se valovi mogu širiti na velike udaljenosti, a promjene temperature i vjetra u atmosferi utječu na to gdje će se zvuk čuti. U blizini vulkana buka je bila razorna i opasna, dok se daleko od njega čula kao topovska paljba ili udaljena grmljavina.

Instrumentalna mjerenja atmosferskog tlaka zabilježila su valove povezane s erupcijom, a oni su se širili oko Zemlje više puta. To je odvojena pojava od zvuka koji je ljudsko uho moglo čuti: tlačni valovi mogu putovati i kada ih više ne doživljavamo kao zvuk.

Nakon erupcije u atmosferi je ostalo mnogo sitnih čestica koje su utjecale na izgled neba i zalaske Sunca u raznim dijelovima svijeta. Događaj je proučavan kao primjer kako vulkanska aktivnost može ostaviti tragove i u atmosferi i u povijesnim zapisima. U desetljećima nakon katastrofe na tom području izrastao je novi vulkanski stožac, Anak Krakatau, koji je nastavio pokazivati da se geološki sustav nije ugasio.

Što se zna

  1. Glavne eksplozije dogodile su se 27. kolovoza 1883.
  2. Zvuk je čut na udaljenostima od oko 4.800 kilometara.
  3. Katastrofa je izazvala snažne tsunamije uz obale Jave i Sumatre.
  4. Često se navodi više od 36.000 poginulih, uglavnom zbog tsunamija.
  5. Tvrdnja o „najglasnijem zvuku” temelji se na povijesnim izvještajima i ne znači da je glasnoća tada izravno izmjerena modernim instrumentima.

Izvori