Vesna Vulović

Vesna Vulović rođena je 3. siječnja 1950. u Beogradu. Nakon prve godine studija otputovala je u Englesku da bi učila engleski, a nakon povratka odlučila je postati stjuardesa. Zaposlila se u JAT-u, jugoslavenskom nacionalnom zrakoplovnom prijevozniku, 1971. godine. Kasnije je pričala da je zbog niskog krvnog tlaka mogla ne proći liječnički pregled, pa je prije pregleda popila mnogo kave.

Let 367

Let JAT 367 vodio je iz Stockholma preko Kopenhagena i Zagreba do Beograda. Posada kojoj je pripadala Vesna stigla je u Kopenhagen dan ranije, a ondje je trebala preuzeti zrakoplov za drugi dio puta. Prema njezinu kasnijem pričanju, nije ni trebala biti na tom letu: zamijenili su je s drugom stjuardesom istog imena.

Zrakoplov McDonnell Douglas DC-9 s oznakom YU-AHT sletio je 26. siječnja u Kopenhagen, a nova posada preuzela ga je za let prema Zagrebu. Vesna je kasnije pričala da je u zračnoj luci primijetila jednog izrazito nervoznog putnika koji je izašao iz zrakoplova i, kako je vjerovala, više se nije vratio. Zrakoplov je iz Kopenhagena poletio u 15 sati i 15 minuta. U 16 sati i 1 minutu u prednjem prtljažnom prostoru eksplodirala je bomba. Zrakoplov se raspao u tri dijela i pao kraj sela Srbská Kamenice na sjeveru Čehoslovačke, blizu granice s Istočnom Njemačkom.

Pronađena u šumi

Od 28 ljudi u zrakoplovu preživjela je samo Vesna. Pronašao ju je mještanin Bruno Honke, koji je čuo njezine krikove među olupinom. Honke je u Drugom svjetskom ratu bio bolničar i održao ju je na životu dok nije stigla pomoć.

Istražitelji su njezino preživljavanje objasnili time da su je u dijelu trupa koji se odlomio zaklijestila kolica s hranom, pa nije ispala iz zrakoplova kao ostali putnici i članovi posade. Taj je dio trupa, prema njihovu mišljenju, pao koso na strmu, šumovitu i snijegom pokrivenu padinu, koja je ublažila udarac. Liječnici su smatrali da joj je nizak krvni tlak pomogao da brzo izgubi svijest kad je u kabini naglo pao tlak zraka.

Ozljede su bile teške: prijelom lubanje i krvarenje u mozgu, slomljene obje noge, tri slomljena kralješka, slomljena zdjelica i rebra. Danima je bila u komi, a neko vrijeme bila je paralizirana od struka naniže. Nije se sjećala ničega od trenutka kad je pozdravljala putnike pri ukrcaju do susreta s roditeljima u bolnici, mjesec dana kasnije. Za nesreću je doznala tek nakon nekoliko tjedana.

Bomba i istraga

Čehoslovačka uprava za civilno zrakoplovstvo zaključila je da je zrakoplov uništila bomba skrivena u kovčegu. Jugoslavenske vlasti posumnjale su na hrvatske emigrantske nacionaliste, koji su u tim godinama izveli niz napada na jugoslavenske ciljeve u inozemstvu. Istog dana bomba je eksplodirala u vlaku iz Beča prema Zagrebu, a sutradan je neki muškarac, koji se predstavio kao hrvatski nacionalist, nazvao švedske novine Kvällsposten i preuzeo odgovornost. Nitko nikad nije uhićen ni optužen. Švedska televizija TV4 objavila je 2024. dokumentarac u kojem tvrdi da je na temelju tajnih dokumenata jugoslavenske službe sigurnosti pronašla imena osumnjičenih; od trojice osumnjičenika koji su 2024. još bili živi dvojica su poricala sudjelovanje, a treći je rekao da se ničega ne sjeća.

Junakinja i rekord

Vesna se oporavljala šesnaest mjeseci i ponovno prohodala, ali je cijeli život šepala. Željela se vratiti letenju, ali joj je JAT dao uredski posao jer bi njezina prisutnost na letovima privlačila previše pozornosti. U Jugoslaviji je postala slavna: odlikovao ju je Josip Broz Tito, o njoj je snimljena pjesma, a Srbská Kamenice proglasila ju je počasnom građankom.

Guinnessova knjiga rekorda 1985. upisala ju je kao osobu koja je preživjela najviši pad bez padobrana, s visine od 10 160 metara. Priznanje joj je u Londonu uručio Paul McCartney, čiju je glazbu obožavala.

Početkom 1990-ih sudjelovala je u prosvjedima protiv Slobodana Miloševića. Prema nekim izvorima, JAT ju je zbog toga otpustio, a prema njezinim riječima smanjili su joj plaću i poslali je u mirovinu. Posljednje godine živjela je povučeno u Beogradu, od male mirovine. Umrla je u prosincu 2016.

Spor oko visine

U siječnju 2009. dvojica novinara iz Praga, Peter Hornung i Pavel Theiner, objavila su na njemačkoj televiziji da je zrakoplov, prema njihovu mišljenju, vrlo vjerojatno greškom oborio čehoslovački lovac, i to na visini od svega nekoliko stotina metara. Tvrdili su da su se pozivali na dokumente češke uprave za civilno zrakoplovstvo, na mještane koji su vidjeli zrakoplov kako gori ispod oblaka i na mišljenje da je područje s olupinom premalo za raspad na velikoj visini. Po toj tvrdnji, priča o bombi i rekordnom padu bila je prikrivanje. Hornung je i sam priznao da za to ima samo naznake, a ne dokaze.

Češka uprava za civilno zrakoplovstvo odbacila je tu tvrdnju kao medijsko nagađanje. Češki vojni stručnjak naveo je da bi za takvo obaranje znalo 150 do 200 ljudi i da se to ne bi moglo desetljećima skrivati, a da su dijelovi olupine bili udaljeni više od kilometra i pol. Najvažniji dokaz službene verzije podaci su iz crnih kutija, koje su u Amsterdamu otvorene pred stručnjacima iz Čehoslovačke, Jugoslavije i Nizozemske. Sama Vesna Vulović rekla je da se ničega ne sjeća, pa ne može ni potvrditi ni opovrgnuti nijednu verziju. Guinness je zadržao njezin rekord.