Servant Girl Annihilator

Austin je sredinom 1880-ih bio mali, ali brzo rastući grad. Imao je nešto više od deset tisuća stanovnika, a na brežuljku iznad grada gradila se nova zgrada teksaške skupštine. U dvorištima imućnijih obitelji stajale su kućice za poslugu, u kojima su živjele kuharice i pomoćnice, većinom crne žene. Gradska policija imala je tek desetak ljudi.

Prva noć

U noći 30. prosinca 1884. ubijena je Mollie Smith, mlada kuharica, a njezin partner Walter Spencer teško je ranjen dok su spavali u sobi iza kuće njezina poslodavca. Policija je slučaj isprva smatrala osobnim obračunom. Nakon nekoliko mjeseci uslijedio je napad na dvije švedske pomoćnice, koje su preživjele, a u svibnju 1885. ubijene su Eliza Shelly i Irene Cross.

Napadi su imali zajednički obrazac. Napadač je dolazio noću, ulazio u sobe dok su ukućani spavali i napadao sjekirom ili nožem. Neke je žene izvlačio iz kuće u dvorište. Ponekad je ostavljao otiske bosih stopala. Psi u susjednim dvorištima, prema svjedocima, nisu lajali.

U kolovozu je ubijena jedanaestogodišnja Mary Ramey, a njezina majka Rebecca teško je ranjena. U rujnu su ubijeni Gracie Vance i njezin partner Orange Washington. Grad je bio u strahu, a policija je uhićivala sve koji su se činili sumnjivima, većinom crne muškarce, ali su napadi i dalje trajali.

Badnja večer

Do tada su gradske vlasti napade smatrale nizom nepovezanih zločina među poslugom. To se promijenilo 24. prosinca 1885. Te je noći u svojem dvorištu ubijena Susan Hancock, supruga uglednog građanina, a oko sat vremena kasnije na drugom kraju grada Eula Phillips, mlada supruga iz jedne od najbogatijih obitelji u Austinu. Njezin muž James Phillips pronađen je ranjen u krevetu, a njihovo malo dijete neozlijeđeno.

Sutradan se na sastanku okupilo više od petsto građana, odvjetnika, liječnika i svećenika. Predlagalo se da se grad noću rasvijetli golemim svjetiljkama, da se uz svaki napad oglase požarna zvona i da se nitko ne pušta iz grada bez ispitivanja. Ljudi su kupovali oružje, a građani su osnovali noćne ophodnje. New York Times je 26. prosinca na naslovnici izvijestio da je u Austinu te godine uhićeno četiristo ljudi.

Suđenja bez presude

Istraga se nakon Badnje večeri usmjerila na muževe dviju posljednjih žrtava. James Phillips optužen je za ubojstvo supruge i osuđen, ali je viši sud presudu poništio zbog nedostatka dokaza. Moses Hancock također je optužen za ubojstvo supruge, a porota ga je oslobodila. Nakon Badnje večeri napadi su prestali i više nijedno ubojstvo nije pripisano istom počinitelju.

Grad je bio podijeljen. Dio uglednih građana nije želio vjerovati da jedan čovjek stoji iza svih napada, pa su ubojstva crnih pomoćnica i ubojstva dviju bijelih žena dugo promatrana odvojeno. Dio crnih stanovnika vjerovao je da je ubojica bijelac s nadnaravnom moći da postane nevidljiv. Svjedoci koji su vidjeli napadača opisivali su ga posve različito: kao bijelca, kao crnca, kao muškarca s maramom preko lica ili kao čovjeka u ženskoj haljini.

Austin i London

Kad su tri godine kasnije u londonskom Whitechapelu počela ubojstva koja se pripisuju Jacku Trbosjeku, urednik novina Atlanta Constitution napisao je da bi ubojica iz Austina mogao biti isti čovjek koji je otišao u London. Ta pretpostavka nikad nije potkrijepljena dokazima, ali se otada redovito ponavlja.

Slučaj je dugo bio gotovo zaboravljen. Novinar Skip Hollandsworth objavio je 2000. u časopisu Texas Monthly opširan članak o ubojstvima, a 2015. knjigu The Midnight Assassin. Godine 2014. televizijska emisija PBS-a History Detectives ponudila je novog osumnjičenika: Nathana Elgina, devetnaestogodišnjeg kuhara koji je radio blizu mjesta zločina, a policija ga je ubila u veljači 1886. dok je nožem napadao djevojku. Prema emisiji, Elginu je nedostajao mali nožni prst, kao i na jednom otisku stopala koji se pripisivao ubojici. Elgin nikad nije bio optužen za ubojstva u Austinu, a ta teorija nije dokazana.

Ime pod kojim je slučaj danas poznat potječe iz pisma koje je u svibnju 1885. William Sydney Porter, kasnije poznat kao O. Henry, napisao prijatelju. Porter je tada živio u Austinu i u pismu se šalio da je grad dosadan, osim noćnih pohoda "Servant Girl Annihilatora".