Jack Trbosjek

Whitechapel je u kasnom 19. stoljeću bio jedna od najsiromašnijih četvrti Londona. U pretrpanim prenoćištima živjele su desetci tisuća ljudi, mnogi doseljenici, a velik broj žena preživljavao je od povremenog rada i prostitucije. Nasilje nije bilo rijetkost, ali ono što se dogodilo u jesen 1888. šokiralo je cijelu zemlju.

Pet žena

U ranim jutarnjim satima 31. kolovoza 1888. pronađeno je tijelo Mary Ann Nichols. Tjedan dana kasnije, 8. rujna, ubijena je Annie Chapman. U noći 30. rujna ubijene su dvije žene u razmaku od manje od sat vremena, Elizabeth Stride i Catherine Eddowes, pa su novine taj događaj nazvale "dvostrukim ubojstvom". Posljednja od pet, Mary Jane Kelly, ubijena je 9. studenoga u svojoj sobi.

Te su žene u novinama često bile svedene na svoju smrt. Povjesničarka Hallie Rubenhold u knjizi The Five (2019.) opisala je njihove živote i pokazala da su pretpostavke o njima, uključujući i to da su sve bile prostitutke, često bile netočne.

Policija je kasnije istraživala još nekoliko ubojstava u istom kraju, pa nije sigurno je li ubojica imao pet žrtava, manje ili više.

Pisma

Krajem rujna 1888. novinska agencija Central News primila je pismo naslovljeno "Dear Boss", potpisano imenom Jack the Ripper. Pismo je objavljeno i ime se odmah proširilo. Uslijedile su stotine pisama, gotovo sve očito lažne. Najjezivije je pismo "From Hell", poslano sredinom listopada Georgeu Lusku, predsjedniku mjesnog odbora građana, uz koje je bila kutija s polovicom ljudskog bubrega.

Mnogi istražitelji, i tadašnji i današnji, smatraju da je "Dear Boss" napisao novinar kako bi povećao nakladu. To nikad nije dokazano, ali je moguće da najpoznatije ime u povijesti kriminala nije dao sam ubojica.

Istraga

Istragu su vodile londonska Metropolitanska policija i policija Londonskog Cityja, jer se jedno ubojstvo dogodilo na području Cityja. Inspektor Frederick Abberline vodio je istragu na terenu. Policija nije imala otiske prstiju ni fotografije počinitelja, a forenzika je bila u povojima. Ispitane su stotine ljudi, organizirane su noćne ophodnje, a građani su osnovali vlastiti odbor za nadzor ulica.

Javnost je bila nezadovoljna, a satirički časopis Punch objavio je karikaturu na kojoj policajac s povezom preko očiju pokušava uhvatiti nekoga dok mu se sumnjivi likovi rugaju. Načelnik Metropolitanske policije Charles Warren podnio je ostavku u studenome 1888.

Osumnjičeni

U bilješkama iz 1894. policijski dužnosnik Melville Macnaghten naveo je tri imena: odvjetnika i učitelja Montaguea Johna Druitta, brijača Aarona Kosminskog i prevaranta Michaela Ostroga. Kasniji autori dodali su desetke drugih, od američkog nadriliječnika Francisa Tumbletyja do slikara Waltera Sickerta i trgovca Jamesa Maybricka, čiji se navodni dnevnik pojavio 1992. i smatra se krivotvorinom.

Godine 2014. objavljeno je da je DNK sa šala, navodno pronađenog uz Catherine Eddowes, povezan s Kosminskim. Stručnjaci su upozorili da porijeklo šala nije dokazano i da rezultati nisu dovoljno pouzdani, pa ni taj trag nije zatvorio slučaj.