Tsutomu Yamaguchi

Tsutomu Yamaguchi rođen je 16. ožujka 1916. u Nagasakiju. Tridesetih godina zaposlio se u tvrtki Mitsubishi Heavy Industries, gdje je kao tehnički crtač projektirao tankere za naftu. Kasnije je pričao da nikad nije smatrao da je Japan trebao započeti rat. Kako je rat odmicao, brodogradilišta su ostajala bez materijala, a brodovi koje je projektirao tonuli su jedan za drugim.

U ljeto 1945. tvrtka ga je poslala na tromjesečni službeni put u Hirošimu. Ondje je radio s dvojicom kolega, Akirom Iwanagom i Kuniyoshijem Satom.

Jutro u Hirošimi

Ujutro 6. kolovoza 1945. trojica inženjera pripremala su se za povratak kući. Yamaguchi je već bio na putu prema postaji kad se sjetio da je zaboravio hanko, osobni pečat koji se u Japanu koristi umjesto potpisa. Vratio se po njega i u 8 sati i 15 minuta bio je na putu prema brodogradilištu, oko tri kilometra od središta grada.

Kasnije je pričao da je vidio bombarder i dva mala padobrana, a onda je nebo bljesnulo i eksplozija ga je oborila na tlo. Američki bombarder Enola Gay upravo je bacio bombu nazvanu Little Boy. Eksplozija mu je oštetila bubnjiće, privremeno ga oslijepila i teško opekla lijevu stranu gornjeg dijela tijela. Kad je došao k sebi, dopuzao je do skloništa, a zatim krenuo tražiti kolege. Obojica su bila živa. Noć su proveli u skloništu, a sutradan su se vlakom vratili u Nagasaki.

Tri dana kasnije

U Nagasakiju su mu previli rane, a 9. kolovoza, sav u zavojima, javio se na posao u ured tvrtke. Oko jedanaest sati prijepodne opisivao je nadređenom što se dogodilo u Hirošimi. Nadređeni mu nije vjerovao: jedna bomba ne može uništiti cijeli grad. U tom trenutku američki bombarder Bockscar bacio je na Nagasaki bombu Fat Man.

Yamaguchijev ured ponovno je bio oko tri kilometra od mjesta eksplozije. Ovaj put nije ozlijeđen, ali su mu zavoji bili uništeni, a sljedećih tjedan dana imao je visoku temperaturu i neprestano povraćao. Japan je 15. kolovoza objavio kapitulaciju.

Život poslije bombi

Nakon rata Yamaguchi je neko vrijeme radio kao prevoditelj za savezničke okupacijske snage, a zatim se vratio u Mitsubishi i opet projektirao tankere. Oženio se Hisako, koja je i sama preživjela bombu u Nagasakiju. Imali su sina i dvije kćeri. Ostao je gluh na lijevo uho, a kći se sjećala da je do njezine dvanaeste godine bio stalno u zavojima. U starosti je obolio od mrene i leukemije, a njegova supruga i djeca imali su teške zdravstvene probleme koje je obitelj povezivala sa zračenjem.

Kad je Japan 1957. počeo izdavati iskaznice za hibakuše, ljude pogođene atomskim bombama, u Yamaguchijevoj je pisalo samo da je bio u Nagasakiju. Bio je s tim zadovoljan i godinama nije govorio o Hirošimi.

Glas protiv bombe

Pogled mu se promijenio u starosti. Kad je prešao osamdesetu, napisao je knjigu o svojem iskustvu i zbirku pjesama, a 2006. sudjelovao je u dokumentarnom filmu Twice Survived o ljudima koji su preživjeli obje bombe. Film je prikazan i u Ujedinjenim narodima, gdje je Yamaguchi pozvao na ukidanje nuklearnog oružja. Govorio je da bombu mrzi zbog onoga što čini ljudskom dostojanstvu.

U siječnju 2009. zatražio je da ga država prizna i kao preživjelog u Hirošimi. Zahtjev je prihvaćen u ožujku iste godine, pa je postao jedini čovjek kojeg je Japan službeno priznao kao preživjelog obje bombe. Rekao je da će službeni zapis o dvostrukom zračenju moći mladim naraštajima pričati o tome i nakon njegove smrti.

Umro je od raka želuca 4. siječnja 2010. u Nagasakiju, u 93. godini.

Nije bio jedini

Yamaguchijev slučaj često se predstavlja kao nevjerojatna iznimka, ali on nije bio jedini. Mnogi radnici i izbjeglice iz Hirošime vratili su se ili pobjegli u Nagasaki, odakle su potjecali. Japanski naziv za njih je nijū hibakuša, dvostruko pogođeni. Dokumentarni film iz 2006. govorio je o 165 takvih ljudi. Po službenom priznanju države ostao je jedini, jer ostali nisu tražili ili nisu dobili dvostruki status.

Godine 2010., nakon njegove smrti, jedna britanska televizijska humoristična emisija nazvala ga je najnesretnijim čovjekom na svijetu i šalila se na račun njegove sudbine. Nakon prosvjeda japanskog veleposlanstva i obitelji BBC je izrazio žaljenje i priznao da je podcijenio koliko je tema osjetljiva. Njegova kći Toshiko rekla je tada da je više tužna nego ljuta, jer pokazuje to da svijet još ne razumije strahotu atomske bombe.