Juliane Koepcke

Na Badnjak 1971. munja je pogodila zrakoplov iznad peruanske prašume. Sedamnaestogodišnja djevojka pala je tri kilometra, vezana za svoje sjedalo, i nakon jedanaest dana sama izašla iz džungle.

Ukratko

  • Juliane Koepcke bila je jedina preživjela iz zrakoplova LANSA 508, koji se 24. prosinca 1971. raspao u oluji iznad peruanske prašume; poginula je 91 osoba, među njima i njezina majka.
  • Pala je oko tri kilometra vezana za red sjedala, a preživjela je s prijelomom ključne kosti, ranom na ruci, ozljedom oka i potresom mozga.
  • Jedanaest dana hodala je i plivala niz potoke i rijeke dok nije naišla na lovce i drvosječe, koji su je odveli u naselje.
  • Kasnije je postala biologinja i danas vodi istraživačku postaju Panguana, koju su osnovali njezini roditelji.

Juliane Koepcke rođena je 10. listopada 1954. u Limi, kao jedino dijete njemačkih zoologa Marije i Hansa-Wilhelma Koepckea, koji su radili u peruanskom Prirodoslovnom muzeju. Kad joj je bilo četrnaest godina, roditelji su u amazonskoj prašumi osnovali istraživačku postaju Panguana i odveli je sa sobom. Ondje je naučila kako se živi u džungli: koje su biljke i životinje opasne, kako se snaći bez puta i kako vodeni tokovi vode prema ljudima. Školske vlasti nisu odobravale takvo školovanje, pa se morala vratiti u Limu i ondje polagati završne ispite u njemačkoj školi.

Badnjak 1971.

Maturalnu svečanost imala je 23. prosinca 1971. Majka je htjela da se vrate u Panguanu nekoliko dana ranije, ali je Juliane željela biti na svečanosti, pa su let odgodile za Badnjak. Svi letovi bili su puni osim jednoga, u zrakoplovu tvrtke LANSA. Otac je supruzi savjetovao da izbjegavaju tu tvrtku, koja nije imala dobar glas, ali drugog izbora nije bilo.

Let 508 krenuo je iz Lime malo prije podne 24. prosinca prema Pucallpi. Zrakoplov Lockheed Electra s 92 osobe na brodu ušao je u područje jakih grmljavinskih oluja. Munja je pogodila desno krilo, izbio je požar i zrakoplov se u zraku raspao, petnaestak minuta prije predviđenog slijetanja.

Pad

Juliane se, kako je kasnije opisala, odjednom našla izvan zrakoplova, u slobodnom padu, vezana za klupu od tri sjedala, glavom prema dolje. Čula je samo vjetar i vidjela kako se krošnje prašume vrte prema njoj. Zatim je izgubila svijest.

Probudila se idućeg dana na tlu, još uvijek ispod sjedala. Imala je slomljenu ključnu kost, duboku ranu na desnoj ruci, ozljedu oka, potres mozga i potrgane ligamente u koljenu. Izgubila je naočale i jednu sandalu. Majku nije mogla pronaći.

Stručnjaci su kasnije pokušali objasniti kako je preživjela. Red od tri sjedala za koji je bila vezana možda se okretao kao krilo i usporio pad, uzlazne struje u oluji mogle su ga dodatno usporiti, a gusto lišće prašume ublažilo je udarac. Nijedno objašnjenje nije sigurno, ali u jednom se slažu: bilo je mnogo sreće.

Niz vodu

Juliane se sjetila očeva savjeta: tko se izgubi u džungli, treba pronaći vodu i pratiti je, jer potok vodi u rijeku, a uz rijeke žive ljudi. Pronašla je potok i krenula niz njega, hodajući i plivajući. Danima je jela samo bombone koje je našla kraj olupine. Rana na ruci se inficirala, a u njoj su se razvile ličinke muha. Čula je zrakoplove spasilaca iznad krošnji, ali je nisu mogli vidjeti.

Nakon desetak dana naišla je na obali rijeke na čamac i sklonište koje su koristili lovci i drvosječe. Ondje su je pronašli ti ljudi, previli joj ranu i čamcem je satima vozili do naseljenijeg mjesta, odakle je zrakoplovom prebačena u bolnicu. Ukupno je u prašumi provela jedanaest dana. Pojedinosti posljednjih dana razlikuju se od izvora do izvora, pa i u njezinim vlastitim prepričavanjima.

Kasnije se doznalo da je pad u početku preživjelo još do četrnaest putnika, ali su umrli dok su čekali pomoć. Juliane je pomogla spasiocima pronaći mjesto nesreće. Tijelo njezine majke pronađeno je 12. siječnja 1972.

Uzrok nesreće

Peruanski istražitelji zaključili su da se zrakoplov raspao zbog krajnjih opterećenja pri letu kroz oluju i manevra kojim ga je posada pokušala ispraviti. Kao uzrok naveli su namjeran ulazak u opasne vremenske uvjete: prema nekim podacima, posada je nastavila let unatoč nevremenu, vjerojatno pod pritiskom blagdanskog rasporeda. Electra je bila posljednji zrakoplov tvrtke LANSA, koja je jedanaest dana kasnije izgubila dozvolu za letenje.

Život nakon prašume

Nakon oporavka Juliane je otišla u Njemačku, domovinu svojih roditelja. Poput njih studirala je biologiju u Kielu, doktorirala u Münchenu i specijalizirala se za šišmiše, koje je proučavala upravo u Panguani. Udala se za entomologa Ericha Dillera i godinama je radila u Bavarskoj državnoj zoološkoj zbirci u Münchenu. Nakon očeve smrti 2000. preuzela je vodstvo Panguane, koja danas štiti dio prašume i surađuje s lokalnim zajednicama.

Dugo je izbjegavala novinare. Iznimka je bio redatelj Werner Herzog, koji je i sam trebao letjeti tim zrakoplovom, ali mu se plan promijenio u posljednji trenutak. U njegovu dokumentarnom filmu Wings of Hope (Krila nade) vratila se na mjesto nesreće, što je opisala kao neku vrstu terapije. Godine 2011. objavila je sjećanja Als ich vom Himmel fiel (Kad sam pala s neba), a Peru ju je 2019. odlikovao za znanstveni rad u Amazoniji.

Kronologija

  1. 10. listopada 1954.: Juliane Koepcke rođena je u Limi.
  2. 1968.: Roditelji osnivaju istraživačku postaju Panguana u prašumi.
  3. 23. prosinca 1971.: Maturalna svečanost u Limi.
  4. 24. prosinca 1971.: Zrakoplov LANSA 508 raspada se u oluji nakon udara munje; Juliane pada u prašumu.
  5. Početak siječnja 1972.: Nakon jedanaest dana u prašumi pronalaze je lovci i drvosječe i odvoze u naselje.
  6. 12. siječnja 1972.: Pronađeno je tijelo njezine majke.
  7. 1980.: Diplomira biologiju na Sveučilištu u Kielu.
  8. 2000.: Nakon očeve smrti preuzima vodstvo Panguane.
  9. 2011.: Objavljuje sjećanja Als ich vom Himmel fiel.

Ključne osobe

  • Juliane Koepcke: Jedina preživjela s leta LANSA 508, kasnije biologinja.
  • Maria Koepcke: Njemačka ornitologinja, Julianina majka, poginula u nesreći.
  • Hans-Wilhelm Koepcke: Njemački zoolog, Julianin otac i suosnivač postaje Panguana.
  • Werner Herzog: Redatelj koji je izbjegao isti let i snimio dokumentarac o njoj.

Što se zna

  1. Zrakoplov LANSA 508 raspao se 24. prosinca 1971. iznad peruanske prašume nakon udara munje u oluji; poginula je 91 osoba od 92.
  2. Juliane Koepcke pala je oko tri kilometra vezana za red sjedala i preživjela s nekoliko teških ozljeda.
  3. U prašumi je provela jedanaest dana prateći vodene tokove, dok je nisu pronašli drvosječe.
  4. Do četrnaest putnika u početku je preživjelo pad, ali su umrli čekajući pomoć.
  5. Peruanski istražitelji naveli su kao uzrok raspad zrakoplova zbog opterećenja pri letu kroz opasno nevrijeme.

Otvorena pitanja

  • Što je točno usporilo njezin pad: okretanje reda sjedala, uzlazne struje ili krošnje drveća?
  • Bi li još netko od preživjelih bio spašen da je potraga brže pronašla mjesto nesreće?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Koepcke, J. (2011). Als ich vom Himmel fiel: Wie mir der Dschungel mein Leben zurückgab. Piper Malik.
  • Koepcke, J. (2011). When I Fell From the Sky. Titletown Publishing.
  • Herzog, W. Wings of Hope (Julianes Sturz in den Dschungel).

Izvori